Svake godine u svijetu se obilježava međunarodni dan upalnih bolesti crijeva na dan 19. svibnja.
Taj dan se na poseban način želi staviti u fokus što su upalne bolesti crijeva, kako utječu na život oboljelih i koje sve izazove oboljela osoba mora proći kako bi uspjela imati što kvalitetniju svakodnevnicu.
Upalne bolesti crijeva (IBD – Inflammatory bowel disease) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih, kao i niz drugih stanja i oboljenja koji mogu biti lokalizirani i izvan probavnog trakta. Jednim dijelom zbog same etiologije bolesti, a drugim zbog terapije koja se koristi kod ovih dijagnoza.
Najpoznatije dvije dijagnoze iz ove skupine su svakako ulcerozni kolitis i Crohnova bolest, ali nažalost ne i jedine.
Do danas nije poznato koji je konkretni uzrok upalnih bolesti crijeva, stoga ne postoji niti lijek koji bi mogao izliječiti ove dijagnoze, a sama terapija se svodi na smirivanje simptoma i dovođenja same bolesti u fazu remisije. Takvo stanje nastoji se postići konvencionalnom terapijom koja se koristi, kortikosteroidima, a u novije vrijeme i posebnom vrstom kemoterapije usmjerene na kontroliranje imunološkog sustava.
Za određeni postotak oboljelih neizbježni su i operacijski zahvati, kod nekih i više puta, uz formiranje stoma/poucha ili skraćivanjem dijela crijeva te ponovnim prespajanjem preostalog dijela.
Procjenjuje se kako u svijetu od nekog tipa upalnih bolesti crijeva boluje više od 10 milijuna osoba, a u posljednje vrijeme mahom mlađe populacije.
Pričati o ovoj dijagnozi ponekad zna biti neugodno i zastrašujuće posebno u mlađoj životnoj dobi, jer nažalost, pričati o svom zdravstvenom stanju osobi koja ima neku od dijagnoza IBD znači pričati o meteorizmu crijeva, probavljanju hrane, bolovima koje izaziva, kao i rektalnom krvarenju ili gnoju, što nisu baš teme koje bi se olako mogle spomenuti kroz ćaskanje, kao recimo, boli me ruka ili glava.
Upravo zbog toga mnogi krenu pričati o svojim poteškoćama s probavom tek kad bolest već uzme maha, a tada je puno teže staviti pod kontrolu samu bolest.
Kod većine oboljelih bolest će se manifestirati čestim odlascima u toalet koji su popraćeni dijarejom, ali, nažalost i rektalnim krvarenjem te gnojnim iscjetkom iz rektuma, uz bolove u trbuhu i anemiju zbog gubitka krvi. Sve to dovesti će do težeg konzumiranja hrane, jer osoba, bilo da ima dijagnozu ili još uvijek ne, ubrzo uviđa vezu između unosa određene hrane i čestih odlazaka u toalet.
Kako simptomi same bolesti nisu oku vidljivi, događa se da se takve osobe pogrešno percipiraju u društvu i okolini u kojoj žive, te se vrlo često, iz neznanja promatrača, okrive kako su same sebi krive za takvo stanje, jer „furaju“ razne dijete, ne žele jesti, izgladnjuju se; što je apsolutna suprotnost od onoga što prolaze.
Postoji i ona druga krajnost, a to je da se može neka od dijagnoza upalnih bolesti crijeva manifestirati kroz konstipaciju, popraćenu nadutosti i bolovima. Još jedan simptom golom oku neprimjetan. Takve osobe, okolina ponekad dovodi u situaciju da se moraju pravdati zbog svog zdravstvenog stanja, jer nažalost, društvo u kojem živimo često zna osuđivati, a krije se iza tvrdnje „Da bi bio bolestan, moraš jadno i bolesno izgledati“, pa prema njihovom stavu ako izgledaš dobro, ne možeš biti toliko loše koliko tvrdiš.
Osobe koje boluju od IBD pate od raznih simptoma. Svakodnevno su osuđeni naučiti živjeti s konstantnom boli, umorom i iscrpljenosti koji nisu klasični umor i iscrpljenost i ne nestaju čak ni kada se osoba odmara danima, raznim crijevnim i vancrijevnim komplikacijama, poput drugih autoimunih oboljenja (osteoporoza, osteoartritis, artritis…), komplikacijama s vidom, kožom, kosom, zglobovima, te mentalnim poteškoćama, kao i brojnim drugim simptomima koja se direktno vežu za same dijagnoze ili pak za nuspojave teških terapija na koje su osuđeni kako bi barem malo olakšali svakodnevnicu.
Samo zato što se ne vidi koliki je stupanj boli kod nekoga, ne znači da ta osoba nije stvarno bolesna. Ne znači da takva osoba izmišlja simptome i glumi svoju bol; tko bi normalan mogao takvo nešto.
Upalne bolesti crijeva su itekako ozbiljne bolesti, a za oboljeloga mogu imati kobne posljedice ako izmaknu kontroli, pa čak i smrtne ishode i kod mlađih osoba.
Svakim danom je sve više oboljelih, svakodnevno se susrećete s njima. Nemojte ih tjerati da vam dokazuju koliko ih boli i koliko uistinu pate zbog svoje bolesti. Ne osuđujte, ne stigmatizirajte, ne oslovljavajte pogrdnim imenima, i oni su ljudska bića, baš kao i vi. I oni imaju pravo na život pod ovim nebom.
