Suicid bi se najuže mogao definirati kao namjerno oduzimanje života, međutim gledano iz perspektive pojma suicida, definiciju je bitno promatrati i kroz suicidalna razmišljanja i suicidalna ponašanja.

Suicidalna razmišljanja su svaka misao koju osoba ima o okončavanju vlastitog života, dok su suicidalna ponašanja sva ona ponašanja koja bi mogla dovesti do izvršenja suicida.

Svako razmišljanje o suicidu je potrebno ozbiljno shvatiti, jer takva razmišljanja često ukazuju kako postoje jako veliki problem u nečijem životu koji ne može riješiti.

Kod korištenja termina suicid, uglavnom se isti poistovjećuje s mentalnim oboljenjima i poteškoćama u mentalnom zdravlju, dok se isti manje poistovjećuje s kroničnom boli, onom fizičkom – kao rizik. Zato je itekako bitno prepoznati neizbježno isprepletanje između tri poveznice – suicida, mentalnog zdravlja i kronične boli.

Kronična bol nije nešto s čim se osoba može tek tako nositi, nije to usputna “sitnica” koju bi netko trebao prihvatiti i naučiti živjeti s njom, kao što ni suicid nije samo stvar nekoga tko je tužan i nije dovoljno jak.

Postoji mnogo faktora koji mogu dovesti do suicida i suicidalnih misli, a kod većine osoba koje pokušaju, izvrše ili razmišljaju o suicidu prisutni su osjećaji beznađa, bespomoćnosti, tuge, krivnje ili srama.

Moglo bi se reći i da kronična bol može u osobi izazvati slične ili iste osjećaje, što je karakterizira kao faktor rizika.

Biti u konstantnoj fizičkoj boli znači osjećati se bespomoćnim, jer ponekad, unatoč svim naporima da osoba olakša svoju bol, ne postoji način olakšavanja cijele situacije. Sami osjećaj bespomoćnosti dovodi do beznađa, jer osoba ne vidi rješenje za svoje tegobe. Ta ista osoba je i tužna jer ju je zadesila takva životna situacija iz koje možda ne vidi izlaz.

Tugu može potaknuti i uspoređivanje vlastitog života s drugima.

Činjenica da se druge osobe u njenom okruženju zabavljaju, izlaze, studiraju, grade kao roditelji, imaju karijeru… za osobu s kroničnom boli koju ne može kontrolirati, u nekim trenucima može dovesti i do osjećaja krivnje, jer osoba krivi sebe za svoje stanje.

Kronična bol može izazvati i sram kod nekoga tko živi s njom.

Osoba s kroničnom boli, zbog svoje bolesti, možda nije dovoljno jaka da svoju fizičku bol spriječi da ju izolira od ostatka svijeta, jer se možda osjeća posramljeno zbog svog stanja, jer je možda osuđena od okoline da svoju bol izmišlja, jer joj možda njena bol ne dopušta da napusti sigurnost svoga doma, i jer jednostavno možda ne može podnijeti da ju drugi doživljavaju kroz njenu kroničnu bol i bolest.

Dakle, moglo bi se zasigurno reći kako je kronična bol jedinstveni faktor koji može dovesti do suicida, zato je itekako bitno osobe s kroničnom boli uključiti u razgovore o prevenciji suicida.

Ne treba odmah pomisliti kako osobe s kroničnom boli nisu dovoljno jake da nose svoj “teret”, a posebno ne treba olako dijeliti “savjete” da takve osobe samo moraju očvrsnuti i da će sve biti ok.

Zamislite neku crijevnu virozu koja vas je “izula iz cipela”, zamislite bol kod slomljene kosti, ili zubobolju. Sad probajte zamisliti da ta bol ne nestaje, da je s vama stalno, i sad zamislite kako bi vam bilo svakodnevno raditi, imati društveni život, obiteljski život i obavljati svakodnevne obveze. Teško, zar ne? S takvom svakodnevnicom žive osobe koje imaju kroničnu bol.

Dakle, ovdje se ne radi o osobi koja mora očvrsnuti. Ovakve osobe su i više nego jake osobe.

Kronična bol često je nevidljiva i teško ju je dijagnosticirati, pa je možda prvi prijedlog mnogih liječnika da su simptomi ovakvih osoba posljedica anksioznosti, depresije ili da je bol izmišljena i da je to sve u glavi osobe s kroničnom boli.

Kod takvih osoba nije isključeno “šetanje” od jedne liječničke ordinacije do druge, godinama, prije nego netko ozbiljno shvati bol i pozabavi se pravim uzrokom takvog stanja.

Za kroničnu bol ne postoji jedinstveno rješenje, očigledno, kao što i ne postoji jedan jedini uzrok te iste boli. Određenim osobama može pomoći kombinacija lijekova, drugima fizikalna terapija, nekome drugome pak promjena načina prehrane i načina života, ili pak operacijski zahvat…

Osobe s kroničnom boli mogu biti ograničene i u svojoj radnoj sposobnosti, kao i u vođenju normalnog društvenog i obiteljskog života.

Zbog svoje kronične boli mogu izgubiti i prijateljstva i ljubavne veze – jer ih njihova bol ograničava da se druže, jer zbog svoje boli nisu u mogućnosti održavati takve veze.

Sasvim je razumljivo da se ljudi s kroničnom boli mogu osjećati depresivno i anksiozno zbog svih izazova s kojima se suočavaju, zbog čega je bitno kod takvih osoba staviti u fokus brigu o mentalnom zdravlju. Tim više ako su takve osobe odbačene od društva, prijatelja ili obitelji, ako su takve osobe “optužene” da su izmislile svoju bol i da je njihova bol nestvarna – sve je to u tvojoj glavi – ako im ni njihov liječnik ne vjeruje, nego s velikim upitnikom gleda kroz njih uz pretpostavku da bol nije stvarna.

Poteškoće s mentalnim zdravljem ne mogu i ne smiju isključiti mogućnost postojanja i određenih kroničnih bolova i oboljenja – onih fizičkih.

Unatoč svemu, od ključne je važnosti napraviti taj mali korak, reći nekome o svojim mislima, razgovarati s osobom od povjerenja i potražiti stručnu pomoć.

Bitno je prepoznati sve izazove s kojima se osobe s kroničnom boli susreću i koje mogu dovesti do suicidalnih misli. Potrebno je osvijestiti širu populaciju o bitnosti pristupanja ovom problemu i traženju odgovora.

Osobe s kroničnom boli i oboljenjima trebaju imati našu podršku, kako se ne bi osjećale odbačene i prepuštene sami sebi.

Takve osobe nisu teret društvu ili manje vrijedne ako je njihova radna sposobnost umanjena ili ako je njihov društveni život odavno postao stvar prošlosti.

Takve osobe se ne smiju osjećati krivima za svoje stanje, one zaslužuju svu pažnju – i ni u kom slučaju njihova jedina misao ne smije biti da je suicid jedino rješenje.

Svaki život je jednako bitan.

Bitno je na vrijeme potražiti pomoć, bitno je pričati o prevenciji suicida, bitno je osvijestiti društvo da različite osobe nisu “čudaci” i da kronična bol nije uvijek u glavi.