Jessica Dowel je rođena u rujnu 2014. godine, tri tjedna ranije od predviđenog termina s porođajnom težinom od oko 3 kg. Već idući dan je otpuštena iz bolnice, međutim, iako je trebala, Jessica nije imala svoju prvu stolicu, mekonij, sve do 4. dana svoga tek započetog života. U samom početku, medicinsko osoblje nije bilo zabrinuto, jer tada u tome nisu vidjeli veći i teži problem.
Nikad nisam ni mogla zamisliti da tek rođena beba može patiti od kroničnog zatvora, ali valjda čovjek uči dok je živ. Pretpostavljam da je takva dijagnoza bila iznenađenje i za Jessicinu mamu, Kim, i da joj je donijela brojne izazove s kojima se morala suočiti, ali i dan danas nositi jer Jessicina priča nije završila tada. Njena dijagnoza od rođenja je njena svakodnevna realnost s kojom živi i koja će pred ovu mladu lavicu možda donijeti još brojna iznenađenja.
Kako to obično i bude, nakon poteškoća s prvom stolicom, ovoj priči nije došao kraj, baš naprotiv, Jessica je kontinuirano imala problema s konstipacijom koja je bila popraćena bolom i osjećajem nelagode.
Obzirom da se dalo naslutiti kako bi se moglo raditi o ozbiljnijem zdravstvenom problemu, liječnik je dalje uputio Jessicu u Dječju bolnicu Alderhey kako bi joj odradili rektalnu biopsiju, jer je postojala sumnja da se možda radi o Hirschsprungovoj bolesti, a za koju je nalaz pokazao da ipak nije, na svu sreću.
Iako nije dobila dijagnozu, Jessica je i dalje patila svakodnevno.
Od samog rođenja je koristila razne lijekove i klistire, a kad je imala svega dvije godine stavljena je na ispiranje crijeva (Quafora Mini System). Taj postupak su izvodili njeni roditelji u njihovom domu gotovo dvije pune godine. Osim toga, prošla je i kroz postupak odstranjivanja fisure, te je podvrgnuta ubrizgavanju botoksa u sfinkter što je poboljšalo stanje na nekih tjedan do dva iza čega su se opet javili bolovi.
U kolovozu 2018. godine, doktori su se složili kako bi kolostoma mogla pomoći Jessici te na taj način ublažiti bol koju osjeća i poboljšati zdravstveno stanje.
Dana 8. studenoga 2018. godine, samo dva mjeseca nakon 4. rođendana, Jessica je prošla operaciju formiranja stome. Cijeli postupak je podnijela lavovski. Bila je toliko hrabra cijelo vrijeme, čak je svojoj stomi dala i ime. Nazvala ju je “Apple” (Jabuka)
Samo nakon tri tjedna od operacije, Jessica je počela ponovno ići u školu. Svoju stomu je odmah zavoljela i prihvatila ju je jako dobro, ali tu nije bio kraj borbi. Ubrzo nakon toga ponovno je počela osjećati nepodnošljivu bol u rektalnom dijelu, što je rezultiralo novim prijemom u bolnicu.
Jessici su za terapiju uključeni čepići, lijekovi protiv bolova i klistir. Nepodnošljiva bol i sluznica koja je bila pod konstantnom upalom rezultirali su time da je u svibnju 2019. godine Jessica ponovno završila u bolnici. Tada joj je dijagnosticiran diverzijski kolitis, jako bolna komplikacija koja se može javiti kod osoba sa stomom.
Čak ni tri mjeseca iza toga, u kolovozu 2019. godine, nije se nazirao kraj borbe, a stanje je bilo svakakvo, samo ne prihvatljivo. Tada se Jessicina stoma uvukla nazad, što je značilo da će opet morati proći kroz operaciju.
Još jednu veliku operaciju Jessica je imala u studenome 2019. godine kad joj je njena postojeća stoma prepravljena i trebala su joj dva mjeseca da se oporavi od tako velikog zahvata. Uslijedilo je gotovo mirnih šest mjeseci, uz koju manju epizodu upalnih bolnih stanja. Međutim, u rujnu 2020. godine, njeno stanje se opet pogoršalo. Ponovno su počeli problemi su upalama i bol je postajala sve prisutnija.
Trenutno Jessica prolazi kroz hrpu pretraga i testova te koristi terapiju pikosulfata, Movicol i kratkolančane masne kiseline.
Iako prolazi kroz razne zdravstvene poteškoće, ne skida osmijeh s lica i ne dopušta svom zdravstvenom stanju da ju obeshrabri. Sudjeluje aktivno u prikupljanju sredstava za medvjediće pod nazivom Buttony i svaki od tih medvjedića za koji uspije prikupiti sredstva, donira Dječjoj bolnici Alderhey.
Zajedno sa svojom mamom Kim vodi Facebook – Jessica`s stoma journey i Instagram – jessicasstomajourney stranice na kojima dijele iskustvo sa stomom i borbom sa nimalo jednostavnom dijagnozom, a sve u svrhu kako bi svojim primjerom pomogli ostaloj djeci i roditeljima koji su se našli u sličnoj situaciji, te kako bi im pružili potporu, podršku i barem tračak nade da život ne smije prestati i da odustajanje nije i ne smije biti opcija, nego da je svaki dan jedna velika borba iz koje je jedini cilj izaći kao pobjednik i koračati kroz život korak po korak s nadom u bolje sutra.
Jessica je prava inspiracija, njezina borba je gotovo nadljudske snage, a njen osmijeh je nada u bolje sutra.
