Na samom početku suživota s mojom dragom ileostomom nisam imala pojma što uopće znači začepljenje kod stome, zbog čega me moje prvo iskustvo pogodilo kao grom iz vedra neba. Bilo je to svega par mjeseci nakon operacije, dok sam prolazila kroz drugi ciklus kemoterapije.
Prvo što sam osjetila kod začepljenja kod stome bila je probadajuća bol u dijelu trbuha oko stome, a slijedili su je ostali simptomi začepljenja, jedan za drugim, bez imalo milosti. Ubrzo sam postala svjesna činjenice da se sadržaj prazni usporenim tempom, i nisam se ni snašla, a već je u potpunosti stalo pražnjenje sadržaja na stomu. Oko stome je trbuh postao jako tvrd, a moja ileostoma je promijenila svoju veličinu. Njen opseg se udvostručio.
Borila sam se s prvim potpunim začepljenjem crijeva, a da toga nisam ni bila svjesna, niti da sam znala bilo što o tome.
Instinktivno sam prestala unositi krutu hranu i samo sam pijuckala kap po kap vode. Promijenila sam i svoje pomagalo jer moja stoma nije više imala prostora i počela se buniti u skučenom prostoru starog.
Svim silama sam nastojala okončati agoniju koju sam prolazila, međutim, kako nisam imala pojma što se događa, nisam ni bila u mogućnosti pomoći sama sebi. Završila sam na hitnoj prikopčana na infuzije, i okružena liječnicima koji nisu znali ništa manje ni više od onog što sam i sama znala. Drugim riječima, svi skupa nismo imali pojma o čemu se radi. Kamo sreće da sam tada znala što danas znam…
Imala sam dva poroda, prirodnim putem bez medikamenata, i, iskreno, bili su manje bolni od svakog začepljenja stome kroz koje sam do sada prošla.
Nakon prvog iskustva koje je bilo ravno devetom krugu pakla, sama sam sebi postavila uvjet da moram naučiti sve o začepljenju stome i tehnikama samopomoći.
Nisam se ni bila u potpunosti oporavila, a već sam upijala svaku dostupnu informaciju o začepljenju crijeva. Naučila sam da postoji potpuno i parcijalno začepljenje i da se jednako može dogoditi i u tankom i debelom crijevu.
Postoji više razloga zbog kojih može doći do začepljenja crijeva. Srećom za mene, moja su do sada svaki put bila izazvana lošim probavljanjem hrane, što mi je išlo u prilog, jer sam skoro svaki put bila u mogućnosti pomoći sama sebi.
Prvu stvar koju napravim kad me snađe ovaj nimalo ugodan poremećaj u normalnom funkcioniranju stome, je da odmah prestajem s unosom sve hrane. Sve što u takvim fazama unosim oralno je voda koju pijem polagano, po jedan gutljaj svakih minut vremena, kako ne bih dehidrirala. Odmah nakon toga, brzinom svjetlosti, idem promijeniti pomagalo kako bi napravila dovoljno prostora za svoju stomu, jer se njena veličina uvijek udvostruči kod začepljenja.
Zatim nastojim lagano masirati trbuh uz laganu kompresiju područja koje osjećam da je tvrdo i bolno pod prstima. Ponekad čak uspem kadu punu tople vode kako bih pomogla mišićima da se opuste i na taj način olakšala prolaz hrane kroz crijeva. Znam isto tako staviti toplu oblogu na trbuh da se mišići opuste. Ovi načini samopomoći za mene su skoro uvijek od velike pomoći, a razlog tomu je jer crijeva imaju mišiće, te ako se oni dovoljno dobro stimuliraju da se opuste, i sami sadržaj se postepeno počinje prazniti na stomu.
Narednih dana, obično dan ili dva što svakako ovisi od toga koliko je potrebno sadržaju da se isprazni, u potpunosti prekinem s unosom krute hrane i samo konzumiram tekućinu. Kod težih oblika, koji traju duže od jednog dana, obično odem na hitnu da mi prikopčaju koju infuziju, kako ne bih kolabirala i kako bih se uvjerila da je od hrane.
Bilo je trenutaka kad bi mi i gazirani sokovi pomogli. Kod ove metode nastojim popiti gazirani sok iz limenke, jer ima više sode, i cijeli odjednom, te ukoliko me sreća prati, soda pogura sadržaj van i sve se vrati na svoje mjesto.
Isto tako, ali ovo definitivno zavisi od jačine bola koji osjećam, nastojim se kretati koliko je više moguće, jer kod kretanja tijela crijeva dobivaju više krvi i samim time lakše odrađuju svoj posao probavljanja hrane.
Biti ću u potpunosti iskrena, postoje i trenutci kad ništa od tehnika samopomoći mi ne pomogne, tada obično završim na lijekovima koje mi je moj gastroenterolog preporučio kod ovakvih stanja. Tada obično uzmem nešto protiv bolova i neki lijek za opuštanje mišića. I ova kombinacija bude od pomoći i zahvaljujući njoj opet uskoro mogu funkcionirati normalno.
Iako se začepljenja kod stome u većini slučajeva događa zbog loše probavljene hrane, postoje i drugi uzroci ovog nimalo ugodnog stanja, zbog čega je uvijek jako bitno potražiti stručnu liječničku pomoć ukoliko se jave simptomi začepljenja stome. Tim više ukoliko traju duži vremenski period.
Za mene znati i moći pomoći sama sebi itekako bitno, ali unatoč tome ne bih nikad ugrozila svoje zdravlje i život, zbog čega uvijek pažljivo pratim svaki simptom kod začepljenja, i uvijek potražim liječničku pomoć i savjet ako vidim da nešto nije u redu.
Svakako preporučujem upamtiti kako je briga o vlastitom zdravlju zlatno pravilo za sretan i bezbrižan suživot sa stomom.
