Živjeti s nevidljivom i cjeloživotnom bolesti nije nimalo lako. Dosta vremena je prošlo dok Jeanette nije shvatila kako pomoći sama sebi i kako postaviti prioritete u svom životu da bi uspjela prevladati sve izazove uzrokovane zbog suživota s neizlječivom bolesti. Ovo je priča o Jeanettinom putu ka savladavanju bolesti i njezinoj borbi za normalan život s Crohnom.
Ovo je nefiltrirana, autentična i neispričana verzija mene. Dosta vremena mi je trebalo da naučim voljeti sebe i prihvatiti svoje tijelo baš ovakvo kakvo jeste. Znate, Crohnova bolest nam ne daje izbor osim jednoga, prihvatiti osobu koju vidimo u ogledalu sa svim svojim strijama, nedostatcima, ožiljcima od operacija, problemima s tjelesnom težinom i još više.
Desetljećima sam se borila protiv sebe, radila preteške treninge, prikrivala dijelove svoga tijela koji mi se nisu sviđali – i uvijek sam čekala kakav će odgovor doći od okoline. Bilo mi je nemoguće vidjeti sebe na način na koji me drugi vide. Onda sam jednoga dana jednostavno rekla da je dosta i počela sam prihvaćati sebe onakvu kakva jesam u svojim najtežim borbama. Od ove godine napokon sam uspjela i mogu napokon reći da sam prihvatila dijelove svoga tijela koje nisam voljela.
Zaista volim osobu koja sam postala i definitivno volim svoje tijelo i prihvaćam sve one nesavršenosti koje imam. Ovo putovanje je tek počelo i sigurna sam da će iz dana u dan postajati samo bolje. Nemojte se bojati reći da ne volite svoje tijelo. Budite iskreni i otvoreni za promjenu načina na koji razmišljate o svome tijelu. Svi patimo ponekad i to je sasvim u redu, napisala je Jeanette u svojoj objavi na Instagramu.
Jeanette boluje od Crohnove bolest od svoje desete godine. Dijagnozu je dobila tek nakon što je godinu dana išla od jednog liječnika do drugog ne znajući što nije u redu s njezinim tijelom.
Nakon što je dobila dijagnozu, započela je s raznim vrstama lijekova u terapijske svrhe. Morala sam uzimati kortizol u malim dozama gotovo cijelo desetljeće, kaže Jeanette.
S 18 godina je morala promijeniti gastroenterologa, a novi liječnik je nastavio s traženjem novih terapija koje bi pomogle Jeanette.
Uvijek sam bila znatiželjna i uvijek sam znala da se iza Crohnove bolesti krije nešto više. Tražila sam svaku dostupnu informaciju, pregledavala sve dostupne studije, ali nikako nisam pronalazila odgovor kojim bi bila zadovoljna.
Uvijek sam vjerovala da je izlječenje moguće, ali definitivno ne uz lijekove.
I onda sam počela dublje proučavati prehranu, što uzrokuje bolest kod ljudi, i došla do zaključka da je važno što jedemo i koje toksine i kemikalije imamo u svom okruženju. Tada sam imala 19 godina.
Jeanette je počela s vježbanjem kao svakodnevnom navikom, kako bi pružila svome tijelu potporu i detoksikaciju i odlučila prestati uzimati lijekove.
Znam da je to za neke ljude zastrašujuće i rizično, ali nikad se nisam bojala što će se dogoditi. Znala sam da mogu živjeti bez lijekova, a da i dalje budem zdrava osoba.
Ove promjene su dobro funkcionirale za Jeanette, te osim nekih manjih turbulencija između, sve je bilo u redu.
Trudila sam se balansirati s prehranom i svojim navikama za vrijeme aktivnih faza. I mislila sam da sam pronašla dobitnu kombinaciju, međutim, 2016. godine stanje se izmaklo kontroli. Bilo je to najteži period za mene u borbi s ovom zastrašujućom bolesti i najgori period koji sam imala u životu.
Upravo je to vrijeme kada je Jeanette shvatila da mora bolje upoznati mračnu stranu Crohnove bolesti.
Znala sam da će biti teško i zbog toga sam patila u fazama aktivne bolesti kada sam morala ostati u bolnici danima i tjednima, uzimajući lijekove protiv bolova i antibiotike kako bih sve to stavila pod kontrolu.
Nažalost, tog puta pogoršanje bolesti nije prolazilo, bez obzira što su liječnici činili i bez obzira na napore koje je Jeanette ulagala da se pomakne s mrtve točke.
Trebalo joj je 6 mjeseci dok ju napokon liječnici nisu poslušali i izveli operaciju koju je Jeanette željela – odstranjenje dijela tankog crijeva koje je bilo pod upalom.
Liječnici su bili protiv, ali Jeanette je znala da nema izlaza. Dio crijeva je bio toliko oštećen i nije bilo drugog načina da se bolest kontrolira.
Umjesto da bespomoćno sjedi i ne radi ništa, Jeanette se izborila za operaciju.
Nakon što sam mislila da napokon sve ide na bolje, moje tijelo me po tko zna koji put uvjerilo da nemam pravo. Moje tijelo je postalo ovisno o lijekovima protiv bolova, a sama bol je poprimala razmjere koji su bili nemogući za izdržati.
Stanje se samo pogoršavalo umjesto da ide nabolje.
Počela sam razmišljati o tome što sam učinila pogrešno, što sam propustila, što bih mogla ja učiniti da se osjećam bolje!?
Onda mi je odjednom postalo sve jasnije – moram srediti svoje mentalno zdravlje. Moj način razmišljanja je potpuno neprihvatljiv, moje nesređene emocije iz prošlosti bile su dijelom razlog moga stanja, i znala sam da se moram vratiti na pravi put.
Jeanette je započela s terapijom i razumijevanjem važnosti mentalnog zdravlja i kako negativno na nas mogu utjecati nesređene emocije i da zbog njih možemo biti još više bolesni.
Konačno sam pronašla dio koji mi je nedostajao: emocionalno i mentalno iscjeljivanje.
Počela je s CrossFitom i s jačanjem svog mentalnog zdravlja, ali je također počela i s meditacijom svakodnevno, ali i vođenjem dnevnika kako bi bila sigurna da posvećuje vrijeme svojim emocijama svaki dan.
Zahvaljujući svemu što sam spoznala i naučila, ove godine sam konačno pronašla savršenu prehranu za osobe s Crohnovom bolešću, koja im pomaže da ostanu zdravi.
Pratite Jeanettein proces ozdravljenja na Instagramu, i tko zna, možda jednog dana njezino iskustvo postane nečiji vodič za vlastiti proces ozdravljenja.
Proces samoizlječenja je vrlo važan baš kao i briga o mentalnom zdravlju. Bez obzira s čime se borili, koliko god to ponekad bilo teško – ako smo dovoljno mentalno jaki da se nosimo s tim i potpuno posvećeni ostvarenju naših ciljeva, sto posto sam siguran da ćemo to i ostvariti!
Negativan um nam nikada neće dati pozitivan život, a naše tijelo će uvijek postići sve ukoliko je naš um uvjeren u to da hoćemo!
