Jeste li tip osobe koja voli sama ići u teretanu, šetnju ili trčati na stazi?
Ili ste više ona osoba koja ne može zamisliti da vježba bez pune dvorane ljudi na grupnom satu fitnessa gdje svi sinkronizirano dišu, kreću se i grade mišićnu masu?
Bez obzira na to koji ambijent preferirate za tjelovježbu, biti fizički aktivni nema negativnih strana – pogotovo danas, u užurbanom načinu života.
Ipak, istraživanja sugeriraju da ukoliko pripadate prvoj skupini, od dvije gore spomenute, odnosno ako prakticirate tjelovježbu bez društva drugih osoba, da možda propuštate neke zdravstvene dobrobiti grupnog vježbanja.
Grupni i individualni treninzi – za i protiv
Već je svima dobro poznato kako tjelovježba ima mnoge pozitivne učinke na mentalno zdravlje, uključujući poboljšanje sna i raspoloženja, jačanje seksualnog nagona i povećanje razine energije i mentalne budnosti.
U ovoj studiji znanstvenici su ispitivali može li grupno vježbanje pomoći studentima medicine, osobama koje su pod visokim stresom i kojima bi vjerojatno dobro došlo redovno vježbanje.
Za potrebe istraživanja, 69 studenata medicine pridružilo se jednoj od tri grupe za vježbanje.
Jedna je grupa radila 30-minutni grupni program jačanja jezgre i funkcionalnog fitness treninga barem jednom tjedno, uz mogućnost uključivanja i dodatne vježbe ako žele.
Druga skupina bili su ispitanici koji su vježbali sami (individualni trening) ili najviše s dva partnera najmanje dva puta tjedno.
U posljednjoj skupini studenti nisu radili nikakve vježbe osim hodanja ili vožnje biciklom kako bi stigli tamo gdje su trebali.
Istraživači su mjerili percipiranu razinu stresa i kvalitetu života studenata – mentalnu, fizičku i emocionalnu – na početku studije i svaka četiri tjedna.
Svi su studenti započeli studiju na približno istoj razini mjernih jedinica mentalnog zdravlja.
Nakon 12 tjedana, studenti koji su vježbali u grupi, imali su poboljšanje na sva tri područja kvalitete života, kao i pad razine stresa.
Za usporedbu, studenti koji su individualno vježbali, poboljšali su samo mentalnu kvalitetu života – iako su svaki tjedan vježbali oko sat vremena duže nego studenti koji su išli na grupne treninge.
Za kontrolnu skupinu ni razina stresa ni kvaliteta života nisu se toliko promijenili do kraja studije.
Studija ima neka ograničenja, poput male skupine ispitivača i uključivanje samo studenata medicine u ispitivanje.
Studentima je također bilo dopušteno odabrati vlastitu grupu za vježbanje, tako da zbog toga mogu postojati fizičke ili osobne razlike između grupnih i individualnih treninga, a koje mogu utjecati na rezultate.
Dakle, rezultate treba promatrati s oprezom. Ali istraživanje ukazuje na snagu zajedničkog vježbanja.
Sinkronizirano vježbanje
Druga su se istraživanja usredotočila na utjecaj grupnih vježbi – posebno na sinkronizirano vježbanje – na društveno povezivanje, toleranciju na bol i sportsku izvedbu.
U studiji iz 2013. godine, objavljenoj u International Journal of Sport and Exercise Psychology, istraživači su promatrali osobe koje su vježbale 45 minuta na spravama za veslanje.
Nakon treninga, osobe koje su veslale u grupama – i sinkronizirali svoje pokrete – imali su veću toleranciju na bol u usporedbi s osobama koje su same veslale. Tolerancija na bol se povećala i kod osoba koje su veslale sa svojim suigračima, kao i kod onih koji su veslali sa strancima.
Istraživači smatraju da povećana tolerancija na bol može biti rezultat povećanog oslobađanja endorfina – hormona sreće – a razlog je jer se osobe međusobno sinkroniziraju tijekom vježbanja.
Ova vrsta koordiniranih pokreta poznata je kao bihevioralna sinkronija. Moguće ju je postići i tijekom drugih grupnih aktivnosti, npr. kroz igru, vjerske obrede i ples.
Sinkronizacija može poboljšati izvedbu, pogotovo ako su sudionici međusobno bliski.
U studiji PLoS ONE iz 2015. godine, istraživači su otkrili da su igrači ragbija koji su koordinirali svoje pokrete tijekom zagrijavanja imali bolje rezultate na naknadnom testu izdržljivosti. Ovi su sportaši već bili dio užeg tima.
Istraživači misle da su sinkronizirani pokreti tijekom zagrijavanja ojačali postojeće društvene veze između njih.
Istraživači pišu da je ovo možda promijenilo percepciju sportaša o boli i nelagodi povezanim s umorom… što je omogućilo sudionicima da idu van granica izdržljivosti.
Dakle, istraživanje sugerira da kada se osobe nalaze u okruženju drugih (bliskih) osoba koje se gibaju u ravnomjernom ritmu kao da je riječ o koordiniranom plesu, možda će moći iskoristiti snagu sinkronizacije (Ili pak ne).

Nisu svi grupni treninzi jednaki
Paul Estabrooks, dr. sc., profesor bihevioralnog zdravlja na Medicinskom centru Sveučilišta u Nebraski, otkrio je da “kontekst tjelovježbe” oblikuje utjecaj tjelovježbe na kvalitetu života, društvene interakcije, fizičke dobrobiti i na to da se ljudi pridržavaju svojih vježbi.
U recenziji iz 2006. u Sport and Exercise Psychology Review, Estabrooks i njegovi kolege pregledali su 44 prethodne studije koje su uspoređivale dobrobiti različitih konteksta vježbanja.
Konteksti su uključivali sljedeće: vježbanje kod kuće, bilo samostalno ili uz vodstvo stručne osobe; standardne sate vježbanja; i grupne treninge, gdje su korištene posebne tehnike za povećanje društvene povezanosti među ljudima u skupini.
Grupni treninzi imali su najviše koristi.
Standardni satovi vježbanja – bez dodatnog povezivanja – bili su slični vježbama kod kuće, samo uz pomoć.
Vježbanje kod kuće bez drugih osoba (individualno) bilo je posljednje.
Općenito, što su ljudi imali više kontakta ili društvene podrške tijekom vježbanja – od istraživača, zdravstvenih radnika ili drugih sudionika vježbanja – to su veće koristi bile.
Estabrooks je za Healthline rekao da su grupni satovi fitnessa obično samo učinkovitiji kada koriste strategije grupne dinamike.
To uključuje postavljanje grupnih ciljeva, dijeljenje povratnih informacija, razgovor s drugim osobama iz grupe, korištenje prijateljskog natjecanja i uključivanje “aktivnosti koje pomažu ljudima da se osjećaju kao da su dio nečega – osjećaj posebnosti.”
Ovakvo nešto možda se ne nudi na svakom satu vježbanja.
Ovo obično nije slučaj u većini grupnih satova fitnessa, rekao je Estabrooks, gdje se ljudi pojave, slijede instruktora, ne razgovaraju puno jedni s drugima, a zatim odu.
Jedno je istraživanje pokazalo da će ekstraverti vjerojatnije preferirati grupne tjelesne aktivnosti visokog intenziteta u usporedbi s introvertima.
U konačnici, bolje je ostati aktivan nego ne poduzeti ništa u tom pogledu.
Stoga pronađite neku tjelesnu aktivnost koju volite raditi i držite se toga – bilo da se radi o satu fitnessa ili samostalnom treningu. Bitno je samo ostati aktivan.