Holly Fleet je dvadeset osmogodišnja novinarka iz Barneta u Londonu, koja je morala proći postupak totalne kolektomije – operaciju kojom se uklanjaju debelo crijevo i rektum – nakon što je njena bolest, ulceroznim kolitisom, izmakla kontroli.
Ulcerozni kolitis je jedno od dva bolje poznatih stanja koja se zajedničkim imenom nazivaju upalne bolesti crijeva (IBD). IBD su cjeloživotne i za sada, još uvijek, neizlječive bolesti koje se smatraju imunitetom posredovanim bolestima. Simptomi su raznoliki, a sežu sve od zatvora, dijareje, abdominalnih bolova, rektalnog krvarenja, pa sve do brojnih vancrijevnih simptoma i komplikacija.
Dok drugi oblici IBD, konkretnije Crohnova bolest, mogu zahvatiti cijeli probavni trakt, ulcerozni kolitis zahvaća debelo crijevo i rektum, te u njima izaziva upalne procese.
Holly je prava inspiracija, a na društvenim mrežama govori o svojem iskustvu i o tome kako sada živi sretnim i ispunjenim životom, sa svojom stoma vrećicom.
Zbog ulceroznog kolitisa, Holly je imala nepodnošljive bolove u trbuhu i rektalno krvarenje, a poznato je da ovo oboljenje može prerasti i u maligna stanja koja mogu biti opasna po život.
Holly je u studenom 2021. godine dijagnosticiran ulcerozni kolitis, a njeni simptomi su počeli u siječnju 2020. godine.
Prvo je svoje simptome pripisivala stresu zbog započinjanja novog posla u novinskoj kući i navikavanju tijela na novi obrazac prehrane u noćnoj smjeni.
No njezina se bol samo pogoršala, do te mjere da je morala raditi iz kreveta.
Kad je prvi put vidjela krv u stolici, otišla je napraviti pretrage na rak debelog crijeva.
Bila sam svjesna da je to simptom raka crijeva zbog ljudi koje sam intervjuirala kroz svoj posao. Bila sam itekako svjesna da bi nešto stvarno moglo biti loše.
Nakon odrađene kolonoskopije rečeno joj je da ima proktitis – upalu sluznice rektuma.
Međutim, kada je Holly počela osjećati nepodnošljivu abdominalnu bol, hitno je prebačena u bolnicu St Thomas’ Hospital u Londonu. Liječnici su joj tada rekli da mora hitno odraditi operaciju formiranja stome ako želi živjeti.
Bila sam na rubu smrti. Uklonili su mi debelo crijevo i izveli stomu. Nakon operacije, moje tijelo se jednostavno ugasilo.
Nažalost, moj postoperativni tijek je krenuo u pogrešnom smjeru.
Moja stoma u početku nije funkcionirala kako treba, zbog čega mi je trbuh bio toliko natekao da sam izgledala kao da sam trudna s blizancima. Bol je bila kao da ću se svakog trena poroditi.
Iskreno govorim i ne skrivam da je to bila jedna od najbolnijih operacija na svijetu, ali sreća za mene da je bol bila kratkotrajna. I najbitnije, ova operacija mi je spasila život, stoga je bila vrijedna svake boli.
Holly je provela dva mjeseca u bolnici prije nego što je ponovno mogla otići kući.

Rekla je da joj je “samopouzdanje bilo jako nisko” dok se navikavala na stomu, ali je polako počela razgovarati s drugim osobama koje imaju stomu preko društvenih mreža, pa se polako i to počelo mijenjati.
Svog partnera je upoznala je u travnju 2022. godine, i dok je Holly u početku bila zabrinuta oko toga kako će izgledati veza sa stomom, njenog partnera to nije ni najmanje zabrinjavalo niti mu smetalo, što je samo dodatno ojačalo Hollyno samopouzdanje.
Nažalost, Holly je morala proći još jednu operaciju u kolovozu 2022. godine. Iako je njezina stoma do tog trenutka funkcionirala sasvim ok, još uvijek je imala krvarenje iz rektuma i naposljetku je odabrala proći još jednu operaciju – ovaj put operaciju uklanjanja preostalog dijela debelog crijeva i zatvaranje rektuma.

Bilo je grozno. Ova operacija se smatra jednom od najbolnijih operacija na svijetu. Na ljestvici boli od 1 do 10, ova operacija je 100.
Zbod ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti spadate u rizičnu skupinu za rak debelog crijeva i rektuma, a ja jednostavno nisam htjela riskirati.
Holly je rekla da je postupak šivanja njenog rektuma bio “mučan”, kao i “psihički težak”, te da je u tom dijelu osjećala kao da ima “superljepilo” dok je rana zacjeljivala.
Oporavak nije linearan, jedan dan sam super i u šopingu, drugi sam ponovno u bolnici na gastro odjelu.
Moja abdominalna kirurška rana se bila otvorila i bilo je naznaka da se inficirala. Bilo je osobito gadno tamo gdje mi je sluzna fistula prije bila točno na vrhu vagine. Liječnici nisu bili sigurni radi li se o stvarnoj infekciji ili znaku Crohnove bolesti…
Otprilike nakon četiri tjedna od zadnje operacije rana je počela fino zacjeljivati. Još neko vrijeme sam krvarila iz rektalnih šavova, srećom nije bilo bolno, samo malo neugodno. Na moju sreću, sve te komplikacije su sada iza mene.
Posebno želim istaknuti kako se malo govori o osjećaju tuge koji imate kada vam stoma postane trajna. Kada je samo privremena, osjećate se sigurno znajući da imate opciju da to preokrenete. Sada shvaćam da nema povratka. Nikada neću vratiti tijelo koje sam imala prije bolesti.
Ponekad čeznem za svojim prijašnjim životom; prije nego što ga je ulcerozni kolitis uništio.
Javi se trunka ljubomore na osobe koje su uspješno potopile stomu ili druge osobe s IBD koje drže svoju bolest pod kontrolom bez stome. Ne mogu a da ne pomislim: “Zašto ja?’”
Uvijek sam zamišljala da ću do ove dobi biti u braku i u vlastitom domu. Definitivno nisam ni u najluđim snovima mogla zamisliti da ću proći totalnu kolektomiju i šivanje rektuma.
To me ponekad nervira i ne bojim se to priznati. Znam da se i mnogi drugi s bolestima i invaliditetom osjećaju isto. Zaista je u redu priznati da je ponekad život samo malo s*anje.
Tako je, život nije uvijek ružičast. Padnem li ponekad? Jesam, kao i svi ostali.
Kako se osjećam znajući da je moja stoma trajna, a zbog kolitisa više nikad neću provesti pola dana na WC-u – osjećaj je odličan!
