Upalne bolesti crijeva (IBD) utječu na gastrointestinalni trakt uzrokujući kroničnu upalu, koja pridonosi boli, nadutosti i drugim simptomima.
Iako postoje dostupni tretmani za IBD, ponekad oni možda neće djelovati kod osoba s teškim oblicima bolesti, što je navelo istraživače na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu da pokušaju stvoriti novi lijek koji bi osobama s ovim dijagnozama pomogao u ublažavanju simptoma.
Istraživači kažu da su identificirali enzim koji je prekomjerno izražen kod osoba s IBD i da žele razviti lijek koji bi smanjio razinu identificiranog enzima.
U svojoj studiji, istraživači su rekli da su uspjeli smanjiti upalu i normalizirati strukturu debelog crijeva kod miševa.
Studija je objavljena u časopisu Science Translational Medicine.
Smanjenje upale kod IBD
IBD može napraviti štetu u cijelom tijelu.
Upalne bolesti crijeva uzrokuju oštećenje sluznice crijeva, a ta oštećenja mogu biti progresivna, objasnio je dr. David Binion.
Osoba s vremenom može razviti probleme koji mogu dovesti do hospitalizacije i potrebe za operacijom, što može biti prilično ozbiljan problem ako se ne liječi i ne stavi pod kontrolu, dodao je.
Tretmani za IBD uključuju biološke lijekove i kortikosteroide, između ostalog. Međutim, ti tretmani možda neće pomoći značajnom postotku osoba s IBD.
Prema autorima studije, “postoji hitna potreba za razvojem terapije za upalne bolesti crijeva jer se do 40% pacijenata, koji imaju umjereni do teški oblikom IBD, bolest ne može adekvatno kontrolirati postojećim lijekovima.”
U svojim nastojanjima da pronađu tretmane koji mogu pomoći ljudima s težim simptomima, istraživači su identificirali enzim glutamat karboksipeptidazu II, koji su u studiji nazvali GCPII.
Autori primjećuju da se GCPII inače ne nalazi u debelom crijevu ili ileumu (završni dio tankog crijeva), ali da je enzim prisutan u uzorcima uzetim od osoba s IBD. Shodno tomu, odlučili su da bi bilo vrijedno stvoriti i testirati tretman koji cilja GCPII.
Pregledali su nekoliko GCPII inhibitora i odlučili testirati spoj (S)-IBD3540 na miševima s IBD kako bi vidjeli mogu li potisnuti GCPII i smanjiti simptome bolesti.
Znanstvenici su miševima oralno davali inhibitor na dnevnoj bazi u razdoblju od 6 tjedana.
Ispitivanje uzoraka tkiva kroz studiju
Nakon davanja oralnog inhibitora (S)-IBD3540 miševima tijekom 6 tjedana, istraživači su izvršili procjenu fekalnog uzorka glodavaca kao i uzorke tkiva nakon eutanazije miševa.
Kod fekalnog uzorka, znanstvenici su primijetili da je konzistencija stolice poboljšana s manje proljeva, za što kažu da ukazuje na aktivnost inhibitora (S)-IBD3540 kod smirivanja kolitisa. Također su primijetili manje krvi u uzorcima stolice, što ukazuje na smanjenje rektalnog krvarenja u usporedbi s uzorcima uzetim prije davanja lijeka miševima.
Prilikom testiranja uzoraka tkiva, autori studije rekli su da je tretman smanjio upalu u debelom crijevu i da su otkrili smanjene razine proupalnih citokina debelog crijeva.
Inhibitor (S)-IBD3540 također je poboljšao strukturu debelog crijeva. Autori su rekli da podaci “pružaju izravne dokaze koji povezuju enzimsku aktivnost GCPII sa strukturom i funkcijom epitelne barijere debelog crijeva.”
Još jedna korist za koju su istraživači rekli da se dogodila je da su veće doze (S)-IBD3540 dovele do 75% inhibicije GCPII aktivnosti debelog crijeva kod miševa s kolitisom izazvanim dekstran natrijevim sulfatom.
Istraživači su također proveli eksperiment koristeći (S)-IBD3540 s monoslojevima epitela ljudskog debelog crijeva na spoju zrak-tekućina. Otkrili su da (S)-IBD3540 “štiti od ozljeda izazvanih oksidativnim stresom smanjenjem propusnosti barijere, normalizirajući ekspresiju proteina uskog spoja i smanjujući aktivaciju prokaspaze-3.”
Znanstvenici su napomenuli kako je u tijeku rad na početku prvih ispitivanja (S)-IBD3540 na ljudima.
Studija koja obećava
Ovaj tim napravio je sjajan posao pregledavajući literaturu, pronalazeći enzim koji je krivca za pogoršanje IBD – i na genetskoj i na proteinskoj razini – i izravno ga ciljajući, navodi dr.Danielle Kelvas
Trenutno, većina lijekova za IBD samo liječi simptome: nadutost, bol, proljev i upalu, ali ne liječe izravno uzrok upale, navodi dr.Kelvas. Trenutno najučinkovitiji lijekovi u biti isključuju imunološki sustav, što osobu čini osjetljivom na druge bolesti.
Kelvas također ističe da su očajnički potrebni bolji lijekovi jer mnogim osobama u konačnici treba ukloniti dijelove crijeva.
Na pitanje o slabostima studije, Kelvas navodi da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se moglo potvrditi da bi ovaj oralni inhibitor bio siguran za ljude.
Nažalost, sa svim novim lijekovima uvijek postoje nuspojave, a koje se ne mogu ekstrapolirati iz studija na miševima, ističe Kelvas. Čini se da lijek uglavnom ostaje unutar debelog crijeva što, nadamo se, smanjuje ozbiljnost/rizik sistemskih nuspojava.