Upalne bolesti crijeva (eng. Inflammatory Bowel Disease – IBD) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih. Pod probavnim traktom podrazumijeva se sljedeće: usta, jednjak, želudac, tanko crijevo i debelo crijevo. Sudjeluje u razgradnji hrane, apsorpciji nutritivnih vrijednosti iz hrane i uklanjanju otpadnih tvari iz organizma.
Ukoliko dođe do upale u bilo kojem dijelu probavnog trakta, njegov normalni proces se poremeti. Kod IBD postaje i područje bola i dolazi do poremećenog rada, a u pojedinim slučajevima može biti i opasno po život.
Više je oboljenja koja se svrstavaju pod upalne bolesti crijeva, a dva najčešća su ulcerozni kolitis i Crohnova bolest.
Crohnova bolest može izazvati upalne procese u bilo kojem dijelu probavnog trakta, ali u većini slučajeva budu lokalizirani u tankom crijevu. Kod ulceroznog kolitisa upala se javlja isključivo u debelom crijevu.
Točan uzrok upalnih bolesti crijeva još uvijek nije poznat. Međutim, najveći faktor rizika za razvoj ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti uključuje sljedeće:
- Genetske predispozicije – Osobe koje imaju jednog od roditelja, brata/sestru ili pak dijete s IBD imaju veće šanse za razviti neku od dijagnoza upalnih bolesti crijeva.
- Imunološki sustav – Imunitet može imati važnu ulogu u razvoju upalnih bolesti crijeva. U normalnim okolnostima, imunološki sustav sudjeluje u borbi protiv vanjskih podražaja koji uzrokuju bolesti i infekcije. Bakteriološka ili virusna infekcija probavnog trakta može potaknuti imunološki odgovor. Probavni trakt postaje upaljen prilikom nastojanja tijela da stvori imunološki odgovor protiv stranih tijela u organizmu. Kod zdravih osoba upala se smiruje nakon što infekcija prođe.
- Kod osoba s upalnim bolestima crijeva mogu nastati upalni procesi čak i kad u organizmu nema infekcije. Umjesto vanjskih podražaja, imunološki sustav napada vlastite stanice, što se naziva autoimuni odgovor organizma.
- Upalne bolesti crijeva se mogu javiti i kad se upala ne smiri nakon izliječene infekcije. Upala može trajati mjesecima, pa čak i godinama.
- Konzumacija cigareta – Pušenje se smatra jednim od glavnih rizika za razvoj Crohnove bolesti. Pušenje također pogoršava bol i druge simptome povezane s Crohnovom bolesti, te povećava rizik od komplikacija. Međutim, kod ulceroznog kolitisa je nešto drugačija slika. UC primarno pogađa nepušače ili bivše pušače.
- Etnička pripadnost – Upalne bolesti crijeva su prisutne u svim populacijama svijeta. Međutim, prema dosadašnjim istraživanjima, određene etničke grupe, uključujući bijelce i Aškenzi židove, imaju viši rizik razvoja ovakvih stanja. Postotak razvoja IBD među crncima u Ujedinjenom Kraljevstvu je također u porastu prema istraživanju koje je 2011. godine proveo Crohn`s & Colitis UK.
- Dobna granica – Upalne bolesti crijeva mogu pogoditi bilo koju skupinu, ali u većini slučajeva smatra se kako se prvi simptomi bolesti javljaju prije 35. godine.
- Okolišni faktori – Prema istraživanju, osobe koje žive u urbanim područjima i industrijskim zemljama, imaju veći rizik za razvoj nekog oblika IBD iz razloga jer konzumiraju više masnu i prerađenu hranu.
- Upalne bolesti crijeva su, također, češće među ljudima koji žive u sjevernijim područjima, gdje je klima hladnija.
- Istraživanja koja se bave utječajem okolišnih čimbenika na razvoj upalnih bolesti crijeva došli su do saznanja kako su sjedeći način života i sjedeći poslovi faktori rizika za razvoj nekog oblika IBD.
- S druge pak strane, određene studije potvrđuju kako je tjelesna aktivnost, u razdoblju prije bolesti, pomogla u smanjenju rizika nastanka težih oblika IBD, ali u znatno većem postotku kod oboljelih od Crohnove bolest neko kod ulceroznog kolitisa.
- Spol – Smatra se da od upalne bolesti crijeva jednako obolijevaju i muškarci i žene.
- Prema istraživanju iz 2018. godine, ulcerozni kolitis je zastupljeniji među muškarcima u dobi preko 45 godina nego što je među ženama te dobi, dok je Crohnova bolest zastupljenija među ženama i djevojkama u dobi starijoj od 14 godina.
Simptomi upalnih bolesti crijeva (IBD) su različiti i ovise od područja koje je zahvaćeno i stupnju težine bolesti, a neki od njih su:
- dijareja – koja se javlja zbog zahvaćenosti dijela crijeva u kojem se odvija apsorpcija tekućine.
- ulceracije koje krvare – koje mogu uzrokovati krvave stolice, stanje poznato kao hematohezija.
- bolovi u trbuhu, grčevi, nadutost i napuhanost zbog opstrukcije crijeva
- gubitak tjelesne mase i anemija, koji mogu uzrokovati zakašnjeli tjelesni rast i razvoj kod djece.
Osobe oboljele od Crohnove bolesti mogu dobiti i afte u ustima. Ponekad se mogu pojaviti i ulceracije i fisure oko područja genitalija i anusa.
IBD se mogu manifestirati i kroz komplikacije koje se javljaju van područja probavnog trakta, poput:
- infekcija oka
- kožnih oboljenja
- artritisa
Poremećaji i komplikacije koje nastaju zbog upalnih bolesti crijeva uključuju:
- malnutriciju koja rezultira gubitkom tjelesne mase
- rak debelog crijeva
- fistule koje probijaju stjenku crijeva zbog čega stvaraju rupe između različitih dijelova probavnog trakta
- rupturu crijeva, poznatiju kao perforaciju
- opstrukciju crijeva
U rijetkim slučajevima, teški oblici mogu uzrokovati stanje šoka u organizmu, što može biti opasno po život. Šok obično nastaje zbog velikog gubitka krvi tijekom dugotrajnih i iznenadnih epizoda krvavih dijareja.
Upalne bolesti crijeva se dijagnosticiraju kroz više pregleda i testova. kako bi se uspostavila dijagnoza, liječnik će prvo ispitati obiteljsku anamnezu bolesti i rad crijeva pacijenta, nakon čega se pristupa jednoj ili više metoda uspostave dijagnoze.
Testiranje uzorka stolice i krvne pretrage se rade kako bi se utvrdilo postoji li neki oblik infekcije ili neke druge bolesti. Krvne pretrage se također ponekad koriste za utvrđivanje da li se radi o ulceroznom kolitisu ili crohnovoj bolesti, ali kao jedina pretraga ni u kom slučaju ne mogu poslužiti za uspostavljanje dijagnoze upalnih bolesti crijeva.
Pasaža crijeva – Pomoću barijeve kaše i rendgena može se snimiti tanko i debelo crijevo. Ovo je jedna od metoda koja se prije koristila za potvrdu dijagnoze, ali u zadnje vrijeme dolaskom suvremenijih testova rjeđe se koristi.
Endoskopski pregledi pomoću savitljive sonde na koju je pričvršćena kamera koriste se kao metoda utvrđivanja ove dijagnoze. Kamera se uvodi kroz anus i omogućuje liječniku uvid u unutrašnjost crijeva kako bi mogao dijagnosticirati da li u istom postoje ulceracije, fistule ili neka druga oštećenja ili abnormalnosti u rektumu i debelom crijevu.
Kolonoskopijom se pregledava cijelo debelo crijevo, dok se rektoskopijom pregledava samo završnih 20-ak cm debelog crijeva.
Tijekom ovakvih pregleda može se uzeti maleni uzorak tkiva za i takav postupak se naziva biopsija. Uzorak se dalje pregledava mikroskopski, što pomaže u uspostavljanju dijagnoze upalnih bolesti crijeva.
Endoskopija pomoću kapsule se koristi kod pregleda tankog crijeva kojega je dosta teže pregledati nego debelo crijevo. Kapsula s kamerom se proguta na usta i tijekom prolaska kroz tanko crijevo snima slike unutrašnjosti crijeva. Nakon što se kamera izbaci iz organizma kroz anus, slike se prebacuju na računalo i liječnik ih može očitati. Ovaj oblik pretrage se koristi u slučajevima kada nije moguće drugačije uspostaviti dijagnozu Crohnove bolesti.
RTG abdomena se obično koristi u hitnim situacijama kada se sumnja na puknuće crijeva.
CT skener je digitalizirani oblik rendgena, a koristi se za pregled tankog crijeva. Pomoću njega je moguće utvrditi komplikacije uzrokovanje upalnim bolestima crijeva.
MRI skener koristi magnetno polje kako bi prikazao slike ljudskog tijela, a korisni su kod pregleda mekog tkiva i pronalaženja fistula.
I CT i MRT mogu se koristiti kao metoda pomoću koje se određuje u kojem stupnju je IBD zahvatio crijeva.
Postoji više vrsta tretmana kod upalnih bolesti crijeva. Prvi korak kod pristupanja liječenju su protuupalni lijekovi koji pomažu kod smanjenja upale u probavnom traktu. Kod njih postoji mogućnost razvoja nuspojava.
Koriste se kortikosteroidi, poput budesonida (Uceris), prednizona (Prednisone Intensol, Rayos), prednizolona (Millipred, Prelone) ili metilprednizolona (Medrol, Depo-Medrol), a dostupni su u obliku oralnih tableta, injekcija ili rektalnih pjena. Obično se daju u najnižoj mogućoj dozi i kroz najkraće moguće vrijeme.
5-ASA lijekovi pomažu kod smanjenja upalnih procesa, uglavnom u završnom dijelu tankog crijeva i u debelom crijevu, a uključuju: balsalazid (Colazal), mesalazin (Salofalk, Apriso, Asacol HD, Canasa, Pentasa), olsalazin (Dipentum) i sulfasalazin (Azulfidine).
Imunomodulatori su jedna od opcija kada kortikosteroidi i 5-ASA lijekovi ne daju rezultate, a rade na principu prevencije imunološkog sustava da napada debelo crijevo i izaziva upalne procese, a mogu se primjenjivati sljedeći oblici: metotreksat (Otrexup, Trexall, Rasuvo), azatiopirin (Imuran, Azasan) i merkaptopurin (Purixan).
Biološka terapija su genetički dizajnirani lijekovi koji mogu biti izbor za tretman kod osoba s umjerenim do teškim oblikom upalnih bolesti crijeva. Neki od bioloških lijekova su tumor nekrotizirajući faktor blokatori (TNF). TNF je kemijska tvar koja uzrokuje upale, a proizvodi ga imunološki sustav. Višak TNF-a u krvi se u normalnim uvjetima blokira, ali kod osoba s IBD, veća razina TNF-a može izazvati veću upalu.
TNF-alfa infibitori su: adalimumab (Humira), golimumab (Simponi) i infliksimab (Remicade). Ostali oblici biološke terapije mogu biti: certolizumab (Cimzia), natalizumab (Tysabri), ustekinumab (Stelara) i vedolizumab (Entyvio).
Biološki lijekovi nisu dostupni kao generički lijekovi. Ipak, za neke ot tih lijekova dostupni su bioslični lijekovi koji su jeftiniji i rekonstruirani su tako da daju iste rezultate kao i biološki lijekovi.
Drugi lijekovi koji se koriste isto su usmjereni na blokiranje različitih podražaja koji uzrokuju upalu, uključujući i lijek za UC tofacitinib (Xeljanz). Mogu se koristiti i antibiotici, lijekovi protiv dijareje, laksativi i probiotici i prebiotici.
Odabir stila i načina života je od velike važnosti za one koji imaju neku od dijagnoza upalnih bolesti crijeva. Dovoljan unos tekućine potreban je kao zamjena onoj tekućini koja se gubi iz organizma.
Izbjegavanje hrane koja sadrži mliječne sastojke i stresnih situacija može pomoći u poboljšanju simptoma.
Tjelovježba i odabir zdravog načina života može, također, pomoći u poboljšanju zdravstvenog stanja.
Vitamini i minerali su korisni kao zamjena za nutritivne deficite, poput dodataka željeza kod anemije ili folne kiseline, vitamina B12 ili D3 za koje se smatra da su oboljeli u deficitu.
Kod oboljelih od IBD operacija ponekad može biti neizbježna opcija, a može biti zahvat za širenje suženog crijeva, zatvaranje ili uklanjanje fistula, uklanjanje zahvaćenih dijelova crijeva kod osoba s dijagnozom Crohnove bolesti ili uklanjanje cijelog debelog crijeva i rektuma kod težih slučajeva ulceroznog kolitisa.
kako su osobe oboljele od IBD sklonije nastanku raka debelog crijeva, poželjne su redovne kolonoskopije kako bi se izbjegle teže komplikacije.
Nasljedne oblike IBD-a teže je prevenirati, ipak preporučuje se kod smanjenja rizika razvoja upalnih bolesti crijeva jesti hranu bogatu nutrientima, redovna tjelovježba i usvajanje zdravih navika.
Upalne bolesti crijeva mogu izazvati nelagodu, ali u dosta slučajeva dostupni tretmani mogu pomoći u kontroli simptoma bolesti i postizanja zadovoljavajuće kvalitete života.
Ponekad veliki utjecaj mogu imati razne grupe potpore u kojima oboljeli mogu izmjenjivati svoja iskustva i mišljenja s osobama koje prolaze isto ili slično.