Istraživanja pokazuju da se otprlike oko 70% imunološkog sustava nalazi u crijevima.
Imunološke stanice u crijevima komuniciraju s mikrobiomom – bakterijama i gljivicama koje žive u crijevima – povezujući prehranu izravno sa zdravljem imunološkog sustava.
Nova studija na miševima – koja je objavljena u časopisu Cell – otkrila je da šećer u prehrani neizravno dovodi do gubitka ključnih imunoloških stanica.
Paul Gill, znanstveni suradnik koji nije bio uključen u ovu studiju, rekao je za MNT da su autori studije opisali novi mehanizam kojim visoke doze šećera utječu na crijevnu mikrobiotu i imunološki sustav.
Prehrana s visokim udjelom šećera pospješila je rast bakterijske vrste koja nadmašuje komenzalne ‘dobre’ bakterije. Posljedica ove disbioze crijeva, objasnio je Gill, smanjenje je specifične vrste imunoloških stanica koje se nazivaju TH17, za koje je utvrđeno da štite miševe od pretilosti izazvane prehranom s visokim udjelom masti.
Ovaj zaštitni učinak TH17 stanica je još jedno novo otkriće. Autori studije otkrili su da TH17 stanice smanjuju apsorpciju masti u sluznici crijeva, što smanjuje ozbiljnost metaboličkih bolesti i debljanja, rekao je Gill.
Šećer protiv filamentoznih bakterija
U novoj studiji znanstvenici su otkrili da šećer potiče bakterije koje eliminiraju segmentirane filamentozne bakterije (SFB), vrstu bakterije koja se nalazi kod glodavaca, kokoški i riba, a čiji nedostatak dovodi do smanjenja TH17 stanica.
Gill je objasnio na koji način šećer može biti odgovoran za takvo nešto:
Autori ukazuju na to da visoke doze šećera potiču rast vrste bakterija koja se naziva Faecalibaculum rodentium, a koja istiskuje i nadmašuje filamentozne bakterije u crijevima, rekao je.
Visoke doze šećera uzrokuju oštećenje sluznice crijeva, izazivajući upalu koja inhibira rast filamentoznih bakterija, tim više što te bakterije imaju tendenciju rasti u neposrednoj blizini sluznice crijeva. Nasuprot tome, F. rodentium nije pogođen i razvija se na svom mjestu.
Dr. David Heber, internist, endokrinolog i liječnički stručnjak za prehranu, šef odjela za kliničku prehranu i direktor odjela za prehrambenu medicinu i pretilost na Medicinskom fakultetu David Geffen na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, koji također nije bio uključen u studiju, rekao je za MNT da kada šećer metaboliziraju određene bakterije, one dobivaju prednost u rastu u odnosu na druge bakterije.
Prebiotici poput vlakana, aminokiselina, masnih kiselina, vitamina i minerala mogu utjecati na bakterije u crijevima na isti takav način, tako da šećer nije jedinstven u tom pogledu, rekao je.
Eksperimenti sa šećerom
Istraživači su započeli svoje studije s 5 tjedana starim mužjacima miševa. Dva tjedna prije testiranja, neki miševi su kolonizirani segmentiranim filamentoznim bakterijama, a uspješna kolonizacija potvrđena je dan prije početka ispitivanja.
Miševi su potom hranjeni hranom s visokim udjelom masti i šećera kako bi oponašali prehranu zapadnjačkog stila. Do kraja 4. tjedna, miševi su dobili na težini i razvili intoleranciju na glukozu i inzulinsku rezistenciju.
Istraživači su otkrili da je SFB miševa zamijenjen F. rodentiumom, te da su stanice TH17 istrošene.
Kada su istraživači hranili miševe kolonizirane s SFB hranom s visokim udjelom masti, ali s niskim udjelom šećera, njihove TH17 stanice se nisu istrošile.
Međutim, kada su miševi koji nisu bili kolonizirani s SFB hranjeni istom hranom, životinje su dobile na težini i razvile dijabetes, čime se ukazalo na važnost SFB u održavanju TH17 stanica.
Dr. Heber je rekao da studija doprinosi trenutnom razumijevanju utjecaja šećera na mikrobiom i imunološki sustav.
Krupna slika je povezati imunološku funkciju s mikrobiomom budući da se 70% tjelesnih imunoloških stanica nalazi u blizini crijeva i u interakciji je s mikrobiotom, rekao je.
Ova studija detaljno pokazuje jedan mehanizam kojim promjena u prehrani može utjecati na mikrobiom, a koji zatim utječe na imunološke stanice koje posreduju kod crijevnih problema koji su uključeni u metabolički sindrom.
Hoće li se ovo istraživanje primijeniti na ljude?
Dr. Heber je istaknuo da se opaženi učinci na TH17 stanice mogu pojaviti i kod ljudi, te da je višak šećera i masnoće kod “sjedilačkog načina života” odgovoran za globalno povećanje prekomjerne težine i pretilosti, a koji su povezani s metaboličkim sindromom.
Međutim, možda postoje i drugi mehanizmi koji djeluju, a uloga tjelesne aktivnosti i vježbe nije uzeta u obzir, dodao je.
Nadalje, studija istražuje gubitak segmentiranih filamentoznih bakterija kod miševa, koje se ne nalaze u ljudskim crijevima, što znači da primjenjivost nalaza studije na ljude ostaje otvoreno pitanje.
Autori su u ovom radu naglasili i manju količinu podataka koji se odnose na ljude kako bi nagovijestili da bi učinak mogao biti relevantan za ljude, rekao je Gill. Međutim, potrebno je dosta daljnjih studija da se to dokaže. Postoje ograničenja kod mišjih modela, posebno zato što postoje velike razlike u crijevnoj mikrobioti i imunološkom sustavu miševa i ljudi.
Isto tako, autori su u dijelu o ograničenjima ovog rada priznali da će biti potrebna daljnja istraživanja na ljudima kako bi se potvrdilo da li se otkrića doista pojavljuju u ljudskom tijelu. Dijetetske studije također mogu biti izazovne za repliciranje, budući da su prehrambene navike korištene na mišjim modelima ekstremne i malo je vjerojatno da će ih ljudi tolerirati, zaključuje Gill.
Opasnosti skrivenog šećera
Visoke razine šećera kojima su istraživači hranili miševe možda su bliže onome što ljudi jedu nego što se misli.
Tipična zapadnjačka prehrana puna je šećera, od kojih se samo mala količina konzumira u obliku granula. Hrana često sadrži “skrivene šećere”, koji mogu uključivati dekstrozu, fruktozu, maltozu i saharozu.
To dovodi do mnogo veće potrošnje zaslađivača nego što mnogi misle.
Jogurti, napitci na bazi kave i čaja, žitarice za doručak – čak i one koje nisu naglašene kao zaslađene – umak za špagete i sportska pića mogu sadržavati značajne količine šećera.
Sva ta hrana, u nedostatku tjelesne aktivnosti, dovodi do prekomjerne tjelesne težine i pretilosti i utječe na imunološku funkciju (…), ističe dr.Heber.
Održavanje vlastitog mikrobioma
Iako je prerano zaključiti da su rezultati trenutne studije izravno relevantni za ljudsko zdravlje, postoje mnoge druge studije koje pokazuju važnost crijevne mikrobiote u kontekstu ljudskog zdravlja i bolesti, rekao je Gill.
Još uvijek pokušavamo shvatiti što je uistinu ‘zdrav’ crijevni mikrobiom, ali znamo da postoji mnogo stvari koje možemo učiniti kako bismo se brinuli o zdravlju crijeva i mikrobioti. Konzumiranje hrane bogate vlaknima kao što su žitarice, voće i povrće pomaže hraniti crijevnu mikrobiotu i spriječiti rast potencijalno patogenih bakterija. Nadalje, mnoge fermentirane namirnice (npr. jogurt) sadrže probiotičke vrste koje potiču zdravlje crijeva, dodao je Gill.
Autori studije upozorili su da uklanjanje šećera iz prehrane miševa nije poništilo loše učinke prethodnog konzumiranja dijete s visokim udjelom šećera.
Autor studije dr. Ivalyo Ivanov, izvanredni profesor mikrobiologije i imunologije na Sveučilištu Alabama u Birminghamu ističe (…) ovo sugerira da neke popularne prehrambene intervencije, kao što je smanjivanje šećera, mogu djelovati samo kod osoba koje imaju određene bakterijske populacije unutar njihove mikrobiote.
Naša studija naglašava da složena interakcija između prehrane, mikrobiote i imunološkog sustava igra ključnu ulogu u razvoju pretilosti, metaboličkog sindroma, dijabetesa tipa 2 i drugih stanja, napominje dr. Ivanov, dodajući da za optimalno zdravlje važno je ne samo promijeniti svoju prehranu, već i poboljšati svoj mikrobiom ili crijevni imunološki sustav, na primjer, povećanjem broja bakterija koje induciraju TH17 stanice.
Za kraj,upozorio je Gill, promjene u prehrani mogu biti izazovne, stoga se uvijek preporučuje savjetovanje s liječnikom/dijetetičarom.
