Upalne bolesti crijeva (eng. Inflammatory Bowel Disease – IBD) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih. Pod probavnim traktom podrazumijeva se sljedeće: usta, jednjak, želudac, tanko crijevo i debelo crijevo, a sudjeluje u razgradnji hrane, apsorpciji nutritivnih vrijednosti iz hrane i uklanjanju otpadnih tvari iz organizma.
Iako bolesti probavnog trakta, danas je dobro poznato da upalne bolesti crijeva (IBD) imaju brojne vancrijevne komplikacije – stanja koja su povezana s IBD, ali nisu lokalizirana u probavnom traktu, a jedna od tih komplikacija je i povećan rizik od nastanka krvnih ugrušaka.
Krv se normalno zgrušava kako bi se zaustavilo krvarenje, na primjer kada postoji posjekotina ili rana. Međutim, kada se krv previše lako zgrušava ili se stvaraju veći ugrušci, protok krvi kroz venu ili arteriju može biti blokiran.
Kada takvi ugrušci putuju kroz krvožilni sustav i završe u organu kao što su srce, mozak, bubrezi ili pluća, to može uzrokovati oštećenje tih organa ili komplikacije poput srčanog ili moždanog udara.
Općenito, osobe mogu biti izložene povećanom riziku od krvnih ugrušaka zbog brojnih čimbenika. Neka od stanja koja su povezana s krvnim ugrušcima uključuju aterosklerozu, fibrilaciju atrija, duboku vensku trombozu (DVT), dijabetes, zatajenje srca, metabolički sindrom, bolest perifernih arterija i vaskulitis. Osim ovih stanja, također postoji nekoliko neovisnih čimbenika rizika za stvaranje krvnih ugrušaka, a mogu biti:
- Strogo mirovanje u krevetu
- Dijagnoza raka
- Trenutna hospitalizacija
- Dehidracija
- Obiteljska anamneza krvnih ugrušaka
- Ozljeda vene
- Pretilost i prekomjerna težina
- Osobna povijest krvnih ugrušaka
- Osobna povijest pobačaja
- Nedavna operacija
- Nedavna nesreća (kao što je prometna nesreća)
- Dugo sjedenje
- Pušenje
- Upotreba lijekova koji sadrže estrogen (kao što su kontracepcija ili hormonska terapija)
Povećani rizik od krvnih ugrušaka kod osoba s Crohnovom bolesti i ulceroznim kolitisom danas je više manje poznat liječnicima – gastroenterolozima, ali ipak postoji mogućnost da među drugim strukama liječnika ova komplikacija nije poznata, kao ni među osobama koje imaju neku od IBD dijagnoza. Nije u potpunosti jasno zašto su osobe s IBD izložene većem riziku nastanka krvnih ugrušaka, ali se smatra da ima veze sa samom aktivnom fazom bolesti i promjenama u krvi koje potiču zgrušavanje.
Od velike je važnosti biti svjestan povećanog rizika od krvnih ugrušaka kod osoba s IBD, jer postoje određeni načini smanjenja rizika nastanka istih. Ono što je od vitalnog značaja je da osobe s IBD budu svjesne svog osobnog rizika od krvnih ugrušaka i da liječnici poduzimaju preventivne korake kako bi se izbjegla ova komplikacija kad je god to moguće – kao recimo nakon operativnog zahvata. Poželjno je i oboljele od IBD upoznati s prvim znacima koji signaliziraju da se možda radi o krvnom ugrušku, kao što je bol, oteklina, trnci i blijeda koža na jednoj nozi.
Jedna studija koja se bavila proučavanjem krvnih ugrušaka provedena je na gotovo 50.000 odraslih i djece s IBD u Danskoj između 1980. i 2007. godine. Istraživači su zaključili da u usporedbi s osobama koje nemaju neku od IBD dijagnoza, osobe s IBD imaju dvostruko veći rizik od plućne embolije i duboke venske tromboze.
Čak i nakon korigiranja podataka za druge potencijalne uzroke krvnih ugrušaka, kao što su bolesti srca, dijabetes, kongestivno zatajenje srca i korištenje određenih lijekova, rizik je i dalje bio 80 posto veći u skupini s osobama s IBD.
Studija iz 2010. godine provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu proučavala je rizik od krvnih ugrušaka kod pacijenata s IBD koji nisu bili hospitalizirani i nisu imali aktivnu fazu bolesti, ali i kod onih koji su doživjeli pogoršanje simptoma i onih koji su bili hospitalizirani.
U istraživanju je sudjelovalo 13.756 pacijenata s IBD, a rezultati su pokazali da čak i kada oboljeli od IBD nisu u aktivnoj fazi bolesti da ipak postoji povećan rizik od stvaranja krvnog ugruška, a koji rizik je bio gotovo tri puta veći nego u kontrolnoj skupini.
Osobe koje su bile hospitalizirane zbog IBD, imale su veći rizik od krvnih ugrušaka, a isti je bio tri puta veći od ostalih pacijenata u bolnici bez te dijagnoze. Samo pogoršanje simptoma IBD i početak aktivne faze bolesti su bili povezani s rizikom od nastanka krvnih ugrušaka koji je bio osam puta veći u odnosu na osobe u kontrolnoj skupini koje nisu imale IBD.
Brojke istraživanja mogu zvučati zastrašujuće, ipak, unatoč tomu, postoji niz čimbenika koje treba uzeti u obzir. Sami rizik od nastanka krvnih ugrušaka kod neke osobe se temelji na nekoliko čimbenika, a dosadašnje studije samo dokazuju da je i dijagnoza IBD uvrštena u jedan od njih.
Itekako je poželjno da gastroenterolozi budu svjesni ovog povećanog rizika i da se taj rizik stavi u perspektivu, uzimajući u obzir zajedno i druge rizike kao što su dob, obiteljska anamneza, razina aktivnosti, lijekovi i trudnoća.
Smjernice Kanadskog gastroenterološkog udruženja objavljene 2014. godine preporučuju korištenje antikoagulansa kod određenih pacijenata koji imaju IBD – prvenstveno za vrijeme hospitalizacije, nakon operativnih zahvata i ako su već imali krvne ugruške. Ne preporučuje se oboljelima od IBD redovito i kontinuirano primanje lijekova za sprječavanje krvnih ugrušaka.
Poželjno je da svaka osoba s dijagnozom IBD bude svjesna svog osobnog rizika od krvnih ugrušaka i da surađuje sa svojim liječnikom kako bi znala kada bi moglo biti potrebno u terapiju uključiti i antikoagulantne lijekove i na taj način spriječiti ili izbjeći veće komplikacije zbog krvnih ugrušaka.
