Vancrijevne komplikacije kod upalnih bolesti crijeva danas više nisu nepoznanica, a podrazumijevaju sve one komplikacije koje se događaju van crijeva, odnosno probavnog trakta.
Upalne bolesti crijeva (IBD) su skupina kroničnih upalnih bolesti gastrointestinalnog sustava, od kojih su najznačajnije ulcerozni kolitis i Crohnova bolest. Karakterizira ih kronična upala probavnog trakta prekomjernim odgovorom imunološkog sustava oboljelog. Kako se radi o sistemskim bolestima, vrlo vjerojatno je da će oboljeli uz IBD imati i niz drugih dijagnoza i komplikacija koje mogu, ali i ne moraju biti povezane s gastrointestinalnim sustavom. Neke od njih su itekako ozbiljne, te, nažalost, mogu dovesti i do smrtnih posljedica.
Jedan određeni postotak komplikacija javlja se i kod ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, dok je dio komplikacija karakterističan isključivo jednoj ili drugoj dijagnozi. Mogu se javiti prije same dijagnoze ili nakon što je potvrđena dijagnoza za upalnu bolest crijeva.
Neke od zajedničkih vancrijevnih komplikacija kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva mogu biti:
Maligna oboljenja – pacijenti koji boluju od IBD nalaze se u rizičnoj skupini od malignih oboljenja, zbog dugotrajne upale crijeva i zbog imunosupresivnih terapija, a rizik se povećava s godinama kako oboljeli od IBD stare. Upalni procesi su primarni rizik nastanka gastrointestinalnih malignih oboljenja koja mogu biti rak debelog crijeva, adenokarcinom, crijevni limfom, analni rak i kolangiokarcinom. Neke studije ukazuju na rizik od zloćudnih bolesti povezanih s terapijom u bolesnika s IBD, a karcinomi koji se smatraju sekundarnim u odnosu na dugotrajnu imunosupresiju terapijom su limfomi, akutna mijeloična leukemija, mijelodisplastični sindromi, karcinomi kože i karcinomi mokraćnog sustava (1).
Enteropatski artritis – upalna bolest zglobova, komplikacija je povezana s IBD. Može biti zahvaćen bilo koji zglob na tijelu, a upalni proces se ne mora svaki put javiti u istim zglobovima. Veza između ova dva upalna procesa nije u potpunosti jasna, međutim, znanstvenici kroz nekoliko teorija objašnjavaju kako je probavni sustav najvažniji obrambeni mehanizam u borbi sa stranim tijelima, te da se zbog upalnih procesa koji su posljedica IBD, oštećuje zaštitna sluznica crijeva, pa bakterije iz probavnog trakta slobodno ulaze u krvotok kroz koji dolaze do zglobova, gdje uzrokuju oštećenje istih. Tijelo se tada pokušava obraniti od bakterija, što dovodi do upale i otekline u zglobovima, te pojave enteropatskog artritisa (2).
Osteoporoza – snižena mineralna gustoća kostiju i povećan rizik od prijeloma. Kod oboljelih od UBC postoji povećan rizik od nastanka osteopenije i osteoporoze, a provedene studije to i potvrđuju na osnovu snižene mineralnu gustoću kostiju. Razlog je više čimbenika koji utječu na takvo stanje, a uključuju genetski utjecaj, samu prirodu upalnih bolesti crijeva, malapsorpciju kao posljedicu aktivne bolesti, opsežnu resekciju crijeva i upotrebu glukokortikoida u terapijske svrhe (3).
Tromboza – stvaranje krvnih ugrušaka, primarno u venama, a ponekad i u arterijama koji putuje krvotokom i mogu izazvati zastoj protoka. Ukoliko dođu do mozga mogu izazvati moždani udar, a ako dođu do srca i tamo začepe krvnu žilu izazvati će srčani arest, dok kod začepljenja protoka prema plućima izazivaju emboliju pluća. Češće se javlja kod bolesnika s IBD u odnosu na opću populaciju za čak 73% kod pacijenata kod kojih se za apliciranje terapije koristi centralni venski kateter, 61% kod oboljelih koji se liječe kortikosteroidima, 34% kod pothranjenih pacijenata i 13% kod onih koji razviju maligna oboljenja (4).
Plućne komplikacije – među oboljelima od IBD, plućne komplikacije kao posljedica bolesti su relativno rijetke pa se zbog toga često i previde. Postoji širok spektar takvih komplikacija, od bolesti dišnih putova do bolesti parenhima pluća, tromboebolijske bolesti, bolesti pleure, enteričnoplućnih fistula, pa sve do plućnih abnormalnosti. S druge pak strane, rizik od plućnih komplikacija povećavaju i lijekovi koji se koriste u stavljanju pod kontrolu UBC, a koje većina oboljelih nerijetko uzima i duži vremenski period (5).
Anemija – smanjen broj crvenih krvnih stanica ili količine hemoglobina u njima, jedna je od najčešćih komplikacija koja prati IBD. Najčešće je posljedica krvarenja iz upaljene sluznice crijeva i poremećene apsorpcije željeza kroz unos hrane. Osim toga, gubitak apetita tijekom aktivne faze bolesti i niz drugih čimbenika, poput određenih lijekova koji se koriste u terapiji oboljelih od IBD mogu biti uzrok smanjene apsorpcije željeza te nastanka eritropoeze (6).
Paradentoza – kronična infekcija koja zahvaća zubno meso i koštano tkivo koje podupire zube, što može dovesti do gubitka zubi i negativno utjecati na sistemsko zdravlje. Oboljeli od IBD izloženiji su paradentozi, a zbog svog stanja paradentoza se javlja u težem obliku i u širim razmjerima nego kod zdrave populacije (7).
Oftalmološke komplikacije – one koje se najčešće javljaju kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva su suhoća očiju, belfaritis, episkleritis i prednji uveitis. Neke od očnih komplikacija mogu se javiti kao sekundarna pojava na lijekove koji se koriste kod držanja pod kontrolom upalnih bolesti crijeva, dok se neke mogu javiti zbog same prirode bolesti IBD. Oftalmološke komplikacije obično su odgovor na upalne procese, međutim, neke od tih komplikacija mogu odražavati ukupnu aktivnost same bolesti (8).
Sepsa – upalni odgovororganizma na prisutnost bakterija ili njihovih otrova u cirkulaciji, zbog čijih posljedica je visoka stopa smrtnosti, za čak 50% svih koji razviju takvo stanje. Rizik od zaraze sepsom je veći za oboljele od IBD nego za zdravu populaciju iz razloga jer je kod tih osoba narušen normalan rad imuniteta, takve osobe su češće anemične i pothranjene, te zbog toga jer određeni broj oboljelih prođe jedan ili više operacijskih zahvata u sklopu postizanja remisije bolesti (9).
Hepatobilijarne komplikacije – njihov opseg varira od izoliranog porasta jetrenih enzima pa do različitih jetrenih bolesti, čija posljedica može biti i transplatacija jetre. Osim povišenih enzima, postoji mogućnost i razvoja primarnog sklerozirajućeg kolangitisa, autoimunog hepatitis, autoimunog sklerozirajućeg kolangitisa, kolelitijaze, nealkoholnih masnih jetra, hepatospleničnog T- staničnog limfoma, apscesa jetra, amiloidoze, te portalne tromboze, kao i hepatotoksičnost zbog lijekova koji se primjenjuju u tretiranju upalnih bolesti crijeva (10).
Pankreatitis – gušterača ježlijezda veličine oko 10 do 15 cm, smještena ispod želuca, pored početnog dijela tankog crijeva, u organizmu ima dvostruku ulogu – kao endokrina žlijezda i kao probavni organ. Kod oboljelih od IBD povećana je učestalost akutnog i kroničnog pankreatitisa u odnosu na zdravu populaciju, a kako se simptomi pankreatitisa često isprepleću sa simptomima IBD može ostati nezapažen i preći u kronični pankreatitis (11).
Depresija – bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja kao što su dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol. Oboljeli od Upalnih bolesti crijeva posebno su osjetljivi u pogledu depresije u početnim fazama kad se pokušava uspostaviti dijagnoza, te tijekom razdoblja pogoršanja simptoma. Depresija može imati štetan utjecaj na sam tijek bolesti, ishod liječenja, kao i na opću kvalitetu života oboljelih od IBD (12).
Menstrualni ciklus – Upalne bolesti crijeva mogu utjecati i na redovan ciklus kod žena na način da vrijeme između dva ciklusa postane kraće, duže ili da ciklus u potpunosti izostanu. Ovakav poremećaj se događa zbog promjene u razini hormona. Lijekovi koji se koriste za IBD, poput kortikosteroida, također mogu imati utjecaj na ciklus, te postoji mogućnost bolnijih i teže podnošljivih ciklusa kod osoba s IBD nego što je to kod osoba koje nemaju upalne bolesti crijeva. Ciklus također mogu pratiti i dodatne komplikacije kao što su dijareja, mučnina, bolovi u trbuhu i vjetrovi (13).
Malapsorpcija – nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari, poput aminokiselina, masti, vitamina ili monosaharida u crijevu. Oboljeli od Upalnih bolesti crijeva mogu imati problema s malapsorpcijom hranjivih tvari zbog upalnih procesa koji se odvijaju u probavnom traktu, smanjenog oralnog unosa, ubrzanog gubitka hranjivih sastojaka kao i zbog pojedinih lijekova koji mogu utjecati na pravilnu apsorpciju (14).
Sekundarna pothranjenost – pothranjenost koja se javlja uslijed bolesti. Definira se kao negativna nutritivna bilanca, deficit energije, proteina i drugih nutrijenata koji uzrokuju mjerljive negativne učinke na organsko tkivo, funkcionalnost i klinički ishod. Pothranjenost je dosta česta pojava kod oboljelih od Upalnih bolesti crijeva, a na njen nastanak utječu brojni čimbenici poput smanjenog unosa hrane, povećane potrebe za hranjivim tvarima, povećanog gubitka proteina i malapsorpcije hranjivih tvari (15).
Kožne bolesti – zahvaćenost kože je među najčešćim ekstraintestinalnim manifestacijama Upalnih bolesti crijeva, a mogu biti sekundarne, reaktivne te granulomatozne kožne komplikacije (16).
Opadanje kose – prekomjerni gubitak kose, također je jedna od komplikacija koja prati oboljele od Upalnih bolesti crijeva. Razlog opadanja kose kod osoba s IBD nije u potpunosti definiran, ali se sa sigurnošću veže s određenom terapijom koja se koristi kod postizanja remisije bolesti i smanjenja upalnih procesa u organizmu, kao i sa samom etiologijom bolesti, obzirom da su upalne bolesti crijeva sistemske bolesti i mogu imati razne nuspojave na ostatak organizma, mimo gastrointestinalnog trakta.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest sa sobom donose brojne vancrijevne komplikacije
