Toksični megakolon je rijetka, ali potencijalno po život opasna komplikacija upale debelog crijeva i zahtijeva hitnu medicinsku skrb. Tijekom epizode toksičnog megakolona, debelo crijevo postaje prošireno i gubi sposobnost normalnog funkcioniranja. To može uzrokovati ozbiljne komplikacije poput dehidracije i neravnoteže elektrolita — i može biti kobno ako se ne liječi. Iako mnoga stanja mogu uzrokovati toksični megakolon, on se najčešće razvija kod osoba koje žive s ulceroznim kolitisom (UC) i Crohnovom bolesti, a obje dijagnoze spadaju pod upalne bolesti crijeva (IBD).
Što je toksični megakolon?
Jedna od primarnih funkcija debelog crijeva je apsorpcija vode i drugih bitnih hranjivih tvari – poput natrija ili kalija – dok se probavljena hrana kreće kroz debelo crijevo. Tijekom epizode toksičnog megakolona, debelo crijevo se širi ili povećava, a dublji slojevi stijenke debelog crijeva postaju upaljeni. Proširena stijenka debelog crijeva postaje tanja kako se debelo crijevo povećava i više ne može normalno funkcionirati. Nakon što se sposobnost debelog crijeva u apsorpciji vode i elektrolita umanji, može doći do značajne dehidracije i drugih ozbiljnih komplikacija.
Što uzrokuje toksični megakolon?
Ranije se smatralo da je toksični megakolon samo posljedica loše kontroliranog stanja ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti. Iako ova stanja najvjerojatnije doprinose razvoju toksičnog megakolona, ono također može biti uzrokovano upalom debelog crijeva zbog infekcije ili ishemije crijeva, što uzrokuje smanjendotok krvi u debelo crijevo.
Osobe koje žive s UC ili Crohnovom bolesti imaju između 1% i 5% šanse za razvoj toksičnog megakolona tijekom života. Međutim, toksični megakolon se najčešće dijagnosticira unutar prva tri mjeseca od postavljanja IBD dijagnoze i može biti glavni simptom.
Ostali čimbenici rizika za razvoj toksičnog megakolona uključuju:
- Dijabetes
- Povijest transplantacije organa
- Potisnut imunološki sustav
- Zatajenja bubrega
- Kronična opstruktivna plućna bolest
- Rak debelog crijeva
- Nedavno uzimanje narkotika ili opioida
- Nedavna uporaba antikolinergičkih lijekova
- Postupci poput kolonoskopije ili barijeve kaše
- Infekcija bakterijom Clostridium difficile
- HIV infekcija
Simptomi toksičnog megakolona
Simptomi toksičnog megakolona mogu se u početku manifestirati kao tipično pogoršanje IBD-a i može biti teško razlikovati ove dvije dijagnoze. Međutim, simptomi toksičnog megakolona mogu prouzročiti da se netko razboli znatno teže nego što je to tipično za IBD, pa je stoga važno potražiti stručnu pomoć.
Simptomi mogu uključivati:
- Uporni proljev (koji može biti biti s primjesama krvi)
- Bolove u trbuhu
- Nadutost
- Mučninu
- Povraćanje
- Vrućicu
- Umor
- Povišen broj otkucaja srca
- Niski krvni tlak
- Promijenjeno mentalno stanje
- Gubitak na težini
Kako se dijagnosticira toksični megakolon?
Toksični megakolon se dijagnosticira fizičkim pregledom, pregledom povijesti bolesti, laboratorijskim pretragama i radiografskim snimanjem.
Fizički pregled i pregled povijesti bolesti
Tijekom fizičkog pregleda, trbuh osobe s toksičnim megakolonom može biti tvrd i bolan na dodir. Zvukovi crijeva, koji su inače prilično česti, mogu biti smanjeni ili izostati. Vitalni znakovi mogu pokazivati vrućicu, ubrzan rad srca i nizak krvni tlak. Također može biti prisutna zbunjenost ili promjena mentalnog statusa. Liječnik na fizičkom pregledu može postaviti i pitanja o povijesti oboljenja od IBD ili nedavnom korištenju antibiotika.
Radiografsko snimanje
Često se radi dijagnosticiranja toksičnog megakolona odrađuje i rendgensko snimanje ili CT snimanje, a takve radiografske slike otkrivaju značajnu dilataciju debelog crijeva. CT daje detaljniju sliku, korisnu za procjenu bilo kakvih znakova crijevne opstrukcije ili perforacije crijeva.
Laboratorijske pretrage
Zbog učestalog proljeva koji se često javlja kod toksičnog megakolona, krvne pretrage mogu pokazati abnormalne razine elektrolita (osobito niske razine kalija) ili akutno zatajenje bubrega uzrokovano dehidracijom.
Krvni testovi također mogu pokazati:
- Povišen broj bijelih krvnih stanica
- Anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica)
- Povišene razine upalnih markera kao što su C-reaktivni protein i brzina sedimentacije eritrocita
Može se uzeti uzorak stolice za procjenu C. difficile ili druge infekcije u stolici. Hemokulture se mogu napraviti za procjenu infekcije u krvotoku.
Endoskopska dijagnostika
Kolonoskopija se rijetko izvodi za dijagnozu toksičnog megakolona. Zbog značajne upale i stanjenja stijenke debelog crijeva, rizik od perforacije crijeva tijekom zahvata je visok. Sigmoidoskopija — pregled debelog crijeva od rektuma do najbližeg dijela debelog crijeva, sigmoidnog crijeva — može se odraditi kako bi se procijenila koliko doprinosi infekcija C. difficile ozbiljnosti stanja.
Liječenje toksičnog megakolona
Toksični megakolon je ozbiljan medicinski problem koji zahtijeva hitno liječenje. Ako se toksični megakolon ne liječi, može doći do sepse i šoka, sa sustavnom infekcijom u tijelu koja uzrokuje prestanak pravilnog rada bitnih tjelesnih funkcija. Zbog potencijalne ozbiljnosti i komplikacija obično je potrebna hospitalizacija.
Liječenje toksičnog megakolona zahtijeva česti nadzor zdravstvenih radnika, uključujući gastroenterološke i kirurške timove. Ciljevi liječenja su smanjiti upalu i omogućiti dekompresiju debelog crijeva. Za liječenje dehidracije daju se suportivne mjere, kao što su IV tekućine. Često je potrebna i nadoknada elektrolita kroz infuziju. Visoke doze steroida — poput hidrokortizona ili metilprednizolona — čest su mehanizam obrane kako bi se smanjila upala debelog crijeva. Ako liječnik posumnja da je slučaj toksičnog megakolona uzrokovan bakterijskom infekcijom, dat će antibiotike za liječenje. Međutim, ako liječnik misli da bi C. difficile mogao biti krivac, može prestati davati antibiotike.
Također se često propisuje mirovanje crijeva, pri čemu se ne smije jesti ili piti na usta dok se simptomi ne počnu poboljšavati, što pruža crijevima priliku za ozdravljenje.
Kirurško liječenje
Liječnik također mogu koristiti infliksimab ili druge terapije monoklonskim protutijelima specifične za ulcerozni kolitis ili Crohnovu bolest. Njihova je uporaba dobro proučena u kombinaciji s toksičnim megakolonom.
Kirurška intervencija također je potencijalno liječenje toksičnog megakolona. Ako pretrage pokažu znakove perforacije crijeva ili ozbiljnijeg krvarenja, može biti potrebna hitna operacija. Međutim, operacija se obično razmatra samo ako nema poboljšanja simptoma nakon nekoliko dana nakon što se pristupilo liječenju. Vrsta operacije koja je potrebna ovisi o mjestu i težini toksičnog megakolona, ali može uključivati djelomičnu ili potpunu kolektomiju – uklanjanje debelog crijeva – koja zahtijeva ileostomu kroz koju se dalje nastavljaju prazniti fekalije van tijela.