Što znači imati autoimunu bolest za nekoga tko mora naučiti živjeti s dijagnozom za cijeli život? Koje sve pretrage mora raditi pod redovno i može li takvo stanje biti izliječeno?
U normalnim uvjetima naš imunološki sustav štiti naše tijelo i čuva ga od virusa i bakterija i prepoznaje ih kao strana tijela koja napadaju i ugrožavaju naš organizam. Ako se takav besprijekoran rad imuniteta poremeti i počne primati pogrešne signale koji ga upućuju da vlastiti organizam prepoznaje kao prijetnju, tada dolazi do poremećaja u radu našeg imunološkog sustava.
Autoimune bolesti su specifična skupina raznih poremećaja i bolesti kojima je zajednički faktor pretjerana aktivnost imunološkog sustava usmjerena protiv vlastitog tkiva i stanica jer ih vidi kao strano tijelo i potencijalne prijetnje za organizam. Neke autoimune bolesti napadaju samo jedan organ, neke više njih ili cijelo tijelo, a činjenica je ako osoba ima jednu autoimunu bolest da postoji mogućnost nastanka i više njih.
Konkretan uzrok autoimunih oboljenja nije do kraja poznat, ali prema onome što se do danas zna, genetska predispozicija bi mogla biti jedan od faktora, uz okolišne čimbenike kao i određene stilove života, kao pojedinačni faktori ili kao uzajamna kombinacija svih. Stres bi, također, prema nekim procjenama mogao imati veoma bitnu ulogu kod kulminiranja autoimunih oboljenja.
Procjenjuje se kako 5 do 7 % ljudske populacije ima neku od autoimunih bolesti. Autoimune bolesti češće su kod žena nego kod muškaraca i to u razdoblju od oko 15. do 45. godine života, odnosno otprilike u periodu reproduktivne dobi žene, odnosno čak 80% od svih oboljelih od nekog tipa autoimunih bolesti su žene. Razlog tomu je spoznaja kako ženski spolni hormon estrogen potiče aktivaciju imunološkog sustava, dok ga muški spolni hormon testosteron u određenoj mjeri suprimira.
Neke od najčešćih autoimunih bolesti su dijabetes tip 1, artritis, psorijaza, multipla skleroza, lupus, hašimoto te Addisonova bolest, međutim, tu nije kraj u brojnosti autoimunih bolesti koje su danas poznate. Do danas je opisano preko 80 različitih autoimunih bolesti, a zajednički faktor svakoj od njih je pretjerana i nekontrolirana aktivnost imunološkog sustava.
Simptomi autoimunih bolesti su veoma slični u ranim fazama, a moglo bi se reći kako prednjače umor i iscrpljenost. Ostali simptomi koji upućuju da bi se moglo raditi o nekom autoimunom oboljenju su bol u mišićima, otečenost i crvenilo, temperatura, kožni osipi te opadanje kose.
Ne postoji samo jedan test ili pretraga koji se može odraditi kako bi se utvrdilo da se radi o nekoj autoimunoj bolesti, nego se kod ovih oboljenja koristi kombinacija raznih testova i pretraga kako bi se izolirali simptomi i uspostavila dijagnoza.
Tretmani koji se koriste u kontroliranju autoimunih bolesti su protu-upalni lijekovi, kortikosteroidi, imunosupresivi, biološke terapije pa čak i operacije u nekim slučajevima. Još uvijek ne postoji konkretan način liječenja ili izlječenja ovih vrsta oboljenja, što znači da za ovu skupinu oboljenja ne postoji konkretan lijek, a sami tretmani se baziraju na kontroliranje simptoma bolesti i pokušaja postizanja stanja remisije kod oboljelog, odnosno neaktivne faze bolesti.