Svake godine u svijetu se obilježava međunarodni dan osoba s invaliditetom na današnji dan, 3. prosinca. Svaki invaliditet je na svoj način priča za sebe, ali nekako okolina je uvijek više “naklonjena” nečemu što je vidljivo, nego nečemu što je nemoguće golim okom vidjeti. 

Kako se nalazimo i u tjednu širenja svijesti o ulceroznom kolitisu i Crohnovoj bolesti, i kako sam i sama imala “čast” upoznati se iz prve ruke što ove dijagnoze znače, na današnji dan, dan osoba s invaliditetom, želim iskoristiti ovih par redaka da naglasim koliko izazovno ponekad može biti živjeti s nevidljivom bolesti i nevidljivim invaliditetom, tim više ukoliko životna okolina, a prije svega oni najbliži članovi obitelji, ne mogu razumjeti i iskazati empatiju, suosjećanje; i dati potporu i podršku.

Nije svaka bolest vidljiva i ne ostavlja svako stanje i one vanjske tragove na oboljelom zbog čega veliki broj oboljelih unatoč svojim svakodnevnim borbama i smanjenom kvalitetom života, ponekad ne može ostvariti svoja prava.

Ima i ona druga strana priče. Često puta, zbog stigmatizacije ili osuđivanja okoline, ljudi se ponekad nađu u začaranom krugu i zbog pogrešnih pogleda okoline svoje stanje kriju, što može dovesti do potpunog otuđivanja od svijeta i društva, bježanja od stvarnosti, ali i novih, još težih stanja – onih koja “zatvaraju” takve osobe i poigravaju se s njihovim mentalnim zdravljem.

Danas živimo u svijetu koji ne može uvijek razumjeti ono što ne može vidjeti. U svijetu koji ponekad invaliditet doživljava jednoobrazno; i istom tom svijetu kojem trebaš izgledati loše, napaćeno, tužno i bolesno da bi mogao biti osoba s nevidljivom bolesti i nevidljivim invaliditetom.

Ljudi su puni predrasuda, što ja uvijek pripisujem neznanju. (Možda griješim.) Zato na današnji dan i u ovom tjednu posebno ističem: Ne mora biti očito i vidljivo da bi bilo stvarno.

Ispod napaćene i tužne vanjštine, ali i one s osmijehom na licu (možda još i više), često puta se krije velika borba.

Bolesti kao što su ulcerozni kolitis i Crohnova bolest nemaju uvijek vanjske simptome, one vidljive, ali itekako zahtijevaju veliku snagu, svakodnevnu borbu i puno volje da se svaki dan iznova započne sa sveprisutnom boli.

Ovaj cijeli tjedan i današnji dan posebno koristim za širenje svijesti o svim svojim suborcima s upalnim bolestima crijeva, bolestima koje uzrokuju upalne procese probavnog trakta i koje sa sobom nose brojne vancrijevne komplikacije, koji su često puta popraćeni brojnim hospitalizacijama, a nerijetko i operativnim zahvatima.

Ovaj cijeli tjedan i današnji dan koristim jer želim da znaš da ulcerozni kolitis i Crohnova bolest itekako mogu smanjiti kvalitetu života.

Ovaj današnji dan koristim za širenje svijesti o svim osobama sa stomom i pouchem.

Ovaj današnji dan je poseban i za njih – bez obzira da li svoju bolest i/ili stomu/pouch vide kao invaliditet ili kao nešto s čim su zapeli i moraju naučiti živjeti s tim, jer velika snaga i volja je potrebna da bi ustrajali u borbi. A znam, s ovim stanjima, njihova (naša) borba je svakodnevna.

Ako je oku nevidljivo, ne treba biti srcu. Zapamti!

Ne možeš zaviriti ispod kože. U redu je – i ne trebaš, ali možeš, idući put kad budeš razgovarao s nekom osobom, biti ljubazan, ne osuđivati – biti ljudsko biće, jer možda baš u tom trenutku imaš pred sobom osobu koja prolazi najgoru borbu kojoj neda da ispliva na površinu…

Nije svaki invaliditet oku vidljiv, ali je svaka osoba s invaliditetom jednako vrijedna.