Prije nekih 20-ak godina, kad mi je dijagnosticiran ulcerozni kolitis, prvi put sam čula za upalne bolesti crijeva (IBD). Do tog trenutka ni u jednom razgovoru, ni u jednoj literaturi nisam pročitala ni slova o ovoj bolesti.
Doduše, možda da su tada internet i društvene mreže bili toliko popularni, moj veliki upitnik iznad glave bi u svega par klikova nestao. S druge strane, moglo bi se to i nazvati dobrom srećom. Zamislite reakciju da je moj prvi susret s opisom bolesti zvučao nešto poput “Za ovu bolest se ne zna uzrok” ili “Bolest je neizlječiva” ili onaj najgori scenarij “Pročitajte kako se XY izliječio od ulceroznog kolitisa”, (a ja nisam nikad ni uspjela postići remisiju?!) ili pak hrpu drugih neprovjerenih informacija.
Problem s kojim se često susrećem je – kako objasniti nekom tko prvi put čuje za upalne bolesti crijeva (IBD): o kakvim se bolestima radi, koji su simptomi i kako se tretira samo stanje obzirom da nema lijeka.
Kod objašnjenja upalnih bolesti crijeva, nekako fokus uvijek ostane na crijevima, pa su dosta puta reakcije popraćene s riječima “A pa ti samo malo više šetaš u toalet?!”. Kako bi bilo super da je samo to, ali nažalost, upalne bolesti crijeva su puno, puno kompliciranije od tek ubrzanog meteorizma crijeva.
Krenimo redom. Ukratko ću opisati kakvim bolestima se smatraju upalne bolesti crijeva i istaknuti one bitnije činjenice o ovim bolestima.
- UVOD
Upalne bolesti crijeva (eng. Inflammatory Bowel Disease – IBD) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih. Pod probavnim traktom podrazumijeva se sljedeće: usta, jednjak, želudac, tanko crijevo i debelo crijevo. Sudjeluje u razgradnji hrane, apsorpciji nutritivnih vrijednosti iz hrane i uklanjanju otpadnih tvari iz organizma.
Upalne bolesti crijeva (IBD) su bolesti za cijeli život. Nepoznatog su uzroka, ali se smatra da genetski faktor može imati određeni značaj kod pojave ovih bolesti u korelaciji s okolišnim čimbenicima. Iako istog naziva, IBD mogu imati različiti stupanj težine i lokalizirati se u različitim dijelovima gastrointestinalnog trakta.
Ukoliko dođe do upale u bilo kojem dijelu probavnog trakta, njegov normalni proces se poremeti, s tim da ujedno može postati i područje bola te dolazi do poremećenosti funkcije, a u pojedinim slučajevima može biti i opasno po život.
2. SIMPTOMI
Neki od češćih simptoma koji prate IBD su bolovi u trbuhu, krv i sluz u stolici, dijareja – koja se javlja zbog zahvaćenosti dijela crijeva u kojem se odvija apsorpcija tekućine, umor, iscrpljenost, anemija i gubitak tjelesne težine – koji mogu uzrokovati zakašnjeli tjelesni rast i razvoj kod djece, gubitak apetita, afte, ulceracije i fisure. Ovo svakako nisu jedini simptomi i njihova raznolikost i intenzitet mogu biti različiti.
Simptomi mogu varirati od osobe do osobe i svakako su u međusobnoj ovisnosti sa samim mjestom gdje se bolest smjestila ali i stupnju težine bolesti.
3. KOMPLIKACIJE
Uz spomenute simptome mogu se javiti i brojne vancrijevne komplikacije poput osteoporoze, malnutricije, enteropatskog artritisa, upale očiju, kožna oboljenja i maligna oboljenja, kao i brojne druge komplikacije uzrokovane ovim stanjem, a koje mogu biti i opasne po život.

4. VRSTE
Stupanj oboljenja varira od umjereno blagog oblika pa sve do jako teških oblika koji zahtijevaju česte hospitalizacije.
Kad se priča o IBD najčešće se spominju ulcerozni kolitis i Crohnova bolest, kao dvije najčešće dijagnoze ove skupine oboljenja, dok je mikroskopski kolitis nešto rjeđe spominjani oblik IBD.
5. DIJAGNOSTICIRANJE
Dijagnoza se postavlja na temelju obiteljske anamneze, nizom krvnih pretraga, analiza uzorka stolice, endoskopskih pretraga s biopsijom, te snimanja pomoću CT-a, MRI ili UZV.
6. KLASIFIKACIJA
Upalne bolesti crijeva su se do nedavno smatrale autoimunim bolestima, danas se već smatraju autoinflamatornim bolestima, dok se u nekim slučajevima sada referiraju kao imunološki posredovanim stanjima.
7. TRETMAN
Sami tretman za upalne bolesti crijeva (IBD) može uključivati korištenje konvencionalne terapije, imunomodulatora, biološke terapije, biosimilarne terapije i/ili operativne zahvate, kao i adjuvativne terapije i promjene u načinu ishrane s glavnim fokusom na smirivanje simptoma i postizanjem remisije kod oboljelih.
Iako napredak u medicini sve bolje i uspješnije tretira simptome ovih bolesti, još uvije ne postoji lijek koji bi mogao izliječiti upalne bolesti crijeva.