Crohnova bolest može izazvati psihičke poteškoće kod oboljelog na isti način kao što može izazvati i one u crijevima. Ponekad oboljeli imaju osjećaj da je njihova bolest preuzela kontrolu nad njihovim životima, što dovodi do depresije i osjećaja bespomoćnosti, izjavio je za HealthCentral gastroenterolog Niket Sonpal, profesor na Touro fakultetu u New Yorku.
Poželjno je u svoj tim liječnika, uz gastroenterologa i nutricionistu, dodati i psihologa ili psihijatra. Crohn je relapsirajuća i cjeloživotna bolest i uz sebe veže brojne nepoznanice, a koje mogu uzrokovati tjeskobu i strah. Suradnja sa stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja oboljeloj osobi može pomoći naučiti strategije za kontroliranje tjeskobe uzrokovane tim nepoznanicama, izjavila je za HealthCentral Megan E. Riehl, psihologinja specijalizirana za područje gastroenterologije i direktorica Kliničkog programa gastroenterologije Behavioral Health Program na Sveučilištu Michigan.
Čak i ako postoji nesigurnost kod oboljelog zbog toga je li takva vrsta pomoći pravi izbor, preporučuje se zakazati barem jedan termin za posavjetovati se sa stručnjakom, jer bi i taj jedan susret mogao bitno utjecati na percipiranje osjećaja izazvanih novonastalom situacijom.
Takvi osjećaji su u početku borbe surova stvarnost za sve one kojima je tek dijagnosticirano kronično stanje, te samo shvaćanje da su emocije jedan proces, dobar je prvi korak ka tome da osoba dopusti samoj sebi osjetiti trenutno stanje i emocije koje ga prate, bez osjeća krivnje zbog toga.
Često susrećem osobe koje prolaze kroz proces tugovanja, koji uključuje faze poricanja, straha, zabrinutosti i koje na kraju procesa ulaze u fazu prihvaćanja. Moguće je upravljati tim emocijama razmjerno fazi u kojoj je Vaša bolest, dok je za postizanje faze prihvaćanja same situacije, proces koji može trajati od nekoliko mjeseci pa sve do godinu dana, pojašnjava Megan E. Riehl.
Kod pojedinih osoba sami tijek bolesti je od samog početka veoma kompliciran zbog čega je potrebno bolničko liječenje ili operacijski zahvati, a te iste osobe su se možda u samom početku borbe s nevidljivom bolesti susrele s liječnicima koji su obavljali preglede i na osnovu dobivenih nalaza zaključili kako je sve u redu, što može biti okidač za depresivno stanje. Razgovor s terapeutom o tim početnim vremenima samog uspostavljanja dijagnoze može pomoći u zatvaranju toga životnog poglavlja, kaže Riehl.
Primoranost na izolaciju i rijetki izlasci iz vlastitog doma, zbog samih simptoma bolesti, mogu biti jedan od okidača za depresiju. Takva stanja nije dobro zadržavati za sebe, nego je poželjno obratiti se za pomoć članu obitelji, prijatelju ili stručnoj osobi.
Uvijek kažem svojom pacijentima kako ne postoji ništa što mi mogu reći, a da već nisam prije čula, kada krenu pričati o svojim simptomima. Točno se može vidjeti olakšanje na njihovim licima kada krenu verbalizirati ono što prolaze, a često mi znaju reći kako su rijetke situacije u kojima se osjećaju sigurno podijeliti osjećaje zbog svoje bolesti, poručuje Riehl.
O tome da li će netko odlučiti se na lijekova za depresiju ili ne, može biti osobni izbor, ali u pojedinim situacijama, može biti i odluka liječnika, jer postoje oni liječnici koji uključe antidepresive u terapiju liječenja Crohnove bolesti i to ne zbog mentalnih simptoma, nego upravo zbog onih tjelesnih. Određeni neuromodulatori mogu pomoći kod simptoma boli, zatvora ili proljeva, te mogu smiriti preosjetljivost u crijevima. Čak i ako pacijent nije depresivan ili anksiozan, njegov gastroenterolog može uključiti u terapiju antidepresive kako bi se umirili gastrointestinalni simptomi, pojašnjava Riehl takvu odluku.
Postoje studije koje navode kako je čak 40% pacijenata s dijagnozom Crohnove bolesti izjavilo da se suočava s depresijom, kaže Sunitha D. Posina, specijalist interne medicine u Stony Brook, New York. Terapija za liječenje depresije koja je posljedica Crohnove bolesti ne razlikuje se previše od tretiranja depresije koja nije posljedica ove kronične bolesti, a sam tretman započinje psihološkom procjenom i bihevioralnom terapijom. Ako već neko vrijeme idete kod svog terapeuta, ali, međutim, i dalje pokazujete znakove depresije koji utječu na kvalitetu vašeg života, postoji mogućnost da ste kandidat za terapiju antidepresivima, nastavlja dr. Posina.
Ukoliko se odlučite na terapiju s lijekovima koji utječu na raspoloženje, od velike je važnosti za svaki savjet ili promjenu biti u konstantnom kontaktu sa svojim liječnikom. Znam da izgleda kao savjet kojem možda pojedini neće ni pridati važnost, ali ostali biste iznenađeni koliko je zapravo bitan. Često se dogodi da netko kome je propisan lijek prestane komunicirati sa svojim liječnikom, te se na kraju ispostavi kako cijelo vrijeme uzima terapiju pogrešno, zbog čega ne vidi pomaka u svom liječenju, što dovodi do frustracija i nezadovoljstva te prestanka uzimanja terapije, a samim time i do pogoršanja cijele situacije, kaže Riehl.
Ponekad će biti potrebno usporiti u životu i odreći se određenih aktivnosti kako bi se stavili pod kontrolu simptomi bolesti, a takvo nešto može uzrokovati depresije. Radila sam s pacijentima u vojsci koji su morali biti počasno otpušteni jer nisu mogli izvršiti niti se usredotočiti na svoj zadatak zbog težine bolesti. Svojim pacijentima uvijek kažem da je u potpunosti normalno osjećati se tužno i biti povrijeđen zbog takvih situacija, ali je nakon toga bitno potražiti pomoć i krenuti dalje, objašnjava Riehl.
Kod Crohnove bolesti poželjno je imati tim liječnika, profesionalaca koji će brinuti o tvome zdravlju i s njima je potrebno pričati o lijekovima protiv depresije, odnosno o tome koji bi bio najbolji izbor, jer uvijek postoji mogućnost i rizik nepodudarnosti kod uzimanja dva lijeka istovremeno. Postoje određeni neuromodulatori koji se koriste za raspoloženje, a koji zapravo mogu pogoršati gastrointestinalne simptome, dok ih drugi mogu poboljšati, stoga je potrebno u takve odluke uključiti cijeli tim liječnika i stručnjaka koji brinu o vašem zdravlju, zaključuje Riehl za HealthCentral.