Vitamin B12 može biti od koristi u oporavku tkiva i pomoći u liječenju ulceroznog kolitisa

Regeneracija tkiva je proces rekonstrukcije oštećenih tkiva i organa u tijelu kako bi isti zacijelili ili se obnovili nakon što su oštećeni starenjem, traumom, bolešću ili urođenim defektima.

Područje regenerativne medicine je još uvijek novo i eksperimentalno. Istraživači traže načine korištenja regeneracije tkiva u liječenju bolesti kao što su srčane ozljede i bolesti, prijelomi kostiju, bolesti hrskavice, pankreatitis i upalne bolesti crijeva.

Istraživači s Instituta za istraživanje u biomedicini u Španjolskoj iznose dokaze koji sugeriraju da vitamin B12 igra važnu ulogu u staničnom reprogramiranju i regeneraciji tkiva, a rezultati su nedavno objavljeni u časopisu Nature Metabolism.

Znanstvenici su testirali svoju teoriju na modelu s ulceroznim kolitisom – vrsti upalnih bolesti crijeva (IBD) – pokazujući da bi crijevne stanice koje se pokušavaju popraviti imale koristi od suplementacije vitaminom B12.

Prema dr. Manuelu Serranu, suvoditelju ove studije odlučili su, nakon neočekivanog otkrića kada su analizirali kako se mikrobne populacije debelog crijeva mijenjaju tijekom reprogramiranja, proučavati utjecaj vitamina B12 na reprogramiranje stanica i regeneraciju tkiva.

Mikrobiota sisavaca je u ravnoteži s domaćinom, objasnio je dr. Serrano. Ako se metabolizam domaćina promijeni, to utječe na mikrobiotu; i obrnuto. Otkrili smo da je tijekom reprogramiranja kod miševa mikrobiota pokazala promjene koje ukazuju na manjak vitamina B12. Vitamin B12 neophodan je za sisavce, ali i za bakterije.

Prošla istraživanja pokazuju da vitamin B12 pomaže tijelu u oporavku – u stimulaciji neuroloških tkiva potrebnih za obnovu mišića ili nakon oštećenja živaca, kao što je traumatska ozljeda mozga. Također se pokazalo da vitamin B12 ima zaštitnu ulogu u zdravlju kostiju, a studija objavljena u kolovozu 2022. godine otkrila je da vitamin B12 može pomoći u zacjeljivanju i regeneraciji kože oštećene radiodermatitisom, nuspojavom radioterapije u liječenju raka.

Koristeći modele mišjih i uzgojenih stanica, istraživači su otkrili da suplementacija vitaminom B12 povećava učinkovitost reprogramiranja stanica, što se smatra ranom fazom popravka tkiva.

Dr. Marta Kovatcheva, suvoditeljica ove studije, objasnila je kako vitamin B12 pomaže u staničnom reprogramiranju i regeneraciji tkiva.

Vitamin B12 uključen je u samo dvije metaboličke reakcije kod sisavaca — uključujući miševe i ljude — a jedna od tih reakcija ključna je za proizvodnju kemijske oznake, tehnički rečeno ‘donora metila‘, rekla je. Ova se kemijska skupina koristi za ‘označavanje’ mnogih regulacijskih proteina DNA i same DNA, a pritom se modificira aktivnost DNA – DNA se ‘reprogramira’.

Ovo ‘označavanje’ je vrlo složeno i dinamično i, iako još nije u potpunosti shvaćeno, ključno je za određivanje ponašanja stanica, uključujući njihovu sposobnost popravljanja ili regeneracije tkiva, detaljno je opisala dr. Kovatcheva.

Tijekom kritičnih razdoblja, kao razdoblja nakon ozljede, stanice zahtijevaju ogromne količine ‘metilnih oznaka’, a time i B12. Toliko da, unatoč normalnoj zdravoj prehrani, miševi koji su podvrgnuti reprogramiranju pate od djelomičnog nedostatka B12. Suplementacija s B12 olakšava reprogramiranje i popravak tkiva — događa se brže i raširenije, kaže dr. Marta Kovatcheva.

Dr. Serrano i Kovatcheva također su vodili svoj tim kroz testiranje svoje teorije o vitaminu B12 na mišjem modelu s ulceroznim kolitisom.

Istraživači su otkrili da crijevne stanice koje započinju oporavak prolaze kroz proces sličan staničnom reprogramiranju, što bi moglo imati koristi od dodavanja vitamina B12. I izvijestili su da je dodatak vitamina B12 ubrzao oporavak tkiva u mišjem modelu ulceroznog kolitisa.

Oba znanstvenika vjeruju da ova otkrića mogu otvoriti nova vrata regenerativnoj medicini.

Suplementacija B12 je jednostavna, jeftina i sigurna, komentirao je dr. Serrano. Vrlo sam znatiželjan saznati kako to utječe, na primjer, na oporavak kirurških pacijenata.

Postoje oboljenja za koja bi također mogao biti od koristi, poput ulceracija na debelom crijevu, dodala je dr. Kovatcheva. U teoriji, svaka bolest koja uključuje aktivan proces ozljede mogla bi imati koristi od ovoga. Ali naravno, to će zahtijevati odgovarajuće kliničke testove.

Dr. Serrano također je bio dio druge nedavno objavljene studije o vitaminu B12, koja se bavila potencijalnim zdravstvenim prednostima vitamina u smanjenju upale.

U ovoj studiji, koju su vodili prof. Rosa Lamuela i Ramon Estruch sa Sveučilišta u Barceloni, otkrili su da su povišene razine B12 u krvi sudionika povezane s nižim razinama upalnih markera, objasnio je dr. Serrano.

Ovi upalni markeri odražavaju postojanje trajnih ozljeda i oštećenja koja se mogu pojaviti na lokalnoj razini. Povezanost između visokih razina B12 i niske upale u skladu je s idejom da visoke razine B12 pomaže tijelu da riješi i popravi oštećenje tkiva, dodao je.

Nakon pregleda ove studije, dr. Rosario Ligresti, rekao je da smatra istraživanje fascinantnim.

Puno se zna o tome kako se stanice same popravljaju, ali mnogo je i nepoznato. Ova studija baca malo svjetla na uključene složene procese. Kada je gastrointestinalni trakt ozlijeđen, tijelo brzo djeluje kako bi se samo popravilo. Dio procesa za popravak uključuje regrutiranje matičnih stanica. Međutim, te matične stanice moraju proći proces koji se zove reprogramiranje kako bi mogle zamijeniti stanice koje su izgubljene ili oštećene, izjavio je dr. Rosario Ligresti

Kao što je istaknuto u ovom radu, u gastrointestinalnom traktu to ovisi o dva funkcionirajuća sustava: mikrobiomu i odgovarajućim razinama vitamina B12, dodao je. Ako je bilo koji od ova dva čimbenika manjkav ili promijenjen, regeneracija crijevnog trakta nije ni približno učinkovita koliko bi mogla biti.

Dr. Babak Firoozi, gastroenterolog, složio se i rekao da ovo pridonosi našem trenutnom znanju o regenerativnoj medicini.

Posebno za moje područje, za gastroenterologiju, jer se crijevne stanice moraju regenerirati na konstantnoj razini, kad god postoji oštećenje, želite to oštećenje popraviti na pravi način, tako da morate imati prave alate, objasnio je dr. Firoozi. A posebno kada je riječ o vitaminima, jer morate imati prave hranjive tvari kako bi taj proces bio učinkovit i na najbolji način.

Dr. Firoozi je rekao da bi volio vidjeti terapiju razvijenu korištenjem B12 za ulcerozni kolitis.

Problem s ulceroznim kolitisom je da dobijete puno upala, vrlo opsežnu izmjenu stanica, dodao je. Bilo bi lijepo vidjeti da se to može ne samo zaustaviti, nego i preokrenuti tako da na kraju opet imate normalno tkivo.

Prema dr. Ligrestiju, nedostatak vitamina B12 nalazi se kod populacije koja se pretežno hrani veganskom prehranom, kod starijih osoba zbog malapsorpcije i kod osoba s kroničnom infekcijom Helicobacter pylori.

Za one koji žele povećati unos vitamina B12, dr. Firoozi je rekao da će ga uglavnom pronaći u mesu — uključujući ribu i piletinu.

Međutim, mliječni proizvodi i jaja također prirodno sadrže vitamin B12. Izvori B12 pogodni za vegane i vegetarijance uključuju obogaćeno biljno mlijeko, prehrambeni kvasac, obogaćene žitarice ili dodatke prehrani.

Kod stariji pacijenta mjesečne injekcije B12 najlakši su način za dopunu njegovog nedostatka – oralna zamjena B12 je uglavnom neučinkovita kod starijih pacijenata, zaključio je dr. Firoozi.