Biti dijete ili adolescent nije uvijek baš lagano, a kad se uz školske obveze, vannastavne aktivnosti ili druženja s prijateljima umiješa i ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest, svakodnevnica može postati još teže izdržljiva.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest – upalne bolesti crijeva (IBD), su bolesti za koje još uvijek nema lijeka. Tretmani su usmjereni na smirivanje simptoma, a ponekad je neizbježno proći i više operativnih zahvata da bi se bolest stavila pod kontrolu.

U zadnje vrijeme bilježi se porast broja oboljelih, kako kod odraslih tako i kod djece i adolescenata. Smatra se da su ovi poremećaji toliko česti u djece da će se većina pedijatara i drugih pedijatrijskih kliničara tijekom svog radnog vijeka susresti s djecom koja imaju IBD, u svojoj općoj praksi.

Gotovo jedna četvrtina svih pacijenata s dijagnozom neke od upalnih bolesti crijeva (IBD) je svoju dijagnozu dobila kao dijete, što nije nimalo zanemariv broj.

Neki od češćih simptoma koji mogu upućivati da se radi o upalnim bolestima crijeva kod djece su: dijareja, bolovi u trbuhu, krv i sluz u stolici, nagoni za odlazak u toalet i gubitak tjelesne težine. Osim ovih crijevnih simptoma postoje i oni koji se javljaju izvan crijeva poput svrbeži kože, bolova u zglobovima, umora i iscrpljenosti, anemije, te povišene tjelesne temperature, a prema nekim studijama, zaostajanje u rastu i razvoju u odnosu na vršnjake, smatra se simptomom bolesti koji se može javiti kao prvi pokazatelj bolesti.

Brojne komplikacije, kako zbog bolesti, tako i zbog raznih terapija, utječu na život djece i adolescenata s upalnim bolestima crijeva.

Jedna od češćih komplikacija je zastoj u rastu i razvoju ili njegovo kašnjenje, a ogleda se prvenstveno u rastu i razvoju kostiju.

Djeci i adolescentima, ulcerozni kolitis i Crohnova bolest bez sumnje uvelike narušavaju kvalitetu života, uz to, oduzimajući im i mogućnost za normalno djetinjstvo.

Razni pregledi, nalazi, snimanja nisu im nepoznanica. IBD zahtjeva češće kontrole kod liječnika, razne krvne pretrage, endoskopske preglede, snimanja ali i često puta brojne hospitalizacije. Sve to skupa utječe na kvalitetu života i može izazvati dodatni stres djetetu koje, umjesto da se igra i vodi bezbrižan život, mora voditi računa o terapiji koju uzima, paziti na prehranu, te dječju igru i druženje s prijateljima zamijeniti s bolničkim okruženjem.

Djeca koja u svojoj obitelji imaju zabilježene slučajeve oboljelih od upalnih bolesti crijeva nešto su u rizičnijoj skupini za razvoj ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti od onih koji nemaju. Pa tako djeca koja imaju jednog roditelja s Crohnovom bolesti imaju od 7% do 9% šanse za razvoj Crohnove bolesti i 10% šanse od razvoja nekog oblika IBD. Djeca koja imaju jednog roditelja s nekim od oblika upalnih bolesti crijeva imaju 10% šanse da će u nekom trenutku kroz život također dobiti IBD.

Djeca koja imaju oba roditelja s nekim oblikom upalnih bolesti crijeva imaju 35% šanse za dobiti IBD. Čak 20% oboljelih od IBD ima člana obitelji koji također ima IBD. Brat ili sestra oboljelog od IBD ima 30 puta veću šansu za dobiti IBD u odnosu na opću populaciju.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest nisu bolest koje će djeca s vremenom prerasti, to su bolesti za cijeli život i za sada, još uvijek, ne mogu biti izliječene.