Upalne bolesti crijeva (IBD – Inflammatory bowel disease) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih, kao i niz drugih stanja i oboljenja koji mogu biti lokalizirani i izvan probavnog trakta. Komplikacije se javljaju jednim dijelom zbog same etiologije bolesti, a drugim zbog terapije koja se koristi kod ovih dijagnoza. Najpoznatije dvije dijagnoze iz ove skupine su svakako ulcerozni kolitis i Crohnova bolest, ali nažalost ne i jedine.
Uzrok nastanka Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa još uvijek nije poznat, pa samim time ne postoji ni konkretni lijek za ove bolesti. Ulcerozni kolitis je ograničen na debelo crijevo, dok Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta.
Terapije su usmjerene na smirivanje simptoma i kod određenog postotka moguće je postići stanje remisije, odnosno faze mirovanja bolesti. Međutim, kod dijela oboljelih, unatoč terapijama koje daju obećavajuće rezultate u postizanju remisije, operativni zahvati, kao terapijsko sredstvo, ponekad su neizbježna stavka, a kod određenih osoba i više puta.
Sama bolest sa sobom donekle povlači neugodne teme, jer nije bolest o kojoj se tek tako može pričati u bilo kojoj situaciji. Zašto?! Zato jer pričati o ulceroznom kolitisu ili Crohnovoj bolesti znači pričati o temama koje su još uvijek donekle tabu teme. Nije baš jednostavno otpočeti pričati o meteorizmu crijeva, o dijareji, konstipaciji, krvi i sluzi u stolici… nekako, to su teme koje baš nisu česte u neobaveznim razgovorima, pa samim time su i na neki način potisnute, a oboljeli često osjećaju nelagodu nastojeći pričati o svojim simptomima, pa čak i kod liječnika.
Ove bolesti su i puno više od probavnih smetnji. Smatraju se sistemskim bolestima, što znači da simptomi bolesti sežu daleko izvan probavnog trakta, a komplikacije ponekad mogu biti toliko izražene da mogu biti pogubne za život oboljelih. Za sobom povlače probleme s kostima, poput enteropatskog artritisa i osteoporoze; malnutriciju i malapsorpciju koje se mogu manifestirati kroz razne nedostatke vitamina i minerala – poput vitamina D3, B12 ili željeza, ali i pothranjenost i gubitak tjelesne mase. Utječu i na kožu, nokte, kosu, oči; ali i druge unutarnje organe ometajući njihovu normalnu funkciju.
Ako razgovarate s osobom oboljelom od upalnih bolesti crijeva, nerijetko ćete čuti kako se ta osoba osjeća umorno i da je taj umor konstantno prati. Nije to običan umor koji zdrava osoba osjeti nakon višesatnog rada i koji nestaje nakon tople kupke ili odmora. To je u potpunosti drugi umor. On ne prestaje čak ni kada je oboljela osoba provela cijeli dan odmarajući. Umor i nemoć nerijetko prati i osjećaj pomanjkanja energije, a mogu biti izraženi i do te mjere da je oboljeloj osobi teško obavljati i najjednostavnije osnovne radnje na dnevnoj bazi.
Kako simptomi same bolesti nisu oku vidljivi, događa se da se takve osobe pogrešno percipiraju u društvu i okolini u kojoj žive, te se vrlo često, iz neznanja promatrača, okrive kako su same sebi krive za takvo stanje, jer „furaju“ razne dijete, ne žele jesti, izgladnjuju se; što je apsolutna suprotnost od onoga što prolaze. Oboljeli od ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti često se zbog toga moraju pravdati okolini, jer ako ne izgledaš bolesno – za vanjski svijet ne možeš ni biti bolestan.
Nerijetko se uz ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest javlja i kronična bol. Bol koja je svakodnevno prisutna, bol od koje nema predaha i bol uz koju moraju naučiti svakodnevno funkcionirati. Samo zato što se ne vidi koliki je stupanj boli kod nekoga, ne znači da ta osoba nije stvarno bolesna i da ne osjeća tu bol. Ne znači da takva osoba izmišlja simptome i glumi svoju bolest; tko bi normalan mogao takvo nešto?! Više puta ćete od nekoga tko ima ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest čuti da su dobro, a ustvari nisu. Više puta će sigurno prešutjeti kroničnu bol, nego što će reći da nisu dobro. Ta bol jednostavno sraste s njima i postane dio njihovog puta zbog čega ju na kraju dožive kao dio sebe, u biti kao stanje za koje nemaju nikakav izbor nego naučiti živjeti s njim.
Osim tjelesnog zdravlja, nerijetko je i mentalno zdravlje narušeno. Serotonin igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže raspoloženja, dok je niska razina serotonina povezana s depresijom, lošim raspoloženjem, lošijim pamćenjem, niskim samopouzdanjem, anksioznosti i agresijom. Zanimljivo je pak da se više od 90 posto hormona sreće, serotonina, proizvodi upravo u crijevnim stanicama, a ako su te stanice narušene upalnim bolestima crijeva (IBD) nije ni čudo što je upravo ta skupina populacije izdvojena kao rizična skupina koja je češće podložna anksioznosti i depresivnosti. Oboljeli od IBD-a posebno su osjetljivi u pogledu depresije ili anksioznosti u početnim fazama kad se pokušava uspostaviti dijagnoza, te tijekom razdoblja pogoršanja simptoma. Depresija može imati štetan utjecaj na sam tijek bolesti, ishod liječenja, kao i na opću kvalitetu života oboljelih od IBD.
Zbog svog cjeloživotnog prisustva, ulcerozni kolitis i Crohnova bolest utječu na cjelokupni život oboljelih, ometajući ih ponekad u svim segmentima života – umanjujući poslovnu sposobnost oboljelih, uništavajući njihov socijalni status i društvene aktivnosti kao i mogućnost ostvarivanja kao roditelja ili obnašanja svojih roditeljskih dužnosti u punom značenju te riječi.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest zahtijevaju česte hospitalizacije, cjeloživotnu terapiju, razne invazivne i neinvazivne pretrage, nerijetko i eksperimentalne terapije, izoliranje iz društva, osuđenost na boravak u četiri zida, veliki strah od hrane i pića i brojne druge izazove koje je često puta dosta teško samostalno prolaziti.
Oboljeli se nerijetko stigmatiziraju, nailaze na neprihvaćanje od strane društva i okoline, doživljavaju se kao čudne osobe, kao pojedinci koji traže pažnju, kao najveći hipohondri, a nerijetko i budu osuđeni da su njihova bol i patnja izmišljeni u njihovoj glavi.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest su daleko kompliciranija oboljenja od čestih odlazaka u toalet. To su oboljenja koja u potpunosti promijene cijeli život oboljelog kad jednom dobije dijagnozu ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. Bolesti uz koje oboljeli trebaju naučiti živjeti, a to nije baš uvijek jednostavno. To su bolesti koje pogađaju sve dobne skupine, u novije vrijeme mahom mlađe osobe. Bolesti koje nemaju milosti i koje iz temelja preko noći promijene život oboljelog.
Bitno je educirati javnost o upalnim bolestima crijeva kako bi se širilo znanje o ovim nevidljivim bolestima i njihovim posljedicama koje ostavljaju na tjelesno i mentalno zdravlje oboljeloga, a još je bitnije pružiti potpunu podršku oboljeloj osobi.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest su itekako ozbiljne i komplicirane bolesti, a ako se pogrešno tretiraju ili se pak nikako ne nastoje staviti pod kontrolu, nažalost mogu imati kobne i za život prijeteće posljedice.
