Upalne bolesti crijeva (IBD), među kojima su poznatije ulcerozni kolitis i Crohnova bolest, karakterizira upala u crijevima ili probavnom traktu, što dovodi do niza, ponekad i bolnih, problema s probavom; ali i brojnih ekstraintestinalnih manifestacija bolesti. Znanstvenici još nisu uspjeli identificirati glavni uzrok IBD-a, ali studije ukazuju na povezanost između genetike, prehrane i crijevne mikrobiote koja bi mogla biti uzročnik razvoja IBD-a.
Studija, objavljena u časopisu Cell Host & Microbe, otkrila je da vlakna igraju značajnu ulogu u međuigri između crijevnih mikroba i sluznice probavnog sustava.
Vlakna potiču razvoj zdrave gustine sluzi i inhibiraju upalu. Kod osoba koje su rođene bez interleukina-10, citokina povezanog s IBD-om, IBD se obično razvija u ranom djetinjstvu.
Ova studija pokazuje da kod miševa kojima nedostaje interleukin-10, nedostatak vlakana doprinosi propadanju sluznice debelog crijeva, što dovodi do kolitisa sa smrtnim posljedicama; što sugerira da prehrana bogata vlaknima može biti korisna za osobe s IBD.
Kako prehrana utječe na IBD?
Studija objavljena prošle godine u Gastroenterology, službenom časopisu American Gastroenterological Association, sugerira da određene vrste prehrambenih vlakana zapravo mogu pogoršati simptome IBD-a. U toj su studiji istraživači otkrili da su nefermentirana prehrambena vlakna β-fruktani — koja su topiva vlakna iz voća i povrća — uzrokovala upalni odgovor kod osoba s IBD-om čija ih tijela nisu mogla razgraditi.
Nekim osobama koje razviju IBD, osobito djeci, propisana je dijeta bazirana na formuli s malo vlakana, poznata kao ekskluzivna enteralna prehrana (EEN), i bilo je uspjeha u smanjenju upale crijeva ovim pristupom.
Izbjegavanje vlakana šteti dobrim crijevnim bakterijama
U novoj studiji korišteni su miševi kojima je također nedostajao interleukin-10, a ono što su istraživači otkrili jest da je upala bila puno veća kod prehrane bez vlakana. Pokazalo se da prehrana bez vlakana potiče rast bakterija koje razgrađuju mucin, koje konzumiraju sloj sluzi u probavnom sustavu, smanjujući barijeru koju sluz stvara za sluznicu crijeva. Miševi koji su jeli hranu bogatu vlaknima imali su znatno manje upale.
Međutim, kada su istraživači hranili miševe EEN dijetnom formulom, neki od njih imali su manje upale od onih na prehrani bez vlakana.
Istraživači su zaključili da su ti miševi imali veće količine masne kiseline zvane izobutirat, koju proizvode fermentacijom u crijevima “dobre” bakterije.
Dr. Rudolph Bedford, gastroenterolog, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da prehrana s niskim udjelom vlakana za osobe s IBD-om nije dovoljno proučena da bi medicinsko osoblje imalo općeniti pristup prema istoj.
Preporuke o prehrani za pacijente s IBD-om jako variraju, uglavnom zbog nedostatka istraživačkih podataka dostupnih za usmjeravanje kliničke prakse, rekao je dr. Bedford.
Zašto se pacijentima s IBD-om može reći da ograniče unos vlakana
Bez obzira na to, pacijentima s IBD-om se često savjetuje da ograniče unos vlakana ili rezidua tijekom aktivnog napadaja kako bi se smanjile gastrointestinalne tegobe, osobito kada se sumnja na intestinalne strikture, rekao je.
Melanie Murphy Richter, nutricionistica, koja nije bila uključena u studiju, rekla je da iako se manje vlakana može preporučiti tijekom najgorih razdoblja IBD-a, dugoročno gledano, važno je imati na umu prehranu bogatu vlaknima.
Prehrana s malo vlakana može se preporučiti osobama s IBD-om tijekom akutnih (aktivnih) faza kada se upala u njihovim crijevima pojačava. Vlakna se mogu teško razgraditi i stoga mogu pogoršati postojeću iritaciju u crijevima ili crijevnoj sluznici što može pridonijeti određenim simptomima poput proljeva, bolova u trbuhu, rektalnog krvarenja, nadutosti ili čak groznice. Tijekom pogoršanja, najbolje je izbjegavati sve što može povećati postojeću upalu u crijevima, kaže Melanie Murphy Richter
Unatoč tome, prehrana bogata vlaknima dugoročno pokazuje obećavajuće rezultate u upravljanju (pa čak i remisiji) IBD-a kod pacijenata. To znači da kada pacijenti nemaju akutne simptome ili upale, preporučuje se hrana bogata vlaknima kako bi se diverzificirao sastav crijeva što može pozitivno utjecati na pH crijeva osobe, njegovu propusnost i sposobnost proizvodnje kratkolančanih masnih kiselina, rekla je Richter.
Kako “dobre” crijevne bakterije pomažu kod IBD-a?
Richter je rekla da zdrave crijevne bakterije igraju značajnu ulogu u našem imunološkom sustavu, kao i u našem probavnom sustavu.
Određene korisne bakterije u našim crijevima pomažu u jačanju integriteta naše crijevne barijere. Ovakva sluznica crijeva pomaže u zadržavanju patogenih (štetnih) tvari izvan naših crijeva, kaže Richter.
Kada spojevi naše crijevne sluznice postanu slabi zbog prisutnosti upale ili drugih štetnih bakterija koje mogu razgraditi sluznicu, to dovodi do crijevne propusnosti inače poznate kao ‘propusna crijeva’, koja je često prisutna kod pacijenata s IBD i IBS; a može biti temeljni uzrok upale ili simptom drugih crijevnih disbalansa, objasnila je.
Richter je dodala da zdravlje crijeva također može biti usko povezano s mentalnim zdravljem.
Određene crijevne bakterije pomažu u proizvodnji neurotransmitera poput serotonina i dopamina, koji su potrebni za pravilno funkcioniranje mozga, cirkadijalne obrasce spavanja i smanjenje tjeskobe i depresije, navodi Richter. Bez ovih dobrih bakterija, signalizacija između crijeva i mozga je negativno pogođena, što može dovesti do mentalnih i emocionalnih poremećaja.
Dr. Bedford je rekao da nedostatak raznolikosti u sluznici crijeva može znatno oslabiti imunološki sustav.
Vaša crijeva su osjetljivija na bolesti kada su u disbiozi, rekao je dr. Bedford. Mogu se pojaviti promjene u vašem crijevnom mikrobiomu jer različiti organizmi u vašim crijevima nisu na pravim razinama. Kad crijevni mikrobiom izgubi svoju raznolikost bakterija, to može povećati rizik od dobivanja kronične bolesti.
Koja hrana može pridonijeti zdravim crijevnim bakterijama?
Richter je rekao da alkohol, prerađena hrana, slatkiši, gazirana pića i proizvodi s kukuruznim sirupom s visokim udjelom fruktoze mogu uzrokovati upalu crijeva i disbiozu te pogoršati simptome IBD-a.
Predložila je jedenje fermentirane hrane s probioticima i bez dodanih šećera, kao i zdravih oblika vrsta vlakana u voću i povrću kako bi dobre crijevne bakterije dobivale svoju hranu.
Hrana bogata probioticima poput kimchija i jogurta sadrži žive bakterije iz sojeva kao što su Lactobacillus i Bifidobacterium, koje su vrlo korisne za cjelokupno zdravlje crijeva. Konzumacijom fermentirane hrane također konzumirate te žive bakterije koje se zatim mogu inokulirati u našim crijevima i pomoći diverzificirati naš mikrobiom te pomoći u ublažavanju određenih simptoma povezanih s IBS-om i IBD-om kao što su bolovi u trbuhu, nadutost ili zatvor, kaže Melanie Murphy Richter.
Jedna je stvar konzumirati prave žive bakterije. Druga je stvar hraniti ih pravom vrstom hrane (vlakna) kako bi ih održali na životu. Možete uzimati sve probiotičke dodatke prehrani i jesti fermentiranu hranu, ali prehrana i način života koje usvojite utječu na to hoće li se one zadržati ili ne, zaključuje Richter.