Prije nešto više od dvije godine jedan mladi život je ugašen zbog nasilja. Dječak, koji je u to vrijeme imao svega 10 godina, je sebi oduzeo život.
Desetogodišnjak iz Kentuckyja je bio izložen vršnjačkom nasilju zbog svoje stoma vrećice koja je bila jedino rješenje za dječaka, nakon 26 neuspješnih operacija.
Ovaj maleni anđeo nije izabrao takav život. Nije bilo u njegovoj moći promijeniti svoje stanje. Kolostoma nije bila stvar izbora, nego način rješavanja njegovog zdravstvenog stanja.
Pročitati ovu vijest, kao majka i kao osoba sa stomom, je bilo jednako šokantno i sada nakon toliko vremena, kao i prije dvije godine kad je ovaj mladi dječak zauvijek napustio ovaj svijet.
Zamislite, imate invaliditet za cijeli život, a vaša okolina vas ismijava, vrijeđa vas i ponaša se prema vama kao manje vrijednim. Nitko ne zaslužuje takav odnos okoline, a ipak, okolina je, točnije njegovi vršnjaci, dala sebi za pravo da osuđuje. Mjesecima su ga zlostavljali i izrugivali mu se tvrdeći kako se širi neugodan miris iz njegove stoma vrećice.
Nitko ne zaslužuje takvo što!
Nije mi cilj osuđivati. Cilj mi je jasno i glasno reći da stoma vrećice ne puštaju miris. Dakle, ja, ovaj dječak ili bilo tko drugi tko ima stomu, ne smrdi. Stoma je pomagalo, baš isto kao i ona pomagala koja vidite na nečijoj ruci ili nozi.
Stomu ne nosimo iz znatiželje ili zato što smo izabrali takav stil života. Stomu imamo jer želimo normalan život, jer bez izbora života sa stomom – nema života, umireš, ne živiš.
Možda bi ovaj dječak i danas živio sasvim normalan život sa svojim pomagalom da se više priča o takvim stvarima, tko zna…
Ako čitaš ovaj moj tekst, molim te, zapamti ga i prenesi svoje znanje na svoju djecu. Stoma je pomagalo kao i svako drugo. Ne propušta mirise, ne propušta sadržaj, nije zarazna – ako ju ja imam, tebi je sigurno neću prenijeti. Onaj tko ima stomu nije prljav, zapušten i neuredan, stoma pomagalo se ne može tek tako odlijepiti i spasti i ni u kom slučaju ni pod kojim okolnostima nije nikakva prijetnja za bilo koga.
Ako imaš dijete sa stomom, uloži sve moguće napore da ga izgradiš mentalno snažnog, da ga niti jedna uvreda ne može slomiti. Reci mu da je vrijedan divljenja još i više zbog toga. Nazovi ga svojim super herojem, jer ono to i jeste. Ti znaš što je sve prošlo tvoje dijete, pa to je vrijedno svake pohvale. Reci mu da možda drugačiji jeste, ali da ni u kom slučaju nije manje vrijedan, niti će ikada biti. Budite im primjer, zvijezda vodilja i životni suputnik.
Ako si osoba sa stomom, znaj da nisi prepuštena sama sebi, da nisi jedina osoba s vrećicom za cijeli život. Obrati se nekome, nemoj dopustiti da te bezobzirni ljudi slome. Nemoj dopustiti da te depresija i anksioznost odvuku u bezvoljno stanje. Pričaj, traži pomoć, traži savjet…
Zajedno gradimo društvo koje poštuje različitosti, koje prihvaća osobe s invaliditetom u svoj njihovoj različitosti, ali opet tako jedinstvene i jednake, i, iznad svega posebne, jer biraju život umjesto odustajanja, jer unatoč svom invaliditetu žive punim plućima, jer svaki dan iznova pomiču granice mogućega.
Zajedno gradimo snažne osobe koje svoje ožiljke ne gledaju kao nedostatke, jer to i nisu, nego kao snagu i moć koji ih pokreću i motiviraju da uspravno i s ponosom na njih koračaju ovom zemljom, jer svaki ožiljak je dokaz da su svoju bitku dobili i da su bili jači od bilo čega što ih je pokušalo slomiti.
Iako različiti, svi smo mi ipak jednaki na ovom svijetu, ne postoji manje vrijedan i ne postoji više vrijedan. Svaki život je jednako vrijedan i važan.
