Nije neuobičajeno da osobe s IBD – upalnim bolestima crijeva i dalje imaju gastrointestinalne probleme čak i kad je njihova Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis u fazi kliničke remisije, potvrđene na temelju određenih pretraga i liječničkog pregleda.
Upalne bolesti crijeva (eng. Inflammatory Bowel Disease – IBD) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih. Pod probavnim traktom podrazumijeva se sljedeće: usta, jednjak, želudac, tanko crijevo i debelo crijevo. Sudjeluje u razgradnji hrane, apsorpciji nutritivnih vrijednosti iz hrane i uklanjanju otpadnih tvari iz organizma.
Upalne bolesti crijeva (IBD) su bolesti za cijeli život. Nepoznatog su uzroka, ali se smatra da genetski faktor može imati određeni značaj kod pojave ovih bolesti u korelaciji s okolišnim čimbenicima. Iako istog naziva, IBD mogu imati različiti stupanj težine i lokalizirati se u različitim dijelovima gastrointestinalnog trakta.
Biti u kliničkoj remisiji znači da su provedene pretrage i testovi potvrdili kako u tom trenutku upalna bolest crijeva nije aktivna. Takvo stanje utvrđuje se na osnovu fekalnog kalprotektina, C reaktivnog proteina (CRP) iz krvi i/ili endoskopskim snimanjima.
Dakle, nalaz potvrđuje kliničku remisiju, a vi i dalje imate simptome aktivne faze upalne bolesti crijeva poput dijareje, nadutosti, mučnine i osjećaja opće slabosti? Za takvo nešto postoji više razloga, a većina njih uopće i ne mora biti povezana s IBD.
Više je razloga zbog kojih može izgledati da su IBD u aktivnoj fazi iako nalazi i pretrage daju jasne rezultate da je bolest u kliničkoj remisiji, a neki od razloga takvog stanja mogu biti:
Sindrom iritabilnog kolona (IBS)
Sasvim je moguće imati i IBD i IBS, iako većina osoba s takvim stanjem nije ni svjesna dvije dijagnoze jer sve svoje simptome pripisuje gastrointestinalnim simptomima uzrokovanim upalnim bolestima crijeva. IBS je čest funkcionalni poremećaj crijeva kojeg prate kronični, bolni grčevi koji mogu šetati s jednog mjesta na drugo. Za razliku od IBD, IBS ne izaziva upalne procese, ali može izazvati određene poteškoće koje su dosta slične IBD simptomima poput grčeva, napuhanosti, dijareje i zatvora – stoga nije ni čudo da se ponekad postavi pogrešna dijagnoza IBS, a zapravo se radi o dijagnozi IBD.
IBS ne vodi do razvoja bolesti niti uzrokuje upalne procese ili ulceracije, ne oštećuje crijeva niti izaziva crijevna krvarenja kao ni teže oblike oštećenja i komplikacija kao što je to slučaj kod IBD. Crijevo osobe s IBS na pregledu izgleda normalno, ali njegov rad nije kako treba.
Kod određenih ljudi koji imaju IBS uočena je povezanost između određene hrane, lijekova, emocionalnog stresa ili anksioznosti s pojavom simptoma. Kod takvih osoba smirivanje simptoma može uključivati promjenu načina prehrane i životnog stila kako bi se takvo stanje dovelo pod kontrolu.
Pridržavanjem niske FODMAP dijete kod nekih ljudi koji imaju IBS može biti od pomoći, ali kako se radi o dosta restriktivnoj dijeti, obavezno je biti pod nadzorom stručne osobe.
Malapsorpcija žučne kiseline
Malapsorpcija žučne kiseline (BAM) može izazvati kroničnu dijareju. Može se pojaviti kod ljudi koji su prošli resekciju ileusa zbog Crohnove bolesti ili imaju upalne procese u području ileusa. Dakle, malapsorpcija žučne kiseline može biti uzrokovana prekomjernim izlučivanjem žučne kiseline ili može biti posljedica gastrointestinalne bolesti kao što je Crohnova bolest.
Kod Crohnove bolesti, malapsorpcija žučne kiseline nastaje kao posljedica nemogućnosti ileuma, odnosno završnog dijela tankog crijeva, apsorbirati žučne soli koje otpušta tijelo prilikom procesa probavljanja hrane dok prolazi kroz tanko crijevo, te ukoliko nije u mogućnosti apsorbirati žučne soli one prelaze u debelo crijevo. Tijelo zatim šalje vodu u debelo crijevo i to uzrokuje dijareju.
Postoji nekoliko dostupnih lijekova za malapsorpciju žučne kiseline, međutim ti lijekovi nisu uvijek djelotvorni za svakoga. Terapija se provodi korištenjem kolestiramin i kolesevelam lijekova, a kod nekih osoba i uzimanjem loperamida. Prije upotrebe obavezno se savjetovati s liječnikom.
Alergija/netolerancija na hranu
Ako se radi o alergiji ili netoleranciji na određenu hranu, onda takva hrana može izazvati gastrointestinalne poteškoće.
Alergija na hranu i netolerancija na hranu su dva u potpunosti različita pojma. Kad se radi o alergiji, imunološki sustav reagira na određenu hranu. Generalno dolazi do blažih odgovora, ali kod nekih ljudi takav odgovor organizma može biti dosta ozbiljan. Simptomi alergije na hranu uključuju svrbež oko usta, ušiju ili grla, crvene fleke koje svrbe, natečenost u predjelu lica i povraćanje; dok kod nekih ljudi može nastupiti i anafilaktički šok, te se pretpostavlja da su alergije na određenu hranu cjeloživotne.
Netolerancija na hranu je stanje u kojem se određena hrana teže probavlja što dovodi do neugodnih simptoma i to najčešće par sati nakon konzumacije. Takvi simptomi mogu biti nadutost, bol u trbuhu, dijareja i svrbež. Kod netolerancije se simptomi ispoljavaju dosta sporije nego kad se radi o netoleranciji na hranu.
Netolerancija na hranu može biti za cijeli život ili stanje koje s vremenom može nestati ukoliko se radi o uzrocima koji se mogu riješiti, poput prekomijernog rasta bakterija tankog crijeva.
Postoje razni testovi koji se koriste kod dijagnosticiranja alergije i netolerancije na hranu, međutim, nisu svi testovi u potpunosti pouzdani (posebno kad se radi o netoleranciji na hranu). Ako postoji sumnja na netoleranciju na određenu hranu, poželjno bi bilo voditi dnevnik o hrani koja se konzumira i simptomima koje uzrokuje, radi lakšeg utvrđivanja koja hrana izaziva smetnje. Jednom kad se izolira hrana koja bi mogla stvarati probleme, poželjno je probati izbacivati po jednu namirnicu iz prehrane svakih dva tjedna. Nakon testiranja namirnicu ponovno vratiti u prehranu kako bi se vidjelo da li će se simptomi vratiti.
Prekomjerni rast bakterija tankog crijeva (SIBO)
Naša crijeva se sastoje od milijarde i milijarde različitih bakterija. Većina tih bakterija živi u debelom crijevu ali ponekad neke od tih bakterija zalutaju u tanko crijevo. Takvo stanje naziva se prekomijerni rast bakterija tankog crijeva (SIBO) i može biti smetnja kod probavljanja hrane i apsorpcije nutritivnih sastojaka iz hrane što se događa iz razloga jer bakterije oštećuju stanice koje oblažu tanko crijevo (sluznicu). Smatra se čak da ovakva oštećenja dovode do propusnih crijeva.
Simptomi prekomjernog rasta bakterija tankog crijeva su nadutost, abdominalna bol ili neugoda, dijareja, masna stolica, umor, vjetrovi, podrigivanje i slabost. U težim oblicima može uzrokovati gubitak tjelesne mase i nutritivnu deficijenciju, posebno željeza i vitamina A, B12, D, E i K, te može izazvati ozbiljne probleme sa zdravljem ako se ne liječi.
Pretpostavlja se da prekomjerni rast bakterija tankog crijeva uzrokuje niz faktora pojedinačno ili u kombinaciji i mogu biti: slaba proizvodnja želučane kiseline, sindrom iritabilnog kolona, celijakija, Crohonova bolest, operacije crijeva, dijabetes tip I i II, višestruke kure antibioticima, disfunkcija organskih sustava poput ciroze jetre, kroničnog pankreatitisa ili zatajenja bubrega; umjerena do učestala konzumacija alkohola, oralne kontracepcijske pilule, imunosupresivni lijekovi i inhibitori protonske pumpe.
Točan broj osoba koje pate od prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu nije poznat. Prema nekim studijama moglo bi se raditi o 6-15% zdrave populacije i čak do 80% populacije sa sindromom iritabilnog kolona. Poražavajuća je činjenica da dosta liječnika nije upoznato s ovakvim stanjem, odnosno nisu upoznati s tim koliko učestalo može biti.
Prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu je teže dijagnosticirati. Izdisajni testovi (vodik i metan) su najčešća metoda dijagnosticiranja ali nisu u potpunosti točni i mogu pokazati lažno negativan test. Druga pretraga je izdvajanje kultura bakterija iz uzorka uzetog iz tankog crijeva, ali da bi se koristila ova metoda, u tanko crijevo pacijenta se uvodi tanka sonda kako bi se uzeo uzorak za analizu. Međutim, ni ova metoda ne daje u potpunosti pouzdane rezultate.
Dijagnoza se može postaviti na temelju simptoma i faktora rizika koje pacijent ima. Liječiti SIBO je dosta teško. Najčešća metoda liječenja je uzimanjem antibiotika kako bi se bakterije ubile, međutim SIBO se često vrati nakon godinu dana čak u pola zabilježenih slučajeva, a prekomjerna konzumacija antibiotika nije preporučljiva. Dosta doktora u praksi liječenja koristi kombinaciju antibiotika i probiotika čija kombinacija ima veći učinak, dok određeni doktori se fokusiraju na tretiranje osnovnog uzroka, preporučujući mijenjane načina života i prehrane. Ovakva metoda može potrajati, ali ima dosta dobre rezultate.
Anksioznost zbog odlazaka u toalet
Možda će zvučati kao izmišljena dijagnoza, ali anksioznost zbog učestalog korištenja toaleta je česta pojava, još i više kod osoba koje boluju od IBD i/ili IBS, posebice kad se nalaze podalje od dostupnog toaleta. Često anksioznost zbog nedostupnosti blizine toaleta može izazvati i dodatni stres kod osobe te pogoršati cijelu situaciju i prouzrokovati pojavljivanje gastrointestinalih simptoma. Neugodne situacije od prije mogu izazvati strah i biti u podsvijesti – na primjer, ako se nekad prije dogodila neugodna situacija u busu (nemogućnost zadržavanja stolice), postoji mogućnost pojave anksioznosti jer osoba razmišlja kako bi se takvo što moglo dogoditi svaki put kad putujete busom – čak i onda kad je upalna bolest crijeva u remisiji.
Od pomoći može biti razgovor s terapeutom ili psihologom, hipnoterapija ili terapije opuštanja kako bi se stavila pod kontrolu anksioznost zbog odlaska u toalet.
Paraziti
Paraziti su organizmi koji žive na račun drugih. Možemo ih naći svih oblika i veličina i žive u različitim dijelovima tijela. Crijevni paraziti su česta pojava i žive u probavnom traktu, a mogu biti: trakavica, glista i parazitski crv. Simptomi variraju ovisno o parazitu koji osoba ima, ali uglavnom mogu uključivati bolove u probavnom traktu, vjetrove, napuhanost, umor, analni svrbež, gubitak tjelesne mase, promjene apetita, dijareju, povraćanje i malnutriciju.
Dijagnosticira se pregledavanjem stolice kao i traženjem znakova parazita oko anusa, analizom stolice na parazite ili krvnim pretragama, a ako se sumnja na trakavicu, rendgenska dijagnostika može također biti od koristi. Kod liječenja se koriste lijekovi za ubijanje parazita.
Gastritis
Gastritis je upala želučane sluznice i najčešće se događa zbog oštećenja sluznice uzrokovane bakterijskom infekcijom. Kod nekih ljudi nema vanjskih simptoma, dok kod određenog broja može izazvati probavne smetnje, bolove u želucu i peckanje, mučninu povraćanje i osjećaj težine nakon jela. Kod osoba kod kojih je sluznica želuca oštećena, uz gastritis mogu imati i bolove želuca, krvarenje i želučane ulceracije.
Uzročnici gastritisa mogu biti različiti, a neki od njih su: bakterijska infekcija heliko bakterijom, prekomjerna konzumacija alkohola ili kokaina, redovna konzumacija nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) poput aspirina, ibuprofena ili drugih tableta protiv bolova; stresni događaji zbog težih ozljeda, teške bolesti ili velike operacije te autoimuna reakcija.
Dijagnoza gastritisa može se temeljiti na testiranju uzorka stolice, izdisajnim testovima na heliko bakterijsku infekciju, endoskopskoj pretrazi, te na rendgenskom pregledu želuca uz pomoć barijeve kaše. Samo testiranje ovisi o vrsti uzroka, a liječenje može biti smanjivanje želučane kiseline, liječenje heliko bakterijske infekcije, kao i prestanak uzimanja protuupalnih lijekova.
Menstrualni ciklus
Mnoge žene za vrijeme menstrualnog ciklusa mogu imati dijareju. Uzrok nije u potpunosti poznat, ali pretpostavlja se da može biti povezan s prostagladinom koji dovodi do kontrakcije crijeva za vrijeme mjesečnice, što uzrokuje mekšu stolicu, dijareju i bolove u želucu. Kod nekih žena dolazi do promjena u redovnom radu meteorizma crijeva, kao i do drugih gastrointestinalnih simptoma poput napuhanosti i mučnine, tjedan dana prije ciklusa.
Kako bi se sa sigurnošću moglo povezati takve simptome s ciklusom, najbolje je pratiti simptome kroz ciklus nekoliko mjeseci. Moguće je uočiti ponavljajući obrazac simptoma svaki mjesec u određenoj fazi ciklusa što će u budućnosti pomoći predvidjeti kad će se simptomi pogoršati ovisno o fazi ciklusa.
