Christie Chaump je mlada i vrlo nadarena spisateljica blogova. započela je sa svojim blogovima kako bi promovirala wellness za one koji pate od nekog oblika kronične bolesti, a dijeljenjem vlastitih iskustava pomaže drugima da se nose sa svojim vlastitim životnim borbama.
U siječnju 2019. godine, odnosno u dobi od 21. godine života, Christie je dijagnosticiran blagi do umjereni oblik ulceroznog kolitisa. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja liječenja kortikosteroidima, prebačena je na Humiru u kolovozu 2019. godine uz razmake od dva tjedna između primanja lijeka. Kako joj se stanje pogoršalo u siječnju 2020. godine, Christie je morala povećati dozu Humire koju sada prima svaki tjedan, te je oko godinu dana poprilično stabilno na ovakvoj dozi. Iako je njezine simptome kontrolira lijek Humira, Christie uglavnom živi život kako želi bez većih oscilacija u zdravstvenom pogledu.
U čast Majčinog dana koji je bio prije par tjedana, napisala je nevjerojatan blog u kojem govori o suživotu s oboljelom osobom na način na koji njena majka to doživljava, kao osoba koja brine o nekome tko ima dijagnozu IBD.
Ne samo da mi je dijagnoza ulceroznog kolitisa promijenila u potpunosti život, već je promijenila i život moje cijele obitelji. Nećete susresti mnogo onih koji pričaju otvoreno o tome kako njihova kronična bolest utječe na osobe u njihovom životu, jer se, nažalost, često osjećamo kao jedini na ovom svijetu, ali u mom slučaju, obitelj mi je najbolja podrška i potpora i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Bili su prisiljeni brinuti se o meni na nezamislive načine i na tome sam im zauvijek zahvalna.
Zamolila sam svoju mamu da napiše par riječi o tome kako je biti njegovateljica nekome tko boluje od nekog oblika IBD i ovo su njezine riječi:
“Kad su se prvi simptomi počeli pojavljivati, sasvim brzo sam shvatila da je Christie čista kopija moga brata, njenog ujaka, i odmah mi je kroz glavu prošla njegova borba s kolitisom. Ne samo da se Christiein život promijenio od tog dana, nego je i moj promijenjen zauvijek, jer znam što je čeka. nisam podijelila s njom sve kroz što je moj brat prošao s ovom bolesti, jer ju ne želim zabrinuti, ali u sebi znam što slijedi i u dubini duše sam molila da njena dijagnoza ne bude ulcerozni kolitis, ali nažalost, tu je.”
“Često bih se budila usred noći kad bih čula kako pušta vodu u toaletu, misleći zašto je morala to biti ona, moja draga djevojčica! Prije nego je dijagnoza postavljena, nisam mogla ne primijetiti tugu u njenim očima i zabrinutost zbog toga jer ne zna što nije u redu s njom. Kad je dobila dijagnozu bila je u šoku. Znala sam je naći kako plače, misleći kako neće moći završiti školovanje. Moje srce je bilo na rubu da me izda i tada sam rekla sebi, NEĆEMO dopustiti da nam ova dijagnoza promijeni život niti poremeti naše planove.”
“Vozila sam je iz dan u dan do škole kako bi mogla završiti s ispitima i završiti školovanje, i sve to smo kombinirale s odlascima kod liječnika i brigom o pronalasku načina da bude bolje. Ne postoji ništa na ovom svijetu što ne bih učinila da joj pomognem da živi normalan život, a danas vidim da ona uz ovaj tretman može živjeti normalno kroz svoje uspone i padove ove bolesti, kako fizički tako i emocionalno.”
“Humira nikada nije bila opcija kao tretman za moga brata, i zahvalna sam na tome što se u medicini mnogo toga promijenilo nabolje od 1980. Za Christie se brinem jednako kao i za svoju drugu djecu, ali u njoj vidim posebnu snagu i spremnost da nauči sve što može o ovoj bolesti i na taj način pomogne drugima da izađu iz svojih skrovišta kako bi se mogli suočiti sa svojom bolesti i pri tome se ne osjećati sami na svijetu. Christie je moj super heroj!”
Kako sam imala toliko sreće dobiti baš nju za moju mamu?! Znate, zapravo je ona moj super heroj. toliko se žrtvovala kako bi mi osigurala najbolju skrb i njegu na svijetu. Imati ju kao moju njegovateljicu dalo mi je snagu da nastavim gurati kroz život i pomoglo mije shvatiti da MOGU živjeti normalan život. Moja je mama podnijela veliku žrtvu za mene, ali isto tako i cijela moja obitelj i zbog toga sam im neizmjerno zahvalna. Hvala ti mama što si uvijek tu za mene. Tvoj sam dužnik zauvijek. Volim vas sve i sretan vam Majčin dan!
Za svu podršku i žrtvu koju naše mame čine zbog nas, nismo im samo zahvalni na Majčin dan, nego svaki dan i zauvijek. Imati mamu pored sebe kad prolazimo kroz najgore trenutke, znači imati najbolju moguću potporu kad nam je najteže. Majčina ljubav je bezuvjetna, a naše mame su najbolji prijatelji zauvijek i u njih smo uvijek sigurni da nas nikada neće iznevjeriti bez obzira koliko život težak bio.
