Studija objavljena u časopisu Gut ispitivala je upotrebu antibiotika i rizik od razvoja IBD. Iako je poznato da uporaba antibiotika može povećati rizik od razvoja IBD kod djece nakon uporabe, nije u potpunosti jasno u kojoj je mjeri povećan rizik na osobe različite životne dobi. Istraživači studije došli su do zaključka su da je češća uporaba antibiotika povezana s povećanim rizikom od razvoja IBD, osobito kod odraslih osoba u dobi od 40 i više godina.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest su dva poznatija oblika upalnih bolesti crijeva (IBD). Ne tako davno smatrane su autimunim bolestima, danas se smatraju imunitetom posredovane upalne bolesti. Karakteriziraju ih upalni procesi i razaranje sluznice crijeva. Zbog čega nastaju nije u potpunosti definirano, ali prema onome što se do danas zna, genetika i okolišni čimbenici imaju ulogu u njihovom razvoju.
Dr. Kenneth Brown, gastroenterolog iz Teksas, koji nije sudjelovao u ovoj studiji navodi:
Upalna bolest crijeva (IBD) je skupina poremećaja karakteriziranih kroničnom upalom (bol i oticanje) u crijevima. Iako IBD obično nije smrtonosan, to je ozbiljno stanje koje u nekim slučajevima može uzrokovati komplikacije opasne po život. Pacijenti koji boluju od IBD mogu doživjeti niz simptoma – od blagih do teških. Simptomi IBD mogu uključivati bolove u trbuhu, proljev, umor i gubitak težine. U teškim slučajevima, IBD može dovesti do komplikacija kao što su pothranjenost, perforacija crijeva i rak.
Iako se genetika i okolišni čimbenici smatraju jednim od uzoraka, točan uzrok IBD nije jasno definiran. Međutim, većina slučajeva razvija se kod osoba mlađih od 30 godina.
Danas se određeni geni povezuju s IBD. Istraživači još uvijek rade na razumijevanju kako čimbenici rizika iz okoliša i čimbenici načina života mogu igrati ulogu u razvoju IBD.
Neki podaci čak sugeriraju da pušenje može povećati rizik od razvoja Crohnove bolesti. Osobe s određenim psihijatrijskim poremećajima mogu biti izložene povećanom riziku. Isto tako, prehrana bogata ultraprerađenom hranom može povećati rizik, dok prehrana bogata voćem i povrćem može u nekim slučajevima zaštititi od IBD.
Autori ove studije su željeli vidjeti kako je uporaba antibiotika povezana s razvojem IBD kod osoba u dobi od 10 godina i starijih. Koristili su danske nacionalne registre za analizu podataka s više od 6 milijuna pojedinaca. U njihovom prikupljanju podataka, oko 50.000 sudionika razvilo je IBD.
Istraživači zaključuju kako je uporaba antibiotika povezana s povećanim rizikom od razvoja IBD.
Gledajući vrste antibiotika, otkrili su da je rizik od razvoja IBD najveći nakon primanje antibiotika koje liječnici često koriste za liječenje infekcija u gastrointestinalnom traktu.
Iznimka od otkrića ovog istraživanja bio je nitrofurantoin, koji se često propisuje za infekcije mokraćnog sustava. Ova vrsta antibiotika nije bila povezana s razvojem IBD.
Dr. Adam Faye, autor studije i specijalist za upalne bolesti crijeva objasnio je:
- Antibiotici se više povezuju s razvojem IBD u starijih osoba (40 i više godina)
- Što je više ciklusa antibiotika, to je veći rizik
- Korištenje antibiotika u prethodne 1 do 2 godine bilo je povezano s najvećim rizikom od razvoja IBD (ali taj je rizik trajao čak i nekoliko godina kasnije)
- Antibiotici koji se obično koriste za liječenje gastrointestinalnih infekcija povezani su s najvećim rizikom za razvoj IBD.
Studija ukazuje na oprez pri korištenju antibiotika kako bi se izbjegle moguće dugotrajne komplikacije, kao što je IBD.
Kontrolirano i opravdano korištenje antibiotika je ključno – nije važno samo za sprječavanje rezistencije na lijekove, već također ima potencijal ograničiti razvoj IBD (osobito u starijih odraslih osoba) – stoga je važno ne propisivati ih u slučajevima kada antibiotici možda nisu indicirani, objašnjava Faye.
Rezultati ove studije sugeriraju da bi liječnici trebali voditi računa o mogućim rizicima povezanim s upotrebom antibiotika, osobito kod starijih osoba, te bi trebali razmotriti alternativne tretmane kada je to moguće, navodi Brown.
Studija je imala i određena ograničenja.
Prvo, studija nije konkretno utvrdila da uporaba antibiotika uzrokuje IBD. Istraživači priznaju da još uvijek postoji mogućnost obrnute uzročnosti i šanse da su propustili određene čimbenike.
Drugo, istraživači nisu imali pristup indikacijama zašto su sudionici primali antibiotike koje jesu. Dakle, postoji mogućnost da je temeljna infekcija sudionika mogla pridonijeti rezultatima.
Konačno, istraživači su promatrali samo ambulantne recepte za antibiotike. Stoga nisu mogli mjeriti stvarnu upotrebu antibiotika ili koliko su se dobro sudionici pridržavali pravilne uporabe svojih recepata za antibiotike.
Pretpostavljamo da antibiotici pridonose razvoju IBD kroz modulaciju crijevnog mikrobioma – ali to zahtijeva daljnja istraživanja/studije, rekao je Faye.
