Mentalno zdravlje je jednako bitno kao i tjelesno zdravlje, zato brinite o njemu s jednakom pažnjom kao što brinete i o svome tijelu.
Mit: Mentalna bolest je odraz karaktera osobe ili nedostatak morala.
Činjenica: Postoje dokazi koji ukazuju na činjenicu da mnoge mentalne bolesti imaju biološku i genetsku podlogu na koje utječu životne okolnosti i događaji.
Mnoge životne okolnosti ili događaji poput traume, zlostavljanja, siromaštva, rasizma, seksizma, nasilja, raseljavanja i kroničnog stresa, mogu biti okidač za razvoj mentalnih bolesti. Različiti faktori koji utječu na razvoj mentalnih bolesti su izvan kontrole pojedinaca. Mentalni poremećaj može biti prisutan u najranijim godinama života, mnogo prije nego se razvije karakter i moralno rasuđivanje.
Mentalne bolesti su dosta složene. Iako su do danas poznati mnogi faktori rizika, još uvijek nije u potpunosti razjašnjen njihov uzrok.
Generalizacija prema karakteru ili moralu niti je dovoljna kao takva niti nudi objašnjenje.
Mit: Mentalna bolest je društvena konstrukcija, a ne legitimna bolest ili stanje.
Činjenica: Iako je mentalna bolest definirana unutar društva, kulture i vremenskog razdoblja; povijesni dokazi upućuju na postojanje mentalnih bolesti stoljećima unazad, a suvremene svjetske statistike potvrđuju njenu globalnu prisutnost. Studije koje se bave uspoređivanjem mozga osoba s mentalnim bolestima i onih bez njihovog prisustva, ukazuju na razlike u moždanim aktivnostima, strukturi i razvoju.
Mentalne bolesti su stvarne, iako društvo i kultura mogu oblikovati način na koji se izražavaju i žive.
Mit: Oboljeli od mentalnih bolesti su opasni i/ili nasilni.
Činjenica: Statistički gledano, ne postoji veća vjerojatnost da će oboljeli od mentalnih bolesti biti više nasilni od bilo kojeg drugog pojedinca. Zapravo, deset puta je veća vjerojatnost da će mentalno oboljele osobe biti žrtve nasilja ili da su u prošlosti bili zlostavljani ili žrtve nasilja u odnosu na osobe koje nisu mentalno oboljele.
Mit: Osobe bi se trebale samo trgnuti i izvući iz mentalnih poteškoća.
Činjenica: Iako se većina osoba susreće s anksioznošću, tugom, stresom i drugim općim oblicima mentalnih poteškoća kroz svoj životni vijek; postoji određeni postotak osoba kod kojih su ovakve misli i promjene raspoloženja toliko ozbiljne i sveprisutne do te mjere da negativno utječu na njihov život. Mnoge osobe s mentalnim bolestima, iako čine sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi upravljali ili poboljšali svoje mentalno zdravlje, ne mogu utjecati na simptome.
Mit: To je problem načina života.
Činjenica: Stalna ulaganja i rad na promjeni ponašanja, zdrava prehrana i prilagođena tjelovježba mogu poboljšati simptome određenih stanja kod određenog postotka ljudi, ali ne mogu izliječiti mentalne poremećaje. Mentalne bolesti su komplicirane i imaju široki spektar varijabli. Iako postoji određena povezanost između mentalnog zdravlja i odabira životnog stila, ipak, generalno to nije jedini uzrok problema s mentalnim zdravljem kod pojedinaca.
Mit: Terapija kroz razgovor je gubljenje vremena.
Činjenica: Psihoterapija je vrijedna intervencija za mnoge, ali ne i za sve dijagnoze mentalnih oboljenja. Istraživanja pokazuju kako postoji sve veći broj dokaza da je psihoterapija isplativa, da umanjuje stupanj invaliditeta, morbiditet i mortalitet, da poboljšava funkcije radnih sposobnosti te da smanjuje potrebu za psihijatrijskim hospitalizacijama.
Postoje različiti oblici psihoterapije, a one osobe koje se odluče koristiti iste u svrhu terapije, trebaju se svakako informirati o učinkovitosti odabrane metode, kao i o mogućim prednostima i nedostatcima za svoju konkretnu dijagnozu i posebne okolnosti.