Kada su u pitanju određene dječje bolesti i bolesti protiv kojih se cijepimo, velika je stvar što naš imunološki sustav može zapamtiti svoje “protivnike”. U isto vrijeme, kada se prijetnja generira iznutra, naš imunološki sustav nije uvijek toliko koristan i greškom može napasti naše tijelo.
Nova studija sugerira da upala u tijelu stvara memoriju u imunološkom sustavu koja može uzrokovati pretjeranu reakciju na buduće stimulanse, na taj način pokrećući ili pogoršavajući naknadno zdravstvene probleme povezane s upalom.
Hipoteza proizlazi iz eksperimenata u kojima je koštana srž miševa s bolešću desni transplantirana u zdrave miševe, nakon čega su isti razvili teški artritis.
Hipoteza istraživača iz Penn Dental Medicine pretpostavlja da, kada prvi miš razvije upalnu bolest desni, dolazi do promjena u prekursorima imunoloških stanica koštane srži.
Dr. George Hajishengallis, vodeći autor studije na Penn Dental Medicine, izjavio je za CISION PR Newswire: Iako koristimo parodontitis i artritis kao naš primjer, naša saznanja nadilaze ove primjere.
Ovo je, zapravo, središnji mehanizam – objedinjujuće načelo na kojem se temelji povezanost između raznih komorbiditeta, kaže dr. Hajishengallis.
Istraživanja su objavljena u časopisu Cell.
Upalne reakcije i kronične bolesti
Upala je jedan od načina na koji imunološki sustav održava tijelo zdravim. Okidači kao što su patogeni, toksični spojevi ili oštećene stanice dovode do toga da imunološki sustav šalje upalne stanice na mjesta koja su napadnuta.
Upala je ključno sredstvo za ozdravljenje.
Međutim, imunološki sustav također može pogrešno proizvesti upalni odgovor u trenucima kada postoji manja prijetnja ili nema uopće prijetnje. Takva kronična upala pokretač je niza bolesti srca, gušterače, mozga, pluća, jetra, bubrega, crijevnog trakta i reproduktivnog sustava. Nedavna istraživanja sugeriraju kako bi upala mogla biti jedan od faktoraa koji uzrokuju Alzheimerovu bolest.
Ako se veza predložena u ovoj studiji između različitih vrsta upala potvrdi i kod ljudi, to bi moglo promijeniti način na koji se upalne bolesti smatraju kao različite, pojedinačne bolesti.
Na pitanje sugerira li studija takav perspektivni pomak, dr. Hajishengallis je rekao za Medical News Today da vjeruje da bi tijelo moglo imati pojačane upalne odgovore, zbog urođene imunološke memorije temeljene na koštanoj srži izazvane bolešću A, koja može pogoršati drugu bolest (bolest B).
Transplantacije koštane srži
Transplantacije koštane srži – ili hematopoetskih matičnih stanica – važna su terapija u liječenju bolesti kao što su leukemija, limfom, neke vrste raka te imunološke i krvne bolesti.
Studija dovodi u pitanje ulogu transplantata i mogu li oni prenijeti imunološku memoriju između darivatelja i primatelja.
Ako se koncept, da se maladaptivna upalna memorija može prenijeti transplantacijom koštane srži na miševe primatelje, potvrdi kod ljudi, onda bi kliničari trebali uzeti u obzir upalno pamćenje u koštanoj srži pri odabiru odgovarajućih donatora za transplantaciju hematopoeze, rekao je dr. Hajishengallis.
Korisna molekula
Jedan od nalaza studije je potencijalna uloga interleukina-1 (IL-1) signalizacije, citokinskog receptora koji je posrednik upale u imunološkom sustavu.
Istraživači su otkrili da, kada su blokirali signalizaciju IL-1 kod miševa s bolesti desni, imunološka memorija u njihovoj koštanoj srži više nije uzrokovala artritis nakon transplantacije drugim miševima.
Što znači da bi IL-1 mogao biti koristan kod prevencije pogrešno navođene imunološke memorije koja izaziva komorbiditete.
Dr. Hajishengallis ističe za Cell: Vidjeli smo anti-IL-1 antitijela s izvrsnim rezultatima kada se koriste u kliničkim ispitivanjima za aterosklerozu. Moguće iz razloga što je djelomično blokirao ovaj neprilagođeno istreniran imunitet.
Osim ateroskleroze, dr. Hajishengallis objasnio je daljnju potencijalnu upotrebu IL-1.
Ne možemo isključiti da IL-1 može surađivati s drugim (još neidentificiranim) molekulama u induciranju urođene imunološke upalne memorije u hematopoetskim progenitorima. Međutim, uloga signalizacije IL-1 kod naših pretkliničkih modela nije bila suvisla, a neprilagođeni istreniran imunitet bio je blokiran u njegovoj odsutnosti, rekao je za MNT.
Spekuliramo da bi uspješna primjena anti-IL-1 antitijela za liječenje ateroskleroze (CANTOS pokus) djelomično mogla biti rezultat inhibicije neprilagođenog urođenog imunološkog treninga u koštanoj srži, dodao je.
Autori zaključuju da bi upalna bolest mogla modificirati uvježbani urođeni imunitet u koštanoj srži, što ne samo da može pogoršati ovu već postojeću bolest, već i povećati osjetljivost osobe na različita upalna stanja.
Nadaju se da bi ovaj jedinstveni konceptualni okvir također mogao pružiti platformu za terapijske intervencije usmjerene na upalne komorbiditete.
