Kada dobijete dijagnozu neke od bolesti koje spadaju pod upalne bolesti crijeva (IBD), kao što su najpoznatije među njima – ulcerozni kolitis i Crohnova bolest; nije neuobičajeno da osim osnovne dijagnoze imate i niz popratnih stanja ili bolesti koji se javljaju zbog same prirode bolesti ili kao nuspojava lijekova koji se koriste u terapijske svrhe kod oboljelih.
Na spomen upalnih bolesti crijeva, treba razumjeti kako se radi o imunitetom posredovanim bolestima, odnosno kroničnim oboljenjima koja se karakteriziraju i kao sistemske bolesti, pa stoga ne treba biti iznenađen činjenicom da se simptomi ili posljedice ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti mogu lokalizirati i daleko od probavnog sustava.
Kao jedna od nuspojava s kojom se brojni oboljeli od ulceroznog kolitisa, Crohnove bolesti ili nekog drugog oblika upalnih bolesti crijeva prije ili kasnije mogu susresti je opadanje kose ili prestanak rasta kose, i može ukazivati na ozbiljnije posljedice i stanja koja se događaju u organizmu i uz sebe donose brojne štetne posljedice po oboljelog.
Sasvim je normalno da na dnevnoj bazi ispadne oko 50 do 100 vlasi, koje se jednakom brzinom i zamijene. Međutim, kada broj izgubljenih vlasi premaši broj novih koje su narasle, tada počinjemo govoriti o prekomjernom opadanju kose koje prelazi razmjere normalnoga i prihvatljivoga. Takvo stanje može biti često kod osoba koje su bile izložene jednom ili više sljedećih stresora: značajniji gubitak na težini, porod kod žena, stresne situacije poput bolesti užeg člana obitelji, razvod, gubitak bliske osobe ili posla, povišena tjelesna temperatura, prolazak kroz operativni zahvat, oporavak od bolesti – posebno ako je bila popraćena povišenom tjelesnom temperaturom, te prestanak korištenja kontracepcijskih tableta, a kod većine osoba nastane par mjeseci nakon takvog stresnog događaja (1).
Osim što može pojačano opadati, kosa može i u potpunosti prestati rasti i takvo stanje se neće promijeniti sve dok se ne otkloni sami uzrok takvog stanja u organizmu. Razlozi prestanka rasta kose mogu biti: nasljedni faktor, prekomjerni odgovor imunološkog sustava, određeni lijekovi i terapije poput kemoterapije ili zračenja, kao i neadekvatni proizvodi za njegu kose (2).
Svakodnevno živjeti s IBD, samo po sebi je itekako veliki izazov s kojim može biti teško predvidjeti oscilacije između mirnih i burnih faza bolesti, a dodatno ih otežavaju i brojni simptomi koju su nevidljivi te ih je teže identificirati, a ako se tome doda i suočavanje s opadanjem ili prestankom rasta kose, za pretpostaviti je kako je u takvim trenutcima pred oboljelim jedno teško i izazovno razdoblje.
Prema riječima dr. Harish K. Gagneja, gastroenterologu iz Texasa, gubitak kose nije direktno sam po sebi vezan uz IBD, ali je čest problem kod onih koji žive s tim dijagnozama zbog više razloga, pa tako opadanju kose mogu pridonijeti lijekovi koji se koriste kod IBD, malapsorpcija i malnutricija, te stres. Dr. Gagneja dalje nadodaje kako imati dijagnozu upalnih bolesti crijeva ne mora nužno značiti da ćete se susresti s gubitkom kose, ali da se u praksi takvi slučajevi ipak viđaju često i da je dobro biti svjestan mogućnosti povećanog rizika od gubitka kose, te da je najbitnije od svega naći temeljni uzrok i njime se pozabaviti (3).
Terapija koju oboljeli od upalnih bolesti crijeva koriste može kao kontraindikaciju imati posljedicu opadanja kose. Najistaknutiji među njima su imunosupresivi koji se često koriste u liječenju upalnih bolesti crijeva. Metotreksat, infliksimab i azatiopirin česta su terapija kod oboljelih, a svaki od njih kao posljedicu ima gubitak kose. Razlog tomu bi mogao biti jer su takvi lijekovi napravljeni kako bi usporili dupliciranje stanica u organizmu i time smirili upalne procese u probavnom traktu, međutim, osim što utječu na smirivanje samog stanja bolesti, utječu i na normalan rast kose kojoj je potreban upravo takav proces u organizmu. Osim što se pojedinačno koriste u terapijske svrhe, nerijetko se koriste i u kombinaciji kao na primjer, infliksimab kao redovna terapija te azatiopirin kao pomoćna terapija u razdobljima aktivne faze bolesti što dodatno povećava šanse za gubitak kose kod oboljelih (4).
Uz terapiju i sama prehrana, odnosno malapsorpcija i malnutricija bi mogli biti drugi veliki uzrok gubitka kose. Ljudi koji boluju od upalnih bolesti crijeva bore se s pravilnom apsorpcijom hranjivih sastojaka, posebno vitamina i minerala poput željeza, vitamina skupine B kao što su vitamin B12, folna kiselina ili riboflavin, vitamina C i vitamina D, a upravo nutritivni deficiti mogu utjecati na samu strukturu kose i na njen rast, te su nerijetko izolirani faktor kod gubitka kose, te osim toga, ozbiljan problem može biti i nedovoljan unos kalorija i proteina u organizam (5).
Osim terapije i poremećaja u apsorpciji nutritivnih vrijednosti kroz prehranu, i stres može biti jedan od velikih uzroka gubitka kose kod oboljelih, a nerijetko je upravo kombinacija ova tri uzroka glavni krivac kod prekomjernog opadanja ili prestanka rasta kose kod osoba koje imaju neku od dijagnoza upalnih bolesti crijeva, što u prijevodu znači da u isto vrijeme netko može imati nuspojave terapije koju koristi, biti pod stresom zbog aktivacije bolesti i uz to još boriti se s adekvatnim unosom nutritivnih vrijednosti.
Kako su svi ovi izolirani faktori ponaosob, ali i u zajedničkoj interakciji uglavnom vezani uz aktivnu fazu bolesti, sasvim opravdano bi se moglo reći da je upravo aktivnost bolesti zajednički faktor kod gubitka kose, jer su upravo u pogoršanju zdravstvenog stanja oboljeli izloženi većem stresu i stresorima, češće su na terapiji imunosupresivima ili kombinaciji više njih, te je baš u toj fazi smanjena apsorpcija nutritivnih vrijednosti iz hrane.
Sami tretman vlasišta i ponovni rast ili prestanak opadanja kose će uvijek ovisiti o tome koji je bio uzrok takvom stanju i može li se utjecati na sami uzrok i otklanjanje istog, te ako da kojom brzinom i na koji način.
