Pouchitis (paučitis) je stanje koje se može javiti kod osoba koje su prošle operativni zahvat formiranja posebnog ileoanalnog spremnika od tankog crijeva (Ileal pouch-anal anastomosis – IPAA), odnosno kojima je formiran j-pouch (j-pauč).
Operacija formiranja J-poucha se može izvoditi u terapijske svrhe kod ulceroznog kolitisa, ali i kod nekih drugih probavnih stanja, poput obiteljske adenomatozne polipoze (FAP). Sama operacija formiranja j-poucha se uglavnom radi u nekoliko koraka (obično 2 ili 3 koraka), ali se može izvesti i u jednom – mada dosta rjeđe.
Prvi korak kod operacije je kirurško uklanjanje debelog crijeva, odnosno totalna kolektomija, prilikom koje se može otkloniti i cijeli ili dio rektuma, također. Drugi korak je formiranje j-poucha i privremene ileostome, ukoliko se radi operacija u tri koraka. Ako se operacija izvodi kroz dva koraka, onda se j-pouch i privremena ileostoma formiraju na prvoj operaciji, odnosno u isto vrijeme kad se izvodi totalna kolektomija.
Kako bi se stvorio unutarnji spremnik, terminalni ileum se šiva u oblik slova “J” (osim j-poucha postoje i drugi oblici spremnika).
Kod operacije kroz više koraka (2 ili 3), posljednji dio procesa je potapanje ileostome i stavljanje j-poucha u funkciju. S formiranim j-pouchem osoba ima stolicu “normalnim” putem i više ne trebaju vrećicu za stomu.
Pouchitis se neće razviti kod svake osobe koja ima j-pouch – određeni postotak njih će razviti pouchitis tek povremeno, dok će kod nekih osoba pouchitis javljati učestalije – toliko često da će se moći okarakterizirati kao “kronični” pouchitis.
Ponekad je moguće da osobe kojima je formiran j-pouch imaju učestalije dijareju – može biti popraćena i krvarenjem, kao i nagone za češćim pražnjenjem j-poucha, inkontinenciju, te bol ili nelagodu tijekom stolice. Vrućica, također, može biti jedan od simptoma. Pojava pobrojanih simptoma može biti alarma za uzbunu i značiti da se u j-pouchu odvijaju upalni procesi koje stručno nazivamo pouchitis.
Pouchitis je češći u osoba koje imaju operaciju formiranja j-poucha zbog ulceroznog kolitisa nego kod osoba kojima je ista izvedena zbog FAP-a ili nekih drugih razloga.
Pouchitis je prilično čest. Točan uzrok nije još uvijek poznat, iako postoje određene teorije o tome kako nastaje.
Na temelju rezultata različitih studija koje su proučavale pojavu pouchitisa kod osoba s dijagnozom ulcerozni kolitis, pouchitis se može razviti kod 30% do 50% pacijenata.
Kako bi se utvrdilo da li se radi o pouchitisu ili simptomi upućuju na neko drugo stanje, potreban je endoskopski pregled j-poucha.
Pouchitis se općenito dijeli na akutni i kronični pouchitis. Akutnim pouchitisom se smatra ono stanje u kojem simptomi traju manje od 4 tjedna. Ukoliko simptomi traju dulje od 4 tjedna, radi se o kroničnom pouchitisu.
Ne reagira svaka osoba s pouchitisom na isti način na iste tretmane i nekim pacijentima je potrebno kontinuirano liječenje kako bi se postiglo smirivanje simptoma.
Stavljanje simptoma pod kontrolu važno je kako bi se izbjegle dodatne komplikacije i kako bi spremnik dobro funkcionirao. Osobe s j-pouchem već su u samom startu izložene riziku od dehidracije, a učestali proljev od pouchitisa može taj rizik još više povećati. Naravno, uz to, javlja se i problem kvalitete života, jer pouchitis može svojedobno utjecati i na svakodnevni život osobe, zbog čega je od ključne važnosti postići remisiju.
Dok u većini slučajeva razlog nastanka pouchitisa nije poznat, u otprilike 30% ljudi javlja se sekundarni pouchitis. Kod sekundarnog pouchitisa mogu se identificirati razlozi nastanka, a neki od njih uključuju određena autoimuna stanja, infekcije, ishemiju kao i upotrebu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID).
Liječenje pouchitisa se u većini slučajeva provodi antibioticima. Kod određenog postotka takav način liječenja će smiriti pouchitis već nakon jedne kure antibioticima. Kod ostalih, antibiotici bi mogli biti potrebni duži vremenski period – korištenje jednog antibiotika pa drugog ili naizmjenično antibiotsko liječenje više njih kako bi se pouchitis stavio pod kontrolu. Kod onih osoba kod kojih pouchitis ne reagira na antibiotike, liječnik propisati drugu terapiju – protuupalni lijek ili imunosupresivni lijek.