Sindrom kratkog crijeva je stanje u kojem tanko crijevo nije u mogućnosti razgraditi niti apsorbirati dovoljnu količinu tvari. Karakterizira ga nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari (malapsorpcijom) iz tankog crijeva kao rezultat nedostatka dijela crijeva.
Najčešće se može javiti nakon operacije.
Kada se ukloni velik dio crijeva, tijelo teško može resorbirati sve potrebne tvari, stoga se javlja gubitak apsorpcije te neodgovarajući proteinsko-energetski unos, elektrolita i makronutrijenata.
Način prehrane ovisi o vrsti kirurškog zahvata koji se izvodi.
Najčešći uzroci resekcije (odstranjivanja dijela) tankog crijeva, a time i sindroma kratkog crijeva su:
- mezenterijalna tromboza (prekid krvnog protoka u crijevima uslijed tromboze krvnih žila u probavnom sustavu),
- Chronova bolest,
- postradijacijski enteritis (upala tankog crijeva kao posljedica zračenja),
- malignitet (tumori koji urastaju u zdravo tkivo i razaraju ga),
- volvulus (crijevna vijuga zaokrenuta oko svoje osnovice),
- prirođene anomalije.
Sindrom kratkog crijeva je komplikacija Crohnove bolesti koja može uzrokovati kronični proljev i dovesti do dehidracije i malapsorpcije hranjivih tvari.
Kada kronična upala gastrointestinalnog trakta i drugi simptomi Crohnove bolesti izmaknu van kontrole i kad je nemoguće bolest dovesti u remisiju samo lijekovima i promjenom prehrane, često je potrebna operacija kako bi se stanje kontroliralo. Čak dvije trećine do tri četvrtine osoba s Crohnovom bolesti u nekom trenutku treba operaciju.
Resekcija tankog crijeva je vrsta operacije kojom se uklanja dio tankog crijeva kako bi se očuvao zdravi dio crijeva. Iako ova operacija može biti vrlo korisna, nuspojave ipak postoje. Jedna od njih je sindrom kratkog crijeva, poremećaj u kojem tanko crijevo ne može adekvatno apsorbirati vodu ili hranjive tvari nakon kirurške resekcije. Ovo stanje može rezultirati proljevom, dehidracijom i pothranjenošću. Ozbiljnost simptoma ovisi o duljini, položaju i stanju preostalog dijela tankog crijeva.
Tanko crijevo odgovorno je za apsorpciju makronutrijenata poput ugljikohidrata, proteina i masti, kao i mikronutrijenata ili vitamina i minerala, kaže dr. Shirley Paski, gastroenterolog na klinici Cleveland u Ohiju. Uklanjanje dijelova tankog crijeva ugrožava sposobnost tijela da dobije odgovarajuće hranjive tvari iz hrane, kaže ona.
Sindrom kratkog crijeva se obično javlja kod osoba kojima je uklonjena barem polovica tankog crijeva – a ponekad i dio ili cijelo debelo crijevo. U teškim slučajevima i bez odgovarajućeg liječenja, poremećaj može biti smrtonosan. Sindrom kratkog crijeva pogađa otprilike 3 na 1.000.000 osoba, što ga ipak čini rijetkim stanjem.
Sindrom kratkog crijeva osobu može izložiti riziku niza komplikacija, napominje dr. Paski, uključujući pothranjenost, bolest jetra, bubrežne kamence, peptičke čireve i prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu. Osim toga, Sindrom kratkog crijeva povećava rizik od alergija na hranu i povećanu osjetljivost, poput intolerancije na laktozu.
Koji su simptomi sindroma kratkog crijeva?
Simptomi sindroma kratkog crijeva obično počinju odmah nakon operacije, iako ponekad mogu nastupiti i kasnije. Najčešći od ovih simptoma je kronični proljev. Ostali simptomi mogu biti:
- Grčevi
- Nadutost
- Žgaravica
- Povraćanje
- Slabost
- Umor
- Stolica neugodnog mirisa
- Prekomjerna količina plinova
Ako osjetite bilo koji od ovih simptoma nakon operacije resekcije crijeva, obratite se svom liječniku. Možda ćete morati proći kliničku procjenu kako biste utvrdili imate li sindrom kratkog crijeva.
Tretiranje sindroma kratkog crijeva
Tanko crijevo se može prilagoditi na kraću duljinu, ali dok do toga dođe, može proći neko vrijeme, kaže Abdullah Shatnawei, gastroenterolog, specijalist za sindrom kratkog crijeva na klinici Cleveland. U međuvremenu, možda ćete trebati različite strategije liječenja od nekoliko mjeseci do nekoliko godina kako bi se postigla stabilizacija.
Važno je pristupiti liječenju simptome sindroma kratkog crijeva za svaki slučaj individualno, budući da najbolji tijek liječenja ovisi o težini bolesti i o tome koliko je crijeva – i koji dijelovi – uklonjeno. Budući da sindrom kratkog crijeva može osobu dovesti u stanje da nije u mogućnosti normalno funkcionirati kroz život i ima značajan fizički i emocionalni utjecaj i na osobu s ovim stanjem i na njenu obitelj, liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup u visoko specijaliziranom centru, dodaje dr. Shatnawei.
Prvo od čega treba početi je prehrana, kaže Paški. Budući da gastrointestinalni trakt nije više dovoljno dugačak i da može apsorbirati samo manju količinu odjednom, zato je bitno pokušavati ga što više hraniti s više obroka tijekom dana, objašnjava ona. To često znači ciljati na tri manja obroka i tri međuobroka svaki dan.
U idealnom slučaju, imat ćete pomoć i podršku dijetetičara s iskustvom sa sindromom kratkog crijeva kako bi odredio odgovarajuću dijetu koja će zadovoljiti sve potrebe za makro i mikronutrijentima, kaže Paski.
Važno je polako ponovno uvesti hranu nakon operacije resekcije crijeva, s malim, hranjivim i čestim obrocima tijekom dana. Usredotočite se na unos dovoljno proteina i složenih ugljikohidrata, dok ćete izbjegavati hranu koja je bogata mastima i šećerom. Također je najbolje piti većinu tekućine između, umjesto zajedno s obrocima, budući da pijenje pića uz obroke može ubrzati probavu na način koji ograničava apsorpciju hranjivih tvari i povećava proljev.
Osim promjena u prehrani, možda će također biti potrebno uzimati dodatke vitamina ili minerala kako bi se zadovoljile dnevne prehrambene potrebe.
Neke osobe mogu imati kompliciran oblik sindroma kratkog crijeva i potrebu za parenteralnom prehranom ili enteralnom prehranom.
Neki od tretmana mogu biti:
- H2 blokatori ili inhibitori protonske pumpe, za liječenje prekomjernog lučenja želučane kiseline
- Lijekovi protiv proljeva, kao što je Imodium (loperamid)
- Otopine za oralnu rehidraciju za liječenje dehidracije
- Hormoni rasta, koji pomažu crijevu da unese više tekućine i hranjivih tvari
- Antibiotici za liječenje ili sprječavanje prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu
- Koleretici koji poboljšavaju protok žuči (probavne tekućine) i pomažu u sprječavanju bolesti jetra
- Lijekovi za hipomotilitet koji povećavaju vrijeme potrebno da hrana putuje kroz crijeva
Kirurško liječenje za sindrom kratkog crijeva
Neke osobe sa sindromom kratkog crijeva će možda trebati operaciju, koja se prakticira kako bi se povećala sposobnost tankog crijeva da apsorbira hranjive tvari, spriječilo začepljenje, povećala površina tankog crijeva ili suzilo svako područje koje je preširoko. Otprilike polovica svih osoba sa sindromo0m kratkog crijeva treba operaciju za liječenje stanja.
U slučajevima kada drugi tretmani nisu djelotvorni, može se izvršiti transplantacija crijeva. Ovaj postupak uključuje uklanjanje bolesnog tankog crijeva i njegovu zamjenu zdravim od osobe koja je upravo umrla. Također je moguće da živa osoba donira dio svog tankog crijeva.
Zbog uključenih rizika, crijevne transplantacije obično su rezervirane za osobe koje su razvile komplikacije zbog kojih nisu u mogućnosti nastaviti primati potpunu parenteralnu prehranu, kaže Paski. Komplikacije transplantacije crijeva mogu uključivati veću osjetljivost na infekcije i odbacivanje transplantiranog crijeva.
Međutim, postupak može spasiti život osobama sa sindromom kratkog crijeva kod kojih dođe do zatajenja crijeva, a liječnik je osoba koja s pacijentom diskutira da li je transplantacija crijeva jedna od opcija.