Monday, April 22, 2024

Ulcerozni kolitis i divertikulitis – koja je razlika?

Podijelite

Ulcerozni kolitis i divertikulitis mogu imati slične simptome, međutim unatoč toj činjenici radi se o dva različita oboljenja. Jedna od glavnih razlika između divertikulitisa i ulceroznog kolitisa je ta što spadaju pod različite skupine oboljenja. Divertikulitis spada pod divertikularne bolesti, dok je ulcerozni kolitis oboljenje koje spada pod okrilje upalnih bolesti crijeva (IBD).

Oba stanja mogu utjecati na debelo crijevo i rektum.

Divertikularna bolest je stanje u kojem na debelom crijevu nastaju male vrećice crijevne sluznice koje izbijaju kroz stjenku crijeva kao mali baloni. Te vrećice se nazivaju divertikuli. Ako se te vrećice upale, to stanje je poznato kao divertikulitis.

Ulcerozni kolitis je imunitetom posredovana bolest koja uzrokuje ulceracije (rupe) u debelom crijevu.

Iako dva različita oboljenja s različitim uzrokom nastanka, pojedine osobe mogu imati oba stanja u isto vrijeme.

SIMPTOMI – Simptomi različitih probavnih oboljenja mogu biti slični. Zato je veoma važno i bitno pravovremeno potražiti liječničku pomoć kako bi se na vrijeme otkrio uzrok simptoma i postavila dijagnoza, a samim time započelo i odgovarajuće liječenje.

Ulcerozni kolitis – znakovi i simptomi ovog oboljenja prvenstveno se odnose na one probavnog sustavu. Međutim, mogu se javiti i simptomi u drugim sustavima organa ili dijelovima tijela, a neki od njih su:

  • Krv u stolici
  • Grčeve i bolove u trbuhu
  • Proljev
  • Umor
  • Fekalna inkontinencija
  • Vrućica
  • Sluz u stolici
  • Česte nagone na pražnjenje crijeva
  • Pražnjenje crijeva noću
  • Gubitak tjelesne težine

Divertikulitis – infekcija u divertikulama može uzrokovati simptome u probavnom traktu kao što su:

  • Grčevi u trbuhu
  • Bol u trbuhu
  • Krv u stolici
  • Promjene u crijevnim navikama (novonastali zatvor ili dijareja) – Dijareja ili zatvor su česti i obično nestaju za nekoliko dana. Međutim, ukoliko previše rijetka ili pretvrda stolica traje tri dana ili više, moglo bi se reći da je došlo do promjene crijevnim navikama. Ukoliko se takve promjene ponavljaju češće ili traju dulje vrijeme, postoji mogućnost da upućuju na činjenicu kako postoji problem na koji treba obratiti pažnju.

UZROK – Uzrok za ulcerozni kolitis i divertikulitis je različit.

Ulcerozni kolitis – Sami uzrok nastanka ovog oboljenja nije još uvije u potpunosti jasan. Pretpostavlja se da je kombinacija dvaju čimbenika: genetike i okoliša.

Pronađeno je više od 200 gena koji su povezani s IBD, ali ne razvijaju svi koji imaju te gene ulcerozni kolitis ili druge oblike IBD.

Pretpostavlja se da jedan ili više vanjskih – okolišnih čimbenika utječu na imunološki sustav i/ili sastav bakterija u probavnom traktu. Kao posljedica interakcije u tijelu se događaju određene promjene koje dovode do pogreške u imunološkom sustavu, a rezultat toga je napad na vlastito debelo crijevo.

Divertikulitis – Smatra se da zatvor ili nedostatak prehrambenih vlakana mogu uzrokovati divertikule koje se formiraju u debelom crijevu. Bez dovoljno vlakana, stolica može postati tvrda i ne može se lako kretati kroz debelo crijevo, što rezultira zatvorom.

Zatvor uzrokuje preveliki pritisak u debelom crijevu, što dovodi do slabljenja stjenke debelog crijeva, a kao posljedica može doći do izbočenja na nekim mjestima (divertikula).
Divertikule se dalje inficiraju, uzrokujući divertikulitis. Nije u potpunosti jasno što točno uzrokuje infekciju, ali se pretpostavlja da bi uzrok mogle biti bakterije koje se inače nalaze u stolici – postoji mogućnost da se te bakterije zadržavaju u divertikulu i tamo razmnožavaju.

Isto tako smatra se da neki ljudi mogu imati konstantno upalu, što dovodi do divertikulitisa koji je nemoguće smiriti terapijom.

DIJAGNOZA – Neke od pretraga koji se koriste za dijagnosticiranje ulceroznog kolitisa ili divertikulitisa mogu biti iste.

Ulcerozni kolitis – Kolonoskopija s biopsijom općenito se koristi u dijagnozi svih oblika IBD. Savitljiva cijev sa svjetlom i kamerom na kraju stavlja se u debelo crijevo kroz rektum. Liječnik na taj način pregledava unutrašnjost debelog crijeva i uzima uzorke malih dijelova tkiva – radi biopsiju, a zatim se uzeti uzorci testiraju u laboratoriju.

Tijekom procesa dijagnosticiranja ulceroznog kolitisa mogu se koristiti i drugi testovi. Oni služe kako bi se isključili drugi uzroci za pojavu simptoma, kao što je recimo bakterijska infekcija.

Pod ostale testove spadaju:

  • Pasaža crijeva: Serija rendgenskih snimaka uz pomoć barijeve kaše koja sadrži kontrastno sredstvo.
  • CT enterografija: CT skeniranje pomoću rendgenskih zraka i kontrastnog sredstva za dobivanje detaljnih slika probavnog sustava.
  • MR enterografija: detaljne slike snimljene magnetskom rezonancijom (koristeći jake magnete umjesto rendgenskih zraka) i kontrastnim sredstvima.
  • Fekalni kalprotektin: Testiranje uzorka stolice na protein koji se nalazi u upalnim bijelim krvnim stanicama.
  • Sigmoidoskopija: Pregled fleksibilnom cijevi s kamerom za uvid u zadnju trećinu debelog crijeva.
  • Rendgensko snimanje jednjaka, želuca i prvog dijela tankog crijeva pomoću kontrastnog sredstva.

Divertikulitis – Liječnik može posumnjati na divertikulitis ako je divertikularna bolest već dijagnosticirana u prošlosti. Međutim, mogu se napraviti određene pretrage kako bi se utvrdilo da su simptomi poput krvarenja i boli u trbuhu ispravno dijagnosticirani, a neke od pretraga su:

  • Pasaža crijeva
  • CT
  • Kolonoskopija
  • Sigmoidoskopija
  • Analiza uzorka stolice na parazite ili bakterije

LIJEČENJE – Jedan od najbitnijih razloga zašto je točno postavljena dijagnoza ključna je taj što se tretmani za ulcerozni kolitis u odnosu na divertikulitis dosta razlikuju.

Ulcerozni kolitis – Liječenje ulceroznog kolitisa uključuje promjene načina života, razne lijekove, komplementarne terapije i čak i operativne zahvate. Neki od najčešće korištenih lijekova su:

  • 5-aminosalicilati (5-ASA): kao što su sulfasalazin i mesalamin.
  • Kortikosteroidi: kao što je prednizon
  • Biološki lijekovi: kao što su infliksimab, adalimumab, ustekinumab i golimumab
  • Imunosupresivi: kao što su azatioprin i merkaptopurin
  • JAK-inhibitori: kao što je Xeljanz (tofacitinib)

Promjene u načinu života mogu uključivati promjenu prehrane i prestanak pušenja. Komplementarne terapije mogu uključivati tjelesnu aktivnost, akupunkturu i probiotike.

Operacija uklanjanja crijeva, s postavljanjem ileostome ili j-poucha, drugi je oblik liječenja kompliciranog ulceroznog kolitisa.

Više vrsta tretmana može se koristiti za liječenje bolesti ili njezinih učinaka na druge dijelove tijelo.

Divertikulitis – Liječenje divertikulitisa može se provoditi kod kuće ili u bolnici. Koji se tretmani koriste ovisit će o ozbiljnosti simptoma. Antibiotici se mogu davati kao primarna terapija, oralno ili venozno u bolnici.

Divertikulitis može dovesti do komplikacija u oko 12% slučajeva. Drugi tretmani, uključujući lijekove ili kirurški zahvat, također mogu biti potrebni ako postoji visoka temperatura, nemogućnost jela ili pića, visok broj bijelih krvnih stanica ili sepsa.

Više tretmana za divertikulitis, uključujući Asacol HD (mesalamin), Xifaxan (rifaximin) i probiotike proučavaju se kao potencijalne terapije za divertikulitis, iako još nije dokazano da oni pomažu.

PREVENCIJA

Ulcerozni kolitis – Još uvijek nije u potpunosti poznato što uzrokuje ulcerozni kolitis zbog čega još uvijek nema konkretnih smjernica o prevenciji ove bolesti. Međutim, za one koji su rizična skupina, preporučuje se razgovarati s liječnikom o tome kako živjeti zdrav način života i izbjeći potencijalne okidače.

Držanje bolesti pod kontrolom moglo bi biti od koristi u sprječavanju većih komplikacija od ulceroznog kolitisa, kao i redovite kontrole kod gastroenterologa te pridržavanje uključene terapije.

Divertikulitis – Još uvijek nema konkretnih smjernica o prevenciji divertikulitisa, ali preporučuje se dijeta bogata vlaknima kada se pojave divertikule kako bi se izbjegao divertikulitis. Druge metode prevencije koje bi se mogle preporučiti su veća konzumacija tečnost i pravilna i redovna tjelovježba, kao i konzumacija crvenog mesa.

Osobama koje imaju divertikularnu bolest također bi se moglo preporučiti izbjegavanje određenih lijekova za koje je poznato da kod nekih osoba uzrokuju krvarenje u probavnom sustavu, poput aspirina, inhibitora ciklooksigenaze (cox inhibitore) i nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID).

Ulcerozni kolitis i divertikulitis utječu na debelo crijevo i mogu uzrokovati bolove u trbuhu, grčeve, te krv u stolici. Bez obzira na sličnost simptoma, ipak se radi o dva potpuno različita oboljenja. sami uzrok i jedne i druge bolesti nije još uvijek u potpunosti jasan. Kolonoskopija i određena snimanja se koristiti u uspostavljanju dijagnoze i za jedno i za drugo stanje.

Kod ulceroznog kolitisa tretman uključuje razne medikamente, promjene načina života i eventualno operaciju. Liječenje akutnog divertikulitisa često uključuje antibiotike.

Divertikulitis nije oblik IBD, ali osoba može imati i divertikularnu bolest i neki od oblika IBD u isto vrijeme, iako je kod osoba s ulceroznim kolitisom dosta manja vjerojatnos da će razviti divertikule zbog ožiljaka na debelom crijevu.

 

Pročitajte više

Više

Translate »