Činjenica da postoji sram i stigma oko Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa nije nimalo iznenađujuća, pogotovo ako se uzmu u obzir oni “poznatiji” simptomi ova dva najpoznatija oblika upalnih bolesti crijeva (IBD). Međutim, svatko kome je dijagnosticirana neka od ovih dijagnoza, ili možda konkretnije – oni iskusni, znaju da simptomi koji se pojavljuju uz ulcerozni kolitis ili Crohnovu bolest nisu ograničeni samo na meteorizam crijeva i sve ono što se događa iza zatvorenih vrata toaleta.

Upalne bolesti crijeva (IBD) su doživotne, imunitetom posredovane i kronične bolesti koje sa sobom povlače i brojne simptome poput dijareje, zatvora, krvi u stolici, kožnih oboljenja, nepravilnog meteorizma crijeva, bolova u zglobovima, problema s očima, upalnih procesa u organizmu, između ostaloga.

Međutim, upravo rad probavnog trakta ove bolesti stavlja u koš tema osjetljivih na stigmu.

Stigma se definira kao društveno označavanje pojedinca kao abnormalnog i identificirana je kao važan konstrukt u ishodima kroničnih bolesti. IBD je izložen riziku od stigmatizacije zbog prirode simptoma usmjerenih oko crijeva i rektuma i povijesne pozadine kao psihosomatske bolesti (među laicima).

Budimo iskreni, nije baš jednostavno otpočeti razgovor o radu crijeva, boji i konzistenciji stolice, kao i o navikama koje prate cijeli taj proces; bilo da se taj razgovor želi voditi s članom obitelji, prijateljima ili pak kad su simptomi već poodmakli – sa zdravstvenim djelatnikom.

Zašto je to tako? Pa, realno, moglo bi se reći da je inače čak i kod opće populacije teško započeti razgovor na tu temu. Zamislite sad da uz tu općenitu percepciju morate objašnjavati svakodnevne simptome i da svakodnevno morate nakon svake obavljene velike nužde detaljno analizirati svaku pojedinost.

Većina oboljelih od IBD izjavila je u sklopu jedne studije kako su doživjeli neki oblik stigmatizacije, što je daljnje sugeriralo da je percipirana stigma značajan prediktor lošijih ishoda kod bolesnika s IBD. Pojedinci sa složenijim simptomima ili čestim egzacerbacijama bolesti izloženi su najvećem riziku od percipirane stigme. Konačno, čini se da je percipirana stigma dosljedna bez obzira na status remisije i može biti relativno stabilan konstrukt bolesti.

Mnoge osobe nemaju pojma da osim problema s crijevima dolaze i brojne druge komplikacije zbog čega je svakako važno biti otvoreniji kada se radi o ovim dijagnozama.

Uklanjanje stigme i educiranje javnosti oko IBD uvelike može biti od pomoći široj okolini da razumiju složenost ovih bolesti.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest imaju čitav niz i vancrijevnih simptoma, poput: iscrpljujućeg umora koji otežava obavljanje najjednostavnijih zadataka (i ne, odmaranje ga ne liječi, iako može malo pomoći), anemije, problema s kožom, upale očiju, bolova u zglobovima, otečenih gležnjeva i koljena, depresije, anksioznosti, napadaja panike, gubitka tjelesne težine, debljanja, gubitka kose, nesanice, problema sa zubima, ranica u ustima. Iako pozamašan popis, nažalost nije onaj konačni jer simptomi brojni i mogu se manifestirati u bilo kojem dijelu tijela.

Stigma kod pacijenata koji pate od kronične bolesti povezana je s lošijim kliničkim ishodima i sekundarnim medicinskim problemima, ističe studija, kao što su depresija, anksioznost i smanjena kvaliteta života. Vjerujemo da različiti oblici stigme mogu imati različito kliničko značenje u bolesnika s upalnom bolesti crijeva (IBD).

Veza crijeva-mozak izraz je za komunikacijsku mrežu koja povezuje crijeva i mozak. Ova dva organa povezana su i fizički i biokemijski na više različitih načina. Što znači da, ukoliko je narušeno zdravlje crijeva da je narušeno i cjelokupno zdravlje našeg tijela. Čak je i Hipokrat rekao: Sve bolesti počinju u crijevima.

Crijeva su način na koji apsorbiramo energiju, a kada su crijeva ugrožena, to utječe na naše cijelo tijelo. Ne samo naša crijeva. Naš um, naše oči, naša koža, naši zglobovi, naše kosti, naši mišići – jednom riječju, sve.

To je domino efekt. Ako naš probavni sustav pati, ubrzo nakon toga će patiti i cijelo naše tijelo.

Razgovor o ovim bolestima može biti neugodan, a osobe koje moraju pričati o ovim simptomima mogu se osjećati čudno.

Ipak, od ključne je važnosti biti otvoren o svome zdravlju, educirati se i izdići se iznad srama i stigme koji prate upalne bolesti crijeva. Ne samo da ćete doprinijeti svome sveopćem zdravlju, nego ćete se osjećati i mnogo bolje u društvu svoje obitelji i prijatelja.

Zato, budite otvoreni i iskreni o svojim simptomima s osobama koje su vam bitne u životu i nemojte kriti svoje simptome, bez obzira koliko ih smatrali neugodnim za započeti razgovor.