Mycobacterium avium subspecies paratuberculosis (MAP) pripada obitelji bakterija zvanoj ‘Mycobacteria’, u koju spadaju i tuberkuloza i guba. Ovoj bakteriji ljudi su svakodnevno izloženi kako kroz hranidbeni lanac tako i kroz utjecaje iz okoliša.
Za MAP se zna da je uzročnik Johneove bolesti (paratuberkuloza) – oblika upalne bolesti crijeva koja pogađa životinje, uključujući domaću stoku, a koja po svojoj etiologiji uvelike nalikuje na Crohnovu bolest.
Podaci iz SAD-a sugeriraju da je 91% mliječnih stada zaraženo (iako većina neće pokazivati vanjske znakove bolesti). Mlijeko zaraženih životinja često sadrži MAP koji se u određenim postotcima ne ubija pasterizacijom jer je MAP dosta otporna bakterija.
MAP je također prisutan u izmetu zaraženih životinja; kišnica koja pada na poljoprivredne pašnjake isti dalje širi u obližnje rijeke, što znači da je MAP pronađen i u tim vodama i čak se može naći u sitnim kapljicama vode u zraku koje aerosoliraju iz ovih rijeka.
Epidemiološke studije Crohnove bolesti često pokazuju neuobičajeno velik broj slučajeva bolesti u područjima riječnih tokova koji opskrbljuju vodom poljoprivredna zemljišta.
MAP je vrlo teško otkriti kod ljudi jer ga nije moguće vidjeti pod običnim mikroskopom, te osim toga jako teško ga je uzgojiti u laboratorijskim uvjetima.
Gotovo svi s Crohnovom bolešću imaju MAP infekciju, ali ne dobivaju svi koji su izloženi MAP-u Crohnovu bolest.
Standardnim modernim metodama koje koriste test zvan PCR za otkrivanje MAP-a po prisutnosti njegove DNK, većina ljudi s Crohnovom bolesti je zaražena ovom bakterijom. 2003. godine Bull i suradnici otkrili su MAP u crijevima 92% pacijenata s Crohnom i 26% u crijevima osoba koje su bile kontrolna skupina.
S novim dijagnostičkim testom za MAP koji prof. Hermon-Taylor i njegov tim trenutno razvijaju, MAP se zapravo može vidjeti u krvi i tkivima osoba s Crohnovom bolesti po prvi put i do sada je otkriven u 100% pacijenata s ovom bolesti (potpuni podatci još uvije nisu dostupni).
Postavlja se pitanje, ako Crohnovu bolest izazva infekcija, kako to da još veći broj osoba nije obolio od ove bolesti? Međutim ne ide to baš tako jednostavno. Baš kao što je to bilo prije 100 godina kada su ljudi bili široko izloženi tuberkulozi (dalji rođak MAP-a), nisu se svi koji su došli u kontakt s infekcijom razboljeli.
Što onda određuje tko će razviti Crohnovu bolest, a tko ne?
- Oblik MAP-a kojem je osoba izložena – MAP postoji u (i prelazi između) 2 oblika; ‘inkapsulirani’ izvanstanični oblik, na koji ljudi nisu osobito osjetljivi, i ‘goli’ intracelularni oblik koji je jednako otporan i virulentniji.
- Doza MAP-a kojoj je osoba izložena i učestalost izloženosti – Izloženost visokim razinama MAP-a ponekad može vjerojatnije dovesti do bolesti. Međutim, manje je vjerojatno da će koncept “minimalne infektivne doze” u bilo kojem trenutku (što se može primijeniti na bakterije koje uzrokuju akutnu bolest kao što je dizenterija) biti primjenjiv na sporo rastuće bakterije poput MAP-a, koje uzrokuju kronične bolesti. S MAP-om, značajan broj bakterija može se polako nakupljati tijekom vremena kod nekoga tko je osjetljiv, zbog dugotrajne povremene izloženosti malom broju MAP-a u zalihama mlijeka i vode.
- Osjetljivost (i genetska i stečena) neke osobe – Osjetljivost može biti posljedica genetskih čimbenika (poznato je da su određeni geni povezani s većim rizikom od CD-a) ili stečenih… životnih događaja kao što su epizoda teške tjelesne bolesti, trudnoća ili razdoblja teškog stresa mogu potaknuti Crohnovu bolest. To je vjerojatno zbog promjena u načinu na koji imunološki sustav rukuje MAP-om koji se već nalazi u nekoj osobi.
Kako MAP zapravo uzrokuje bolest? MAP sam po sebi ne uzrokuje izravno veliku upalu kad se bori protiv imunološkog sustava. Zapravo, MAP minimizira svoje prepoznavanje kod imunološkog odgovora i pokreće kaskadu događaja s katastrofalnim posljedicama.
Prvi od katastrofalnih poremećaja je izazivanje poremećaja regulacije imunološkog sustava koji zatim destabilizira crijevnu stjenku, čineći je propusnom. Takva crijevna stjenka omogućuje prodiranje drugih crijevnih organizama (npr. bakterija kao što su E.coli, kvasci i virusi) i iritantnih ostataka hrane. Upravo ti sekundarni napadači i iritanti uzrokuju masivni upalni odgovor koji dovodi do patologije Crohnove bolesti. Drugi od poremećaja je oštećenje uz upalne procese u osjetljivom živčanom sustavu u crijevnoj stjenki, što posljedice poremećaja imunološkog sustava još dodatno pogoršava.
Imunosupresivi mogu smanjiti simptome Crohnove bolesti tako što umanjuju upalne reakcije u stjenki crijeva (neki također mogu imati izravnu anti-MAP aktivnost). Antibiotici poput metronidazola mogu umanjiti simptome Crohnove bolesti tako što ubijaju druge bakterije koje napadaju crijevnu stjenku. Dijetalna prehrana može umanjiti simptome Crohnove bolesti tako što se uklanjanjem određene hrane koja izaziva jače upalne procese smanjuje upalni odgovor.
Međutim, ukoliko se ne tretira sami MAP, tretmani za Crohnovu bolest djeluju isključivo na simptome, ali ne i uzrok Crohnove bolesti, zbog čega bi moderno terapijsko i preventivno cjepivo MAP za Crohnovu bolest koje je razvio prof. John Hermon-Taylor moglo biti potencijalni lijek za Crohnovu bolest.
