Nekoliko studija došlo je do otkrića kako su u urbanim područjima veće stope ozbiljnih mentalnih oboljenja u usporedbi s ruralnim područjima.
Meta-analiza iz 2012. godine došla je do podataka koji upućuju na to da osobe koje žive u gradovima imaju veći rizik od razvoja shizofrenije.
Druga istraživanja, uključujući studiju iz 2011. godine, otkrila su da osobe koji žive u gradovima imaju povećanu aktivnost u amigdali, regiji mozga koja regulira emocije, uključujući strah i stres.
U novoj studiji, istraživači iz Lise Meitner Group za neuroznanost okoliša na Max Planck institutu za ljudski razvoj u Njemačkoj, istraživali su dobrobiti prirode za mentalno zdravlje.
Istraživači su nastojali otkriti jesu li veće stope mentalnih bolesti u urbanim područjima povezane s pojedincima koji imaju manji pristup prirodi ili su određene vrste ljudi privučene da žive u određenim sredinama. Rezultati studije nedavno su objavljeni u časopisu Molecular Psychiatry.
Kako bi utvrdili svoju hipotezu, istraživači su ispitivali moždanu aktivnost 63 zdrava sudionika koristeći funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI) prije i nakon što su sudionici šetali jedan sat šumom ili ulicom s trgovinama i prometom.
Sudionici istraživanja uključivali su 29 žena i 34 muškarca u dobi od 18 do 47 godina. Prosječna dob bila je 27 godina. Svaki je sudionik je bio podvrgnut fMRI skeniranju. Tijekom skeniranja sudionici su imali nekoliko vježbi, od kojih se o dvije raspravljalo u studiji.
U prvoj vježbi sudionicima su prikazane slike 15 muških i 15 ženskih lica koja su prikazivala uplašene i neutralne izraze lica. U drugoj vježbi, sudionici su dobili zadatke mentalne aritmetike s vremenskim ograničenjem koje je osmišljeno da bude malo iznad kognitivnih kapaciteta sudionika, objašnjava se u radu o studiji.
Nakon završetka skeniranja, 31 sudioniku je dodijeljena šetnja prometnom ulicom u Berlinu, dok su 32 sudionika prošetala urbanom šumom. Sudionici su 2019. hodali u vremenu od 10 do 17 sati. Muškarci i žene bili su ravnomjerno raspoređeni u obje skupine.
Istraživači su sudionicima dali telefone koji su pratili njihovu lokaciju tijekom šetnje. Sudionici su također nosili narukvice koje su pratile njihovu elektrodermalnu aktivnost (EDA), varijabilnost otkucaja srca (HRV) i otkucaje srca. Dobili su ručak u vrećici koji su mogli jesti tijekom šetnje. Nakon 30 minuta hodanja oglasio se telefonski alarm koji je signalizirao da je vrijeme za povratak.
Nakon što su sudionici završili svoje šetnje, istraživači su napravili još jedno fMRI skeniranje dok su ispitanici izvodili iste vježbe kao i na početku istraživanja.
Rezultati naše studije pokazuju da se nakon samo jednog sata vremena šetnje u prirodi smanjila aktivnost u regijama mozga koje su uključene u obradu stresa“, rekla je Sudimac.
Ovo je važno otkriće jer po prvi put pokazuje uzročnu vezu između izloženosti prirodi i promjena u regijama mozga povezanih sa stresom. – Sonja Sudimac, voditeljica studije
Istraživači su primijetili smanjenu aktivnost tijekom obje vježbe poduzete tijekom skeniranja. To sugerira, rekla je Sudimac, da je šetnja prirodom mogla imati globalni blagotvoran učinak na amigdalu povećanjem njezinog praga za aktivaciju.
Dodatno, aktivnost mozga u regijama uključenim u obradu stresa ostala je stabilna i nije se povećala nakon 60-minutne šetnje u urbanom okruženju, što se protivi ideji da urbana izloženost uzrokuje dodatni stres, prema Sudimacu.
Istraživanje tvrdi da bi šetnje u prirodi mogle poslužiti kao preventivna mjera protiv razvoja poteškoća povezanih s mentalnim zdravljem i ublažiti negativne učinke [urbanog] okoliša na mentalno zdravlje, prema Suidimac.
Ona se nada da će ova vrsta istraživanja također pomoći da uključivanje pristupačnog zelenog okruženja u gradovima bude prioritet.
Budući da više od polovice svjetske populacije živi u gradovima i urbanizacija se ubrzano povećava, za stanovnike urbanih područja je ključno da imaju obližnji park ili šumu gdje se mogu napuniti energijom, rekla je Suidimac za MNT.
Budući da su skeniranja pokazala smanjenu aktivnost u regijama mozga uključenim u obradu stresa nakon sat vremena šetnje prirodom, mogu li kraće šetnje također biti korisne?
Odabrali smo trajanje od 1 sata jer je za neke sudionike, koji nisu navikli na tjelesnu aktivnost, više od toga moglo biti naporno, objasnila je Sudimac.
Postoje neki dokazi da su fiziološki pokazatelji stresa, poput hormona stresa kortizola, niži nakon 15-minutne šetnje u prirodi u usporedbi s šetnjom u urbanoj sredini, pa bi svakako bilo zanimljivo ispitati je li i kraće izlaganje prirodi dovoljno za smanjenje aktivnosti amigdale.
Karen Stewart, klinička psihologinja iz Alabame, koja nije uključena u studiju, upozorila je da bi moglo postojati alternativno objašnjenje za smanjenu aktivnost u regijama mozga uključenim u obradu stresa kod sudionika koji su šetali prirodom 1 sat, osim toga da su reagirali na zeleni okoliš.
Prerano je tvrditi da je to konačno objašnjenje, rekla je za MNT Karen.
Moguće je, naglašava Stewart, kako je smanjenje moglo proizaći i iz pozitivnih učinaka tjelesnog vježbanja.
Razlog zašto skenovi sudionika koji su šetali prometnom ulicom nisu pokazali smanjenu aktivnost u regijama mozga uključenim u obradu stresa, dodala je, mogao bi biti taj što negativni učinci urbanog okruženja poništavaju dobrobiti vježbanja.
Istraživači priznaju da se ova studija oslanjala na “ČUDAN” uzorak – ili sudionike koji su uglavnom bili zapadnjaci, obrazovani, industrijalizirani, bogati i demokrati.
S budućim doradama iste, istraživači planiraju uključiti sudionike iz drugih etničkih skupina i kulturoloških pozadina (…)ne samo kako bi se rezultati mogli generalizirati, već i kako bi se ispitale kulturne razlike u doživljaju prirode, budući da se ono što se smatra prirodom također razlikuje među kulturama, Sudimac navodi za MNT.
S budućim doradama, istraživači se nadaju da će ispitati utjecaj različitih prirodnih okruženja, poput rijeka, botaničkih vrtova i planina, na mozak.
Također bi željeli raditi na tome da budu u stanju odrediti specifične atribute prirode – određene boje, zvukove ili mirise – koji potiču smanjenje aktivnosti amigdale (…)kako bi razumjeli zašto priroda pomaže kod oporavlja od stresa i, posljedično, kako bi terapija bazirana na prirodi bila učinkovitija, rekao je Sudimac.
Istraživači trenutno rade na ispitivanju kako jednosatna šetnja u prirodi u odnosu na urbano okruženje utječe na stres kod majki i njihovih beba.