Upalne bolesti crijeva (IBD) su kronični i komplicirani poremećaji gastrointestinalnog trakta od kojih su među najpoznatijima Crohnova bolest (CD) i ulcerozni kolitis (UC). Sama etiologija ovih bolesti je još uvijek nepoznata, no smatra se da mnogi okolišni čimbenici imaju bitnu ulogu kod genetski predisponiranih osoba na način da utječu na pokretanje imuno-upalnih procesa koji zbog upalnih bolesti crijeva dovode do oštećenja tkiva. Uz to, evidentno je da određeni okolišni čimbenici poput stresa i životnih događaja mogu negativno utjecati na homeostazu sluznice pri čemu se izravno utječe na prirodni povijesni tijek IBD-a.
U usporedbi s općom populacijom, osobe s Crohnovom bolesti i ulceroznim kolitisom imaju 2 do 4 puta veću vjerojatnost da će tijekom života razviti depresiju, te 3 do 5 puta veću vjerojatnost da će razviti anksiozni poremećaj.
Postoje dokazi koji upućuju na to da su takvi psihijatrijski poremećaji neovisni prediktori kvalitete života i kod tinejdžera i kod odraslih oboljelih od IBD, bez obzira na težinu stanja, i dosljedno, upotreba antidepresiva i kognitivne bihevioralne terapije imaju blagotvorni učinak na kvalitetu života oboljelih od IBD.
Unatoč tome, prethodne studije sugeriraju kako depresija i anksiozni poremećaji ostaju nedovoljno dijagnosticirani kod većine oboljelih od IBD, te točna procjena stvarne učestalosti psihijatrijskih poremećaja kod oboljelih od IBD nedostaje, jer je većina dostupnih podataka korištena iz baza podataka i upitnika za za samo-procjenu, bez odgovarajuće kliničke procjene. Uz to, nije još uvijek poznato da li su i drugi psihijatrijski poremećaji, osim depresije i anksioznosti, učestali kod oboljelih od IBD.
Neliječene mentalne bolesti mogu imati važnu implikaciju za pacijente s IBD-om, ponajviše na kvalitetu života, jer su određene studije došle do zaključka kako postoji povezanost između psihijatrijskih poremećaja i samog tijeka upalnih bolesti crijeva.
Doista, pacijenti s IBD koji imaju neki psihijatrijski poremećaj, imaju više simptoma, emocionalnije doživljavaju bolest, višu percepciju stresa, manje su aktivni i imaju češću potrebu za odlascima na kontrole kod gastroenterologa, stoga se ističe se važnost odgovarajućeg i pravovremenog prepoznavanja i liječenja psihijatrijskih poremećaja kod osoba koje imaju IBD.
Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti učestalost i vrstu nedijagnosticiranih psihijatrijskih poremećaja kod oboljelih od IBD. U istraživanju je sudjelovalo 237 odraslih osoba s IBD-om, od kojih je 136 bilo s dijagnozom Crohnove bolesti i 101 s dijagnozom ulcerozni kolitis. Ispitivanje se provodilo ambulantno u jednom sveučilišnom bolničkom centru između siječnja 2018. i lipnja 2019. godine.
Nakon zakazanog pregleda za kliničko ispitivanje oboljelih od IBD, ispitanici su prošli polustrukturirani intervju s obučenim psihijatrom. Od ukupnog broja, njih 114 (48%) imalo je barem jedan psihijatrijski poremećaj, a kod 67 (59%) od tih osoba dijagnoza je uspostavljena prvi put tijekom studije. Preostalih 47 (41%) pacijenata imalo je prethodnu psihijatrijsku dijagnozu. Međutim, samo kod 6 ispitanika bila je u skladu s dijagnozom postavljenom tijekom studije.
Psihijatrijski poremećaji su bili podjednako zastupljeni i kod oboljelih od CD (72/136, 53%) i kod oboljelih od UC (42/101, 42%), a uglavnom su se odnosili na poremećaje u raspoloženju (54/114, 47%) i anksioznost (27/114, 24%).
Psihijatrijski poremećaji nisu bili povezani sa stupnjem težine bolesti, fenotipom, niti dijelom koji je bolest zahvaćala, iako je postojanje tri ili više poremećaja bilo povezano s težim oblikom Crohnove bolesti.
Podatci istraživanja ukazuju na činjenicu da su nedijagnosticirani psihijatrijski poremećaji česti kod oboljelih od nekog oblika IBD, te ističe važnosti razmatranja psihijatrijske procjene u liječenju bolesnika s IBD.
