Proljev je stanje koje se definira povećanjem volumena stolice, pojavom vodenastih stolica ili ubrzanim radom crijeva, a obično je praćen grčevima, plinovima i žurbom za defekacijom. Najčešći uzroci akutnog proljeva su trovanja hranom, lijekovi (antibiotici i sl.), infekcije virusima, bakterijama i/ili parazitima.
S druge strane, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), upalne bolesti crijeva (IBD), dugotrajno uzimanje nekih lijekova i malapsorpcija najčešće uzrokuju kronični proljev.
Nefarmakološko liječenje proljeva oslanja se primarno na pravovremenu rehidraciju i prilagodbu prehrane. Oralne rehidracijske otopine (ORS) koriste se za nadoknadu izgubljenih tekućina i elektrolita, čime se sprječava dehidracija.
Usto, preporučuje se konzumacija lagane hrane, npr. banane, riže, jabuka i tosta (poznata kao BRAT dijeta) te izbjegavanje teške, masne i mliječne hrane dok se simptomi ne poboljšaju. Dodatna upotreba probiotika može pomoći u obnovi zdrave crijevne flore.
Farmakološko liječenje proljeva obično se provodi uz već spomenutu temeljnu rehidraciju, a uz to se mogu primijeniti i antidijaroički lijekovi poput loperamida koji usporava peristaltiku crijeva te time smanjuje učestalost i volumen stolice.
U slučajevima kada je proljev uzrokovan infekcijama, ovisno o identificiranom patogenu, može se primijeniti i ciljana antibiotska terapija ili drugi specifični lijekovi, uz pažljivu dijagnostičku evaluaciju i individualizirani pristup liječenju. U nastavku otkrijte kako se koristi aktivni ugljen za proljev.
Uloga ugljena kod proljeva
Aktivni ugljen za proljev je još jedna mogućnost farmakološkog liječenja samog proljeva. Riječ je o farmakološki neaktivnoj tvari koja se ne resorbira iz probavnog sustava, što je čini iznimno korisnom u liječenju trovanja, predoziranja i određenih gastrointestinalnih poremećaja.
Aktivni ugljen za proljev – mehanizam djelovanja
Mehanizam djelovanja temelji se na adsorpciji – procesu u kojem se supstance, poput toksina, lijekova ili bakterijskih endotoksina, priljepljuju na poroznu površinu ugljena. Oralno primijenjen, ugljen ima veliki kapacitet vezanja toksina i plinova, čime reducira njihovu sustavnu apsorpciju i pospješuje eliminaciju putem probavnog sustava.
Posebno je učinkovit kod supstanci molekularne težine između 100 i 1000 daltona, dok znatno slabije adsorbira tvari niske molekularne težine, poput alifatskih alkohola (metanol, etanol, izopropanol), metala (željezo, olovo, živa), mineralnih kiselina ili cijanida.
Također, afinitet supstance prema ugljenu opada s porastom njezine hidrofilnosti, što znači da se bolje veže na manje polarne tvari.
U kliničkoj primjeni medicinski ugljen protiv proljeva pokazuje širok spektar djelovanja.
Kod trovanja lijekovima koji ulaze u enterohepatalnu cirkulaciju i podliježu reapsorpciji, poput barbiturata, antiepileptika, teofilina, kinina, dapsona ili digoksina, može se primijeniti u višestrukim dozama čak i nakon početne apsorpcije lijeka, čime se povećava nebubrežno izlučivanje.
Osim toga, učinkovit je kao antidijaroik i antiflatulans. Naime, adsorbira metabolite i toksine mikroorganizama te plinove u probavnom sustavu.
Studije su pokazale njegovu korist u sprječavanju dijareje uzrokovane kemoterapijskim lijekovima poput irinotekana, gdje se veže na metabolit SN38 odgovoran za proljev. Postoji i teorija da bi se mogao koristiti i kod infekcijske dijareje uzrokovane bakterijama poput Escherichije coli (E. coli).
Naime, u laboratorijskim uvjetima aktivni ugljen adsorbira E. coli i njegove endotoksine, no ne postoji istraživanje na ljudima pa samim time aktivni ugljen još uvijek nema mjesto u smjernicama liječenja tako uzrokovanog proljeva. Aktivni ugljen kod proljeva izazvanog malasorpcijom nije djelotvoran jer uzrok nije toksični agens.
Medicinski ugljen ne neutralizira želučanu kiselinu i ne apsorbira vodu, već selektivno veže molekule, ione ili atome, omogućujući njihovo izbacivanje iz organizma.
Farmakokinetički gledano, aktivni ugljen se ne apsorbira i ne distribuira u tijelu, ostajući ograničen na gastrointestinalni trakt. Ne podliježe metabolizmu te se izlučuje nepromijenjen stolicom. Vrijeme potpune eliminacije iz probavnog sustava kreće se između 17,5 – 24,2 sata, ovisno o individualnim faktorima.
Crni ugljen – tablete za proljev
Kada govorimo o oralnom aktivnom ugljenu za liječenje proljeva, isti najčešće dolazi u tabletama, kapsulama i/ili prašku. Najbolje ga je koristiti između obroka kako bi se maksimizirala adsorpcija.
Doza medicinskog ugljena za proljev varira ovisno o proizvodu i stanju pacijenta. Doziranje ide 600 – 1.050 mg, odjednom, 3 – 4 puta dnevno nakon jela. Za djecu 3 – 12 godina preporučuje se 300 – 600 mg odjednom, 1 – 2 puta dnevno.
Trajanje liječenja ne bi trebalo prelaziti četiri dana za proljev, uz napomenu kako se treba obratiti liječniku ako nema poboljšanja.
Važno je napomenuti da su doze za liječenje trovanja znatno veće (1 g/kg tjelesne težine) i nisu prikladne za rutinsko liječenje proljeva kod kuće te se isto isključivo ordinira pod kontrolom liječnika u bolničkim uvjetima.
Sigurnost korištenja ugljena
Jedna od najvećih prednosti aktivnog ugljena je njegov iznimno povoljan sigurnosni profil. Nuspojave medicinskog ugljena su rijetke i uglavnom blage. U većini slučajeva, najčešća nuspojava bila je blaga konstipacija, što u kontekstu proljeva često nije problematično.
Međutim, kada je riječ o interakcijama s drugim oralnim lijekovima, potrebno je biti puno oprezniji. Zbog adsorpcijskih svojstava, aktivni ugljen može smanjiti bioraspoloživost lijekova ako se primjenjuju istovremeno.
Stoga se preporučuje uzimati ga barem dva sata prije ili poslije uzimanja drugih lijekova, posebno onih poput antibiotika, antidepresiva ili kemoterapijskih lijekova.
