Ovih dana se po stranim medijima vrti članak bombastičnog naziva, „Žena, 27 godina, ispričala je horor priču o životu sa stoma vrećicom koja joj neprestano popušta i iz nje curi sadržaj“. Na prvu se čovjek stvarno zgrozi. Razmišljam, koja sam ja sretnica. Ne mogu reći da nemam apsolutno nikakvih poteškoća sa stomom, ali u usporedbi s naslovom ovoga članka, moja stoma je pravi „anđeo“ i u potpunosti se „pristojno ponaša“.
Znam da je glavni cilj privući pažnju ovakvim naslovom, ali za ime Boga, jesi li ti, koji si ovo napisao, uopće razmislio i pomislio da se upravo u tom trenutku xy broj ljudi, naročito mladih, sprema na takvu operaciju i to bez mogućnosti izbora?! Jesi li svjestan da će velika većina pročitati samo naslov i nastaviti “skrolati” dalje bez da uopće pročita cijeli članak do kraja?!
Zapravo ovakvim naslovom šire se negativne informacije o stomi, širi se strah suživota sa stomom, dovodi se u pitanje odluka o životu ili smrti. Operacija izvođenja stome nije uvijek opcija, nije stvar izbora u većini slučajeva, za koji možeš reći Da, hoću ili Ne, odustajem. U pitanju je operacija od životne važnosti koja možda nema opciju “B”.
Zamisli situaciju gdje mlada osoba ima neizlječivu bolest kojoj je jedina opcija stoma. Zapravo, puno je više ovakvih situacija nego netko može zamisliti. Imaš rak debelog crijeva, moguće da trebaš stomu. Imaš megatoksični kolon, trebaš ju. Imaš upalnu bolest crijeva koja ne reagira više na lijekove, patiš od konstipacije, i tako redom, trebaš stomu… Taman kad razmišljaš o životno bitnoj operaciji izleti ti naslov od kojeg ti se sledi krv u venama. Većina će se, sigurna sam, poslužiti razumom i zdravom logikom, ali opet ostaje ona šačica povodljivih koji će reći da ne žele stomu, jer ne žele horor život sa stomom!
Možda ne potaknut ovom pričom, ali zasigurno nekom negativnom pričom o stomi, imamo primjer mlađeg muškarca koji je umjesto stome odabrao eutanaziju, a on je samo jedan od rijetkih koji je završio u medijima i za čiji slučaj znamo. Pitanje je koliko ih je još! Je li gledanost i popularnost nekog članka vrijedna gubitka tog života?!
Kad se krene čitati sporni članak, to je sasvim neka drugačija priča. Zapravo radi se o alergijskim reakcijama na materijal od kojih su napravljene vrećice za stomu, a to je moguće riješiti koristeći možda neke druge vrećice, nekog drugog proizvođača ili zaštitne proizvode za kožu oko stome… Ovakve alergijske reakcije nisu uopće česte među osobama sa stomom, ali nisu ni nerješive. Barem danas ima raznih proizvođača na tržištu koji koriste različite materijale za izradu stoma pomagala i proizvoda za njegu stome, posebice u razvijenim zemljama.
Ne želim uopće osuđivati, svatko ima pravo percepirati svoju realnost na način kako ju vidi ili mu odgovara da ju vidi, ali želim iznijeti svoj stav, a on je vrlo jasan. Stigmatizacija stome mora prestati.
Nemojte me pogrešno shvatiti, ja suosjećam s mladom ženom iz članka, iako ne često, i sama prolazim teške trenutke suživota sa stomom. Imam i ja periode kad se stoma vrećica odlijepi preko dana ili noći, kad moram po ne znam ni ja koliko puta promijeniti vrećicu u jednom danu, ali to su samo pojedini loši trenutci na osnovu kojih ne smijem zanemariti sve ono dobro što je takva operacija donijela za mene.
Stoma spašava živote i u većini slučajeva je jedina opcija za poboljšanje kvalitete života ili preživljavanje. Stoma vrećica ne propušta mirise. Stoma ne boli jer nema živčane završetke. Stoma nije kraj svijeta, nego upravo suprotno, svima nama kojima je došla, ne kao opcija izbora, nego kao jedina mogućnost, imati stomu znači da smo dobili šansu za novi početak.
I zato, umjesto da širimo negativne informacije o stomama, zašto ne bismo puno više pričali o njima kao slamčicama spasa, kao o operacijama zbog kojih puno, puno nas ima bolji i kvalitetniji život i svijetu pokazali, ili barem onima koji nemaju izbora osim stome, da takva operacija nije kraj života, nego početak jednog novog poglavlja za koje s vremenom shvatiš da je zapravo došlo kao spas.