Depresija nije nepoznanica među oboljelima od upalnih bolesti crijeva i najčešće je prisutna u aktivnim fazama bolesti kod osoba koje imaju tu dijagnozu.

Depresivne osobe često su tužne, samosažaljevaju same sebe, imaju osjećaj bezvoljnosti, bezvrijednosti, apatične su, potištene. Često plaču. Mogu se pojaviti problemi sa spavanjem, apetitom, strahovi, osjećaj krivnje, te umor i iscrpljenost.

Kod osoba koje pate od anksioznog poremećaja javlja se tjeskoba, strahovi. Mogu se pojaviti fobije i opsesija. Često su uzrujane, zabrinute, uzmemirene, a nesanica je također jedan od učestalijih simptoma.

Autorica svjetskog bestselera, Giulia Enders, „Crijeva sa šarmom – sve o jednom podcijenjenom organu“ navodi kako: “Crijeva ustvari imaju vlastiti živčani sustav, iznimno složen i profinjen. Ljudi s probavnim problemima često imaju živčane smetnje u crijevima. Od pamtivijeka znamo da naš osjećaj u trbuhu ima velikog udjela u tome kako se sveukupno osjećamo. Ako smo zaljubljeni, imamo ‘leptiriće u trbuhu’, ako smo uplašeni, imamo ‘pune gaće’. Mi ‘gutamo svoja razočaranja’, svoje ‘poraze moramo probaviti’. Naš ‘ja’ sastoji se od glave i trbuha, i to ne samo na jezičnoj razini. Kod pacijenata s crijevnim bolestima bilježi se veći postotak anksioznosti i depresije”.

Dosadašnje studije ukazuju upravo na tu činjenicu, ako se u crijevima nalazi dovoljan broj dobrih bakterija, u krvi je manje stresnih hormona, odnosno dobro raspoloženje kod tih osoba je u porastu, imaju bolje pamćenje i motivaciju, te su manje osjetljive na bol.

Serotonin igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže raspoloženja, dok je niska razina serotonina povezana s depresijom, lošim raspoloženjem, lošijim pamćenjem, niskim samopouzdanjem, anksioznosti i agresijom.

Zanimljivo je pak da se više od 90 posto hormona sreće, serotonina, proizvodi upravo u crijevnim stanicama, a ako su te stanice narušene upalnim bolestima crijeva (IBD) nije ni čudo što je upravo ta skupina populacije izdvojena kao rizična skupina koja je češće podložna anksioznosti i depresivnosti.

Oboljeli od IBD-a posebno su osjetljivi u pogledu depresije ili anksioznosti u početnim fazama kad se pokušava uspostaviti dijagnoza, te tijekom razdoblja pogoršanja simptoma. Depresija može imati štetan utjecaj na sam tijek bolesti, ishod liječenja, kao i na opću kvalitetu života oboljelih od IBD.

Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć, što je u potpunosti kontradiktorno s dobrom praksom i općenito postizanjem poboljšanja tijeka bolesti oboljelih od IBD-a.

Depresija koja se ne liječi i ne drži pod kontrolom može uzrokovati pogoršanje upalne bolesti crijeva i smanjiti učinak terapije na istu. Prema tome, preporučuje se liječnicima koji prate i vode oboljele od IBD-a da svoje pacijente u sklopu redovnih kontrola kontroliraju i zbog mogućih početnih znakova depresije i anksioznosti. Posebno u samim početcima dijagnosticiranja bolesti, kao i u vrijeme pogoršanja simptoma.

Depresija je ozbiljna bolest i prema njoj se treba i odnositi na takav način.