Biti roditelj je zasigurno jedan od najljepših osjećaja koji postoje na ovome svijetu.
Roditeljstvo sa sobom nosi brojne izazove i brojne uloge kroz koje se malenom stvorenju pomaže u odrastanju i kroz koje osoba, kao roditelj, raste zajedno s djetetom.
Jedan dodatni izazov u ulozi roditelja predstavlja kronična bolest, stanje koje zahtjeva dodatna ulaganja i napore, ali i brojne kompromise u određenim situacijama.
Joy je dvadesettrogodišnja mlada mama iz Liverpool-a kojoj je dijagnosticiran ulcerozni kolitis svega nekoliko tjedana prije nego je saznala da je trudna, a ovo je njezino iskustvo.
Kronična bolest i roditeljstvo – iskreno i bez cenzure iz Joyine perspektive
Toliko užasnih, čudnih i predivnih stvari se odjednom i u isto vrijeme počelo događati u mome jedinom tijelu koje imam, što je bio preveliki šok za mene i na neki način “raspad sistema”.
Trudnoća je bila rizična, ali definitivno vrijedna svega. Dodatni stres zbog toga što sam bila loše, umor i iscrpljenost, korištenje kortikosteroida, prisutnost rektalnog krvarenja svakodnevno – u meni su izazivali napade panike, ali i jedno te isto pitanje, a to je, da li ću ja uz sve ovo što se događa biti u mogućnosti biti mama tako malenom stvorenju?!
Kad se Frankie rodio, Joyino stanje se naglo pogoršalo, a osjećaj krivnje je dodatno otežavao cijelu novonastalu situaciju.
Nisam bila u mogućnosti ni izaći iz kuće i osjećala sam se kao da tratim vrijeme svoga porodiljnog dopusta provodeći većinu dana sjedeći u toaletu zajedno s Frankiem u njegovoj nosiljci.
Joy je oduvijek maštala kako će kad bude imala dijete biti dio zajednice mama i beba u raznim grupama, ali i o milijun drugih sitnica koje joj je, nažalost, kronična bolest oduzela. Nedovoljno sna kao i umor i iscrpljenost zbog bolesti često puta su je dovodili do samog ruba, ali zahvaljujući svom malenom čudu, nekako je uvijek pronalazila snagu i motivaciju da nastavi dalje svaki put kad bi pogledala u Frankija i njegov neodoljivi osmijeh.
Često puta sam čula uzrečicu kako je ponekad teško samostalno odgojiti dijete, i moram priznati da ponekad uistinu jeste. Čak i bez kronične bolesti zna biti pravi izazov, ali ja imam sreću što je moja obitelj divna, puna podrške i razumijevanja. Svaki put kad sam bila loše ili sam morala biti hospitalizirana zbog bolesti, moja obitelj bi mi priskočila upomoć i bila uz Frankija dok mene ne bi bilo ili dok se ne bih osjećala bolje.
Najbitniju lekciju koju sam naučila živeći s kroničnom bolesti jeste da je ponekad jednostavno neizbježno zatražiti pomoć, i da, u određenim trenucima kroz život ne možemo sami.
To sam naučila na teži način, pokušavajući sve sama, ali ubrzo sam uvidjela da na taj način štetim sama sebi i da time narušavam moje tjelesno i mentalno zdravlje, koji su ionako već narušeni zbog kronične bolesti.
Danas kad Frankie ima 3 godine, roditeljstvo je donekle postalo lakše, recimo, nema više čestih noćnih buđenja, on sad prespava i do 12 sati u komadu. S druge pak strane, on je sada razigraniji i zahtjeva puno više pažnje i puno više moje energije.
Trogodišnjaci su jedna posebna priča, i ima dana kad po cijeli dan trčim za njim kroz igru ili čisteći za njim. Još kad se u to umiješa odlazak na posao, ponekad osjećam da mi treba pomoć još jedne osobe kako bi sve uspjela organizirati, stići sve obveze, te u isto vrijeme biti mama, kućanica i supruga.
Najiskrenije, za mene biti mama je najbolji posao koji postoji na ovome svijetu, a biti mama dok imaš kroničnu bolest je nešto što me dodatno osnažilo i pomoglo mi da budem još odlučnija, predanija i bolja osoba.
Vjerujte mi, da nije Frankija ne bih se nikada odvažila proći operaciju formiranja stome, u biti nikada ne bih vidjela stomu kao opciju stavljanja pod kontrolu ulceroznog kolitisa i vjerojatno bih nastavila živjeti u začaranom krugu sa svime onim što mi je ova bolest priuštila.
Joy na svom Instagram profilu dijeli svoje iskustvo s nevidljivom i kroničnom bolesti – ulcerozni kolitis, kao i životu sa stomom koju odnedavno ima, čime nastoji pridonijeti širenju svijesti o upalnim bolestima crijeva i stomi.