PillCam, odnosno kamera u piluli je jedan od novijih komadića suvremene tehnologije koja može pomoći u što lakšem, boljem i bezbolnijem praćenju upalnih bolesti crijeva.
Jenna Farmer nedavno je opisala svoje iskustvo s kamerom u piluli i ukratko objasnila osnovna pitanja o ovome inovativnom dijagnostičkom instrumentu koji je za mnoge dočekan s olakšanjem i divljenjem.
Iako upalne bolesti crijeva nisu nikakva nova dijagnoza, činjenica je kako se nova tehnologijska dostignuća koja služe za jednostavno praćenje i nadzor iste svakim danom mijenjaju i poboljšavaju. Tako se uz nova dostignuća u liječenju, svakodnevno razvijaju i nove procedure u dijagnostici i praćenju stanja oboljelih od upalnih bolesti crijeva.
Jedno od njih je i kamera u piluli, novo dostignuće tehnologije koje je posebno bitno za sve one koji imaju dijagnozu Crohnova bolest i koja je lokalizirana u tankom crijevu.
Kamera u piluli je maleni uređaj, veličine pilule koji u sebi ima ugrađenu kameru. Nakon što se proguta, kamera dospijeva u tanko crijevo gdje snima fotografije. Ovakav postupak se naziva endoskopija uz pomoć kapsule. Ne samo da je ovakvo dostignuće fascinantno, nego je dosta manje invazivno od drugih metoda, kao što je recimo kolonoskopija. Većina ljudi se nakon gutanja “pilule” vrati svojoj uobičajenoj rutini.
Endoskopija uz pomoć kamere ne koristi se jednako u svim bolničkim ustanovama i zbog toga nije dostupna za sve pacijente. Osim toga, trenutno se koristi za snimanje tankog crijeva, a ne debelog, pa je više korisna osobama koje imaju dijagnozu Crohn-a i to smještenu u tankom crijevu.
Kao i za običnu kolonoskopiju, uglavnom će slijediti uobičajeni postupak pripreme za snimanje crijeva kamerom u piluli, što znači da će se osoba pripremati par dana prije samog snimanja tako što će biti na laganoj i tekućoj prehrani uz korištenje posebnih sirupa ili tekućina za čišćenje pred kolonoskopiju. To svakako nije nešto o čemu trebate unaprijed razmišljati, jer za svaki postupak, bolnica koja provodi pretragu, dati će i jasne upute o pripremi za nju.
Jedna od većih problema koji bi se mogli vezati uz kameru u kapsuli mogao bi biti kako progutati takvu kapsulu. Činjenica je da je ovakva kapsulica nešto veća od standardnih kapsula lijekova na koje smo navikli, ali bitno je ne razmišljati o samom postupku nego se probati opustiti i jednostavno potruditi se progutati ju što bezbolnije i lakše uz čašu vode ili čaja.
Nakon što se proguta kamera, za pacijenta se pričvrsti posebni pojas na koji je pričvršćen senzor i oprema kamere. Pojas s opremom se nosi oko 8 sati, pa nije loše obući ugodnu i komotnu odjeću koja neće dodatno stvarati pritisak na trbuh.
Potom će liječnik uključiti opremu kako bi se uvjerio da je kamera stigla u želudac i ostati će uključena do kraja same procedure. Pojedini pacijenti bi mogli iz znatiželje gledati snimljene fotografije na opremi pričvršćenoj na trbuh, što svakako ne bi bilo preporučljivo iz više razloga. Kao prvo, to bi moglo dodatno opteretiti bateriju i zbog toga ju isprazniti brže nego uobičajeno, što bi značilo kako bi kamera mogla prestala odašiljati slike prije samog završetka procesa. I kao drugo, obzirom kako niste kvalificirani za iščitavanje nalaza, mogli biste sebi stvoriti dodatni stres i anksioznost.
Iako se većina nakon gutanja pilule vrati svojim uobičajenim navikama, što nije pogrešno, ipak bi za određene osobe preporučljivije bilo taj dan prilagoditi svoje obveze samom postupku, pošto će za pojedine osobe senzor i oprema kamere možda biti nešto teži i moguće je da će zbog toga osjetiti manju bol u leđima. Svakako je bitno ne provesti cijeli dan u ležećem položaju, pošto hodanje pomaže kameri da se učinkovito kreće kroz probavni trakt i snima fotografije.
Preporučljivo je pratiti sami rad uređaja, odnosno više puta tijekom snimanja pogledati da li pilula odašilje signal kako treba prema uređaju, što ćete potvrditi ako se na senzoru pričvršćenom na pojasu kroz svakih par sekundi pojavi plavo svjetlo.
Jednom kad je pilula završila sa svojim poslom, proći će kroz ostatak probavnog trakta i izaći zajedno sa stolicom prilikom pražnjenja crijeva. Ovisno o tome kako Vaša crijeva rade, biti će potreban duži ili kraći vremenski period da kamera prirodnim putem izađe iz organizma. Kod brže probave, kamera bi mogla još uvijek imati baterije i mogli biste vidjeti bljeskalicu ukoliko je tako, što će vam svakako olakšati da ju uočite. Za nešto sporiji probavni sustav vrlo je vjerojatno kako kamera neće imati više baterije i možda će ju zbog toga biti nešto teže uočiti.
Ipak, ne biste se trebali previše brinuti oko toga ukoliko nemate neke medicinske predispozicije, poput suženja, koje bi mogle dovesti do toga da se kamera zaglavi u probavnom traktu. Ako sumnjate da se kamera zaglavila, liječnik uvijek može drugim dijagnostičkim metodama potvrditi takvo stanje.
Ovo je zasigurno jedno od boljih tehnologijskih napredaka koje je među osobama koje boluju od upalnih bolesti crijeva, posebice Crohnove bolesti, dočekano s oduševljenjem, a uvjerena sam kako će brojni, kao što ću i sama, odahnuti s olakšanjem jednoga dana kada ovakva tehnologija u potpunosti zamijeni endoskopske pretrage.