Postoji li poveznica između anksioznosti i IBS-a? Evo što stručnjaci misle

Vaša crijeva i mozak možda su fizički udaljeni, ali veza između ova dva organa je itekako jaka, što je za mnoge osobe sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS), čiji gastrointestinalni (GI) simptomi pogoršavaju probleme mentalnog zdravlja, loša vijest. Bolovi u trbuhu, nadutost, zatvor i proljev kod IBS-a neraskidivo su povezani s osjećajem tjeskobe, tvrde stručnjaci iz područja psihologije. Štoviše, vrijedi i obrnuto: anksioznost može pogoršati IBS.

Posljednjih godina sve je veći fokus istraživanja na vezi između mozga i crijeva. Veza crijeva-mozak dvosmjerni je komunikacijski sustav koji se odvija između crijevnog živčanog sustava, koji je živčani sustav GI trakta, i središnjeg živčanog sustava, koji uključuje mozak i leđnu moždinu, objašnjava Elyse Bedell, psiho-gastroenterolog i docent psihologije.

Ova dva sustava neprestano šalju poruke jedan drugome putem višestrukih živaca i kemijskih glasnika, uključujući živac vagus, koji prenosi signale između vašeg mozga, srca i probavnog sustava, kaže Kelley Phan, psihijatar.

Jednostavan primjer: kada jedete obrok, vaša crijeva šalju poruku vašem mozgu da ste siti i da možete usporiti, a zatim vaš mozak signalizira za oslobađanje određenih hormona koji uzrokuju smanjenje apetita. Ali ova linija komunikacije također znači da se ono što opažate u okolini, uključujući stvari koje utječu na vaše raspoloženje, prenosi u crijeva. Ne možete imati nikakve tajne pred svojim crijevima, dodaje Phan.

Ili recimo da vam predstoji velika prezentacija na poslu i osjećate se zabrinuto zbog toga. Slikovito govoreći, vaš mozak može reći vašem probavnom traktu, samo naprijed i malo ubrzajte stvari tamo dolje – moramo štedjeti svoju energiju, stoga se riješimo onoga što trenutno probavljamo, kaže Phan. Medicinski govoreći, vaš mozak može potaknuti oslobađanje određenih kemikalija koje brzo ubrzavaju kretanje hrane kroz vaš GI trakt, uzrokujući proljev i mučninu.

Dodajući složenost ove veze, imunološki sustav i razni hormoni također utječu na to koji se signali šalju, kaže Phan. Hormoni stresa poput kortizola otpuštaju se kao odgovor na stres ili tjeskobu, a to dodatno utječe na rad crijeva ili motilitet, što može doprinijeti nadutosti, grčevima, proljevu i zatvoru, objašnjava ona. Slično tome, kada postoji upala u crijevima, otpuštaju se glasnički proteini zvani citokini i kreiraju dodatni “razgovor” između mozga i trbuha. Zaključak? Crijeva su moćan stroj.

Zbog ovih veza između crijeva i mozga, stručnjaci vjeruju da postoje značajne veze između gastrointestinalnih stanja, poput IBS-a, i nečijeg mentalnog zdravlja—ali to je iznimno složeno, i iako IBS može dovesti do anksioznog poremećaja, konkretan razlog nije jasan. Ipak, postoji nekoliko znanstveno potkrijepljenih hipoteza.

Kad imate IBS, crijeva su preosjetljiva, pa vaš mozak postaje više uključen u ono što se događa u GI traktu. Kao rezultat toga, možete osjećati više boli i drugih simptoma koje osoba bez IBS-a možda neće osjećati. Mozak i crijeva međusobno dijele previše informacija i prečesto komuniciraju, kaže Bedell. Oni cijelo vrijeme ‘pričaju’ na način koji ne bi bio tipičan ili očekivan. To je naše najbolje razumijevanje onoga što stvarno uzrokuje IBS.

Ova pretjerana komunikacija može uzrokovati simptome kao što su bol, plinovi, nadutost, proljev i zatvor, što u konačnici rezultira psihičkim smetnjama. IBS je inherentno stanje koje izaziva tjeskobu i može imati golem utjecaj na život osobe, kaže Bedell. To može utjecati na vašu sposobnost da idete na posao svaki dan, putujete, seksualno funkcioniranje, odnose, prehranu, zapravo bilo koji aspekt vašeg života. Za nekoga s umjerenim do teškim simptomima, ovo može utjecati na svaki njegov korak.

Anksioznost je jedan od načina na koji se čovjek nosi sa svim nepoznatim, dodaje. A budući da su crijeva već osjetljiva, to može pridonijeti začaranoj povratnoj petlji koja potiče crijevne simptome i tjeskobu da se ukrug ponavljaju. Netko s kroničnom anksioznošću bilo koje vrste imat će veću vjerojatnost da će razviti GI simptome kao posljedicu anksioznosti, kaže Bedell.

Povrh toga, serotonin – kemikalija koja igra veliku ulogu u raspoloženju i povezana je s poremećajima mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresije – uglavnom se stvara u crijevima, napominje Phan. Kada je ravnoteža bakterija u vašim crijevima (mikrobiom) poremećena, što istraživanje sugerira da se događa kod osoba s IBS-om, to može utjecati na vaše raspoloženje. Kronično, ova promjena u kemikalijama koje reguliraju raspoloženje može pridonijeti poremećajima poput anksioznosti, kaže ona.

Budući da vaše mentalno stanje može imati toliki utjecaj na vaša crijeva, upravljanje tjeskobom jedan je od najvažnijih koraka koje možete poduzeti kako biste smanjili simptome IBS-a. Da biste to učinili, stručnjaci preporučuju sljedeće strategije.

Preoblikujte svoje razmišljanje

IBS je stanje koje može itekako otežati svakodnevnicu, ​​ali preoblikovanje vaših misli u pozitivnije može utjecati na stanje vaših crijeva i mozga. Potičem osobe da razmotre načine na koje njihove misli zapravo mogu pogoršati simptome, kaže Bedell. Misli ne moraju biti ružičaste ili pretjerano optimistične, ali umjesto da mislite, ‘IBS uništava cijeli moj život’, potaknuo bih vas da kažete nešto poput: ‘Živjeti s IBS-om je stvarno teško, ali ja ću dati sve od sebe da radim na strategijama koje će mi pomoći da se osjećam bolje.’ Ublažavanje tih misli često može deeskalirati tjelesnu reakciju na stres, što može poboljšati GI simptome, napominje Bedell.

Dišite duboko i svjesno

Postoji specifična tehnika disanja, koja se zove dijafragmalno ili trbušno disanje, koju učimo sve naše pacijente, jer je to tehnika opuštanja, ali također ima izravan utjecaj na živac vagus, kaže Phan. Polaganim, dubokim i namjernim disanjem svoje tijelo možete prebaciti iz ubrzanog stanja borbe ili bijega u stanje odmora i probavljanja, izazivajući osjećaj smirenosti.

Dijafragmalno disanje može biti od velike pomoći za IBS, kaže Phan. A kada svladate tehniku, dodaje ona, možete je koristiti kad god osjetite simptome tjeskobe. (Phan napominje da ova vrsta disanja prije ili poslije jela također može olakšati probavu.)

Bavite se aktivnostima koje vas opuštaju

Najučinkovitija strategija za smanjenje anksioznosti razlikovat će se od osobe do osobe. Prema UChicago Medicine, strategije za rješavanje stresa mogu uključivati:

• Druženja
• Čitanje knjige
• Izradu umjetničkog projekta
• Provođenje vremena na otvorenom
• Meditaciju

Stručnjaci preporučuju da isprobate više različitih kako biste pronašli ono što vas najviše smiruje.

Ako imate IBS, postoji velika vjerojatnost da stres i tjeskoba pokreću vaše simptome. Dakle, kada vas raspoloženje dovodi do crijevnih tegoba, što biste trebali učiniti?

Prvo morate smiriti svoj mozak (trbušnim disanjem, meditacijom ili drugim spomenutim tehnikama), što će uvelike pomoći vašim probavnim problemima. Možete pokušati sljedeće:

Izbjegavajte hranu koja izaziva simptome

Može biti od pomoći otkriti koje vrste namirnica najviše pokreću vaša crijeva, ali čuvajte se dijeta koje su previše restriktivne, kaže Phan. Dosljedno vrijeme obroka također može biti korisno, jer pomaže vašem tijelu i crijevima da znaju što mogu očekivati ​​- crijeva također imaju svoj cirkadijalni ritam.

Uobičajene namirnice koje izazivaju simptome uključuju začinjenu hranu, masnu ili prženu hranu i slatku hranu, prema Sveučilištu Chicago Medicine. Blagi zalogaji poput krekera, tosta, riže i banana mogu vam pomoći da izbjegnete još veću iritaciju probave kada vam se simptomi pogoršaju.

Spavajte dovoljno

Slijedite opće preporuke za spavanje, uključujući spavanje od sedam do devet sati po noći i pridržavanje dosljednog vremena buđenja, predlaže Phan. Nekima je bolje kad spavaju na lijevoj strani, zbog gravitacije i položaja trbuha.

Pokreni svoje tijelo

Svako kretanje, čak i ako se radi o samo pet minuta hodanja, korisno je za pokretljivost crijeva i može ublažiti simptome poput nadutosti ili grčeva, kaže Phan. Vježbanje je također izvrstan alat za oslobađanje od stresa i tjeskobe, pa vam može pomoći na više načina.

Ne postoji ispravan ili pogrešan način vježbanja, ali većina se stručnjaka slaže da je umjerena, stabilna aerobna aktivnost dobra za zdravlje crijeva (tj. brzo hodanje ili trčanje u trajanju od 30 minuta umjesto kratkih sprinteva).

Ako gore navedene strategije ne učine dovoljno za ublažavanje anksioznosti, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome je li tretman za anksioznost pravi izbor za vas. Liječenje može uključivati ​​i terapiju i lijekove, ovisno o samom uzroku vaše tjeskobe.

Osobe koje imaju IBS često imaju i ono što nazivamo GI-specifičnom anksioznošću, a ponekad također imaju generaliziraniju anksioznost u vezi s poslom, obitelji, budućnošću ili prošlošću, kaže Bedell. Ako je više generalizirano ili na društvenoj razini, a ne toliko u smislu da provode većinu svog vremena anksiozni zbog IBS-a, rad sa stručnjakom za mentalno zdravlje koji je specijaliziran za anksioznost najbolji je izbor.

Kada tražite psihologa ili terapeuta, možete se raspitati o njihovom poznavanju sljedećih vrsta terapije i liječenja:

Kognitivno bihevioralna terapija (CBT)

Budući da se anksioznost smatra pokretačem IBS-a, liječenje anksioznosti pomoću načina liječenja utemeljenog na dokazima, kao što je kognitivno bihevioralna terapija, moglo bi biti stvarno dobar izbor tretmana, a za očekivati je da će nuspojava liječenja anksioznosti biti poboljšanje IBS-a, kaže Bedell. Ako se vaša anksioznost uglavnom odnosi na crijevne simptome, potražite stručnjaka za mentalno zdravlje koji je specijaliziran za gastrointestinalnu kognitivno bihevioralnu terapiju – oblik terapije usmjeren na pomoć osobama da se nose s uznemirujućim GI simptomima, kaže Bedell. Ovo može poboljšati ne samo način na koji se pacijent nosi s IBS-om, već i komunikaciju između mozga i crijeva, što rezultira smanjenjem GI simptoma.

Hipnoterapija usmjerena na crijeva

Ovo je još jedna opcija liječenja koja može biti korisna za neke osobe s IBS-om, kaže Phan. Prema istraživanju o hipnoterapiji usmjerenoj na crijeva predstavljenom na godišnjem znanstvenom skupu Američkog koledža za gastroenterologiju 2022., ovaj tretman može poboljšati GI simptome kod oko 70% pacijenata s IBS-om, a rezultati se mogu zadržati i do pet godina. Ako ne možete pronaći osobnog pružatelja usluga, istraživači napominju da je hipnoterapija korištenjem aplikacije jednako učinkovita.

Lijekovi za anksioznost

Za mnoge osobe kombinacija terapije i lijekova najbolje djeluje u liječenju anksioznosti. Prema klinici Cleveland, uobičajeni lijekovi koji se koriste za anksiozne poremećaje uključuju:

• Antidepresive (kao što su SSRI, SNRI i triciklički antidepresivi), koji prilagođavaju način na koji vaš mozak koristi određene kemikalije
• Benzodiazepini, koji djeluju usporavanjem ili sedacijom središnjeg živčanog sustava
• Beta-blokatori, koji mogu smanjiti fizičke simptome tjeskobe (ali ne i psihičke)

Vaš psihijatar i gastroenterolog mogu raditi zajedno kako bi razmotrili sve potencijalne kontraindikacije koje možda imate s drugim medicinskim stanjima ili lijekovima koje trenutno uzimate.

Ublažavanje boli u crijevima također može pomoći određenim osobama kod tretiranja anksioznosti, kaže Phan. Prema klinici Mayo, najbolji tretmani ovisit će o vašim točnim simptomima, a mogu uključivati:

• Dodatke vlakana
• Laksative
• Sredstva protiv proljeva
• Antikolinergičke lijekove (koji smanjuju nevoljne pokrete mišića)
• SSRI i tricikličke antidepresive (također mogu pomoći kod bolova u trbuhu, proljeva i zatvora)
• Lijekove za živčane bolove
• Specifični lijekovi za IBS uključujući eluxadoline (Viberzi), lubiproston (Amitiza), linaklotid (Linzess), koji utječu na mišićne kontrakcije i tekućinu u probavnom sustavu kako bi ubrzali ili usporili motilitet crijeva.

Ako imate IBS i nedavno ste primijetili da ste dodatno zabrinuti, pod stresom ili tjeskobom, zakažite termin za razgovor sa svojim liječnikom. Postoji itekako stvarna veza između  probavnog trakta i mentalnog zdravlja; rješavanje jednog može također pomoći u poboljšanju drugog. Čak i ako vaša anksioznost nije nužno povezana s GI simptomima, svejedno zaslužujete dobiti pomoć i osjećati se bolje!