Za milijune osoba koje pate od preosjetljivog, preaktivnog ili prekomjernog odgovora imunološkog sustava, svakodnevni suživot s raznim alergijama ili autoimunim bolestima može se činiti kao beskonačna borba sa samim sobom. Od neprestanih alergijskih reakcija pa sve do poražavajućih autoimunih bolesti, imunološki sustav čovjeka, umjesto da provodi svoju ulogu zaštitnika organizma u tim stanjima, zapravo svojom pretjeranom reakcijom sve dodatno komplicira.
Istraživanje objavljeno nedavno u časopisu Cell moglo bi značiti korak bliže u rješavanju ovih stanja na posve nov način.
Koristeći se transgenim miševima i kulturama stanica uzetih iz ljudskih tonzila, istraživači su u nedavno objavljenom istraživanju, pronašli obećavajuće dokaze kako bi se ljudska tijela mogla obraniti od pogrešaka u imunološkom odgovoru kao što su astma, alergije na hranu i lupus.
Pronašli su protein nazvan neuritin, a koji proizvode stanice imuniteta i to kao dominantni antihistamik.
Postoji preko 80 autoimunih bolesti. U mnogima od njih pronalazimo antitijela koja se vežu za vlastito tkivo i napadaju sam organizam umjesto da se ciljano bore protiv patogena – virusa i bakterija, objašnjava imunolog Paula Gonzalez-Figueroa s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU). Otkrili smo da neuritin potiskuje formaciju loših stanica plazme, a upravo su one stanice koje sudjeluju u proizvodnji štetnih antitijela.
Već neko vrijeme je poznato kako regulatorne T stanice imunološkog sustava potiskuju antitijela koja napadaju sama sebe i imunoglobulin E (IgE) – antitijela koja potiču oslobađanje zloglasnih histamina prilikom odgovora na alergije – ali ne i na koji način se to događa. Imunologinji Gonzalez-Figueroa i njenom timu trebalo je pet godina da to ustanove, uz pomoć genetski modificiranih miševa i ljudskih stanica uzgojenih u laboratoriju.
U nekoj uobičajenoj biološkoj lančanoj reakciji posebna klasa stanica, koja se naziva folikularni regulator T (Tfr), ispumpava neuritin, što sprječava proizvodnju IgE antitijela i suzbija druge procese koji šalju stanice plazme u misije napada na same sebe (pojednostavljeno, na ukidanje naših autoimunih odgovora), znanstvenici su otkrili.
Miševi koji nisu mogli proizvesti neuritin imali su povećanu šansu da umru od anafilaksije kada im se ubrizga albumin iz jajašca. Ovakvi miševi, genetski modificirani s nedostatkom Tfr stanica koje proizvode neuritin, uzgojeni su kao populacija s greškom na plazmi, u ranoj fazi njihova života. To su stanice koje razvijaju vlastite antigene. No, kada je tim liječio miševe s nedostatkom Tfr, ubrizgavanjem neuritina u venu, imali su nevjerojatne rezultate. Miševi s nedostatkom Tfr liječeni neuritinom izgledali su zdravo, napisali su Gonzalez-Figueroa i kolege u svom radu, objašnjavajući da je tretman doveo do nestanka i loših B stanica.
Tim upozorava da tek treba razumijeti puni put koji je uključen u ove imunološke mehanizme ili učinke neuritina na druge stanične procese. Iako se neuritin proučava u ljudskom živčanom sustavu već neko vrijeme, točan način na koji pokreće stanice još uvijek nije jasan.
Kako bi otkrili način, bijele stanice iz ljudske krvi i tonzila su analizirane u prisutnosti proteina, otkrivajući tragove na njemu koji djeluju iznutra. Rezultati bi mogli dovesti do boljeg razumijevanja kako bi se neuritin mogao koristiti u budućnosti za liječenje kod imunoloških stanja.
Ovo bi moglo biti više od novog lijeka – mogao bi biti potpuno novi pristup liječenju alergija i autoimunih bolesti, zaključio je Vineusa. Kad bi ovaj pristup urodio uspjehom, ne bismo trebali iskorijeniti važne imunološke stanice niti “ugasiti” cijeli imunološki sustav; umjesto toga, trebali bismo koristiti samo proteine koje vlastito tijelo koristi kako bismo osigurali imunološku toleranciju. Ako znanstvenici ovog istraživanja budu u pravu, a neuritin se pokaže sigurnim za primjenu, jednog će dana, sve većem broju ljudi koji se suočavaju s alergijama i autoimunim bolestima, vlastito tijelo pomoći da se takav poremećaj u organizmu ispravi.
