Koliko često vam se događa da ste recimo kroz jutro dobro i da vas ne boli trbuh ili pak neki drugi dio dana, jer ste upravo u tom vremenu doma, ali čim uđete u auto da odete u trgovinu, na posao ili morate obaviti neku drugu najobičniju rutinu, vaš stomak se “budi” i počne vas boljeti i grčiti se!?
Ili recimo od same pomisli da morate napustiti sigurnost svoga doma, počnete osjećati grčeve u trbuhu jer automatski uz tu pomisao dolazi i ona druga, “zastrašujuća”, da van “sigurne zone” neće biti slobodan toalet kad vam zatreba ili da ga uopće neće biti?!
Postoji razlog zbog kojeg se to događa. Razmišljanje o tome da se osjećamo bolesno ili zabrinutost da ćemo možda morati ići u toalet, zapravo pobudi niz fizičkih procesa u tijelu zbog kojih na kraju stvarno moramo žurno ići u toalet i to je upravo ta povezanost između naših crijeva i našeg mozga, poznata kao veza mozak-crijeva (eng. brain-gut axis).
Upalne bolesti crijeva (eng. Inflammatory Bowel Disease – IBD) predstavljaju grupu bolesti koje se lokaliziraju u probavnom traktu, izazivajući upalne procese kod oboljelih. Pod probavnim traktom podrazumijeva se sljedeće: usta, jednjak, želudac, tanko crijevo i debelo crijevo. Sudjeluje u razgradnji hrane, apsorpciji nutritivnih vrijednosti iz hrane i uklanjanju otpadnih tvari iz organizma.
IBD su bolesti za cijeli život. Nepoznatog su uzroka, ali se smatra da genetski faktor može imati određeni značaj kod pojave ovih bolesti u korelaciji s okolišnim čimbenicima. Iako istog naziva, IBD mogu imati različiti stupanj težine i lokalizirati se u različitim dijelovima gastrointestinalnog trakta.
Ukoliko dođe do upale u bilo kojem dijelu probavnog trakta, njegov normalni proces se poremeti, s tim da ujedno može postati i područje bola te dolazi do poremećenosti funkcije, a u pojedinim slučajevima može biti i opasno po život.
Neki od češćih simptoma koji prate IBD su bolovi u trbuhu, krv i sluz u stolici, dijareja – koja se javlja zbog zahvaćenosti dijela crijeva u kojem se odvija apsorpcija tekućine, umor, iscrpljenost, anemija i gubitak tjelesne težine – koji mogu uzrokovati zakašnjeli tjelesni rast i razvoj kod djece, gubitak apetita, afte, ulceracije i fisure. Ovo svakako nisu jedini simptomi i njihova raznolikost i intenzitet mogu biti različiti.
Simptomi mogu varirati od osobe do osobe i svakako su u međusobnoj ovisnosti sa samim mjestom gdje se bolest smjestila ali i stupnju težine bolesti.
Uz spomenute simptome mogu se javiti i brojne vancrijevne komplikacije poput osteoporoze, malnutricije, enteropatskog artritisa, upale očiju, kožna oboljenja i maligna oboljenja, kao i brojne druge komplikacije uzrokovane ovim stanjem, a koje mogu biti i opasne po život.
Što je točno veza između mozga i crijeva?
Veza crijeva-mozak izraz je za komunikacijsku mrežu koja povezuje crijeva i mozak. Ova dva organa povezana su i fizički i biokemijski na više različitih načina.
Živac vagus jedan je od najvećih živaca koji povezuje crijeva i mozak i on šalje signale u oba smjera.
Crijeva i mozak također su povezani preko kemikalija koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri proizvedeni u mozgu kontroliraju osjećaje i emocije.
Trilijuni mikroba koji žive u crijevima stvaraju i druge kemikalije koje utječu na rad mozga, a crijeva i mozak su povezani i preko imunološkog sustava.
Veza crijeva-mozak pokazuje kako se bol prenosi iz naših crijeva i odražava u našem mozgu, prateći duž dorzalnog roga leđne moždine, kroz neurone koji idu do srednjeg mozga i limbičkih struktura, a zatim do korteksa.
Srećom, naš mozak ima sposobnost blokirati signal boli iz dorzalnog roga (tako smanjujući simptome) distrakcijom.
Mnogi kronični simptomi probavnog trakta proizlaze iz disfunkcije ove crijevno-moždane povezanosti, bilo kroz pojačan signal iz probavnog trakta, centralne hiperosjetljivosti ili nesposobnosti mozga da isključi uzlazni signal iz dorzalnog roga.
Razumijevanje ove povezanosti ključan je faktor u boljoj kontroli gastrointestinalnih simptoma, osobito tijekom razdoblja aktivnih faza bolesti.
Srećom, postoji nekoliko vježbi pomoću kojih je moguće mozgu “blokirati” signal boli koji putuje od crijeva do dorzalnog roga, a o kojim se metodama blokade radi pročitajte u nastavku.
- Odvraćanje pažnje
Ovo se može činiti trivijalnim, ali jednostavno odvraćanje pažnje od neprestanog razmišljanja o bolovima u trbuhu može ih smanjiti.
Primjerice, ako vas počne boljeti trbuh tijekom duže vožnje automobilom, pustite svoju omiljenu pjesmu i dopustite melodiji i pozitivnim osjećajima da vas odvrate od činjenice da nema sljedećeg odmorišta idućih 20 km.
Također moguće je da se probude “nervozna crijeva” neposredno prije nekog bitnog događaja, kao što je javni govor. Dajte sve od sebe da odvratite pažnju od zadatka koji vas čeka i zbog kojeg ste nervozni i vidjeti ćete kako umirujući učinak odvraćanja pažnje prolazi kroz vaša crijeva i um.
- Dišite dijafragmom
Dijafragmalno disanje pomoglo je mnogim pacijentima da smire središnji živčani sustav i smanje osjećaj potrebe za žurnim odlaskom u toalet tijekom dana. Licencirani psiholozi već neko vrijeme koriste ovu tehniku, pomažući pacijentima da se nose s kroničnim gastrointestinalnim bolom.
Na YouTube-u je moguće pronaći niz videozapisa koji demonstriraju način izvedbe, kao i prednosti i tehnike ovog disanja.
Kako biste osigurali ispravno izvođenje ove tehnike, pomažući sebi da se opustite i smirite od glave do pete i ublažite probavne probleme kada vam je to najpotrebnije, potražite neki dobar i pouzdan video ili se posavjetujte sa stručnom osobom o izvođenju ove tehnike.
Prakticiranje dijafragmalnog disanja kada se nađemo u neugodnim situacijama (duga vožnja prije idućeg odmorišta, zaglavljeni u prometu dok hitno moramo na zahod, i slično) može itekako pomoći u smirivanju probavnog trakta i izbjegavanju neugodne situacije jer nismo stigli koristiti toalet na vrijeme.
Prakticirajte meditaciju
Meditacija može biti korisna za fizičko i mentalno zdravlje na mnogo načina. Kad je riječ konkretno o gastrointestinalnim simptomima, meditacija pomaže u smirivanju središnjeg živčanog sustava tako što nas tjera da se usredotočimo na disanje, a ne na bol koju osjećamo.
Također se može prakticirati i zamišljanje situacija u kojima bo nije prisutnai, recimo opuštanje na plaži dok slušate valove kako udaraju od obalu, što pomaže u “blokiranju” signala boli koji se penje leđnom moždinom do mozga.
Veza između naših crijeva i mozga itekako je prisutna, a kod IBD pacijenata može uzrokovati začarani krug između bolesti i stresa. Gore navedeni savjeti mogu pomoći u upravljanju ovom vrstom simptoma, ali i boljoj kontroli signala boli koji se “šeta” naprijed-natrag između mozga i crijeva.
