Enteropatski artritis, jedna od vancrijevnih komplikacija upalnih bolesti crijeva (IBD), je upalno stanje koje zahvaća kralježnicu i ostale zglobove tijela, a koje se vrlo često javlja kod upalnih bolesti crijeva – Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa kao najčešćih oblika IBD. Upalni artritis povezan s drugim enteropatskim bolestima, kao što su celijakija i Whippleova bolest, općenito nisu uključeni u “enteropatski artritis”.
Enteropatski artritis klasificira se kao jedna od spondiloartropatija. Ostale spondiloartropatije uključuju ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis i reaktivni artritis.
“Enteropatija” se odnosi na svaku bolest koja je povezana s crijevima.
Enteropatski artritis može se javiti kao aksijalni artritis, periferni artritis ili kao kombinacija ova dva artritisa.
Kao aksijalni artritis, simptomi bolova u leđima i ukočenosti nalikuju ankilozirajućem spondilitisu i mogu prethoditi gastrointestinalnim simptomima.
Kao periferni artritis, obično postoji uzorak pauciartikularnog (zahvaćena četiri ili manje zglobova) i asimetričnog artritisa (zahvaćeni zglobovi nisu na istoj strani tijela).
Gastrointestinalni problemi mogu se pojaviti u isto vrijeme kad i artritis, ali isto tako se artritis može razviti prije pojave bolesti crijeva.
Kod enteropatskog artritisa, simptomi artritisa mogu prethoditi gastrointestinalnim simptomima kroz duži vremenski period.
Sve dok gastrointestinalni simptomi ne postanu očiti, artritis se često klasificira kao nediferencirani spondiloartritis. Međutim, većini osoba koje imaju enteropatski artritis već je dijagnosticirana jedna od upalnih bolesti crijeva.
Rezultati studije koje je objavio Clinical Rheumatology upućuju na to da je IL-23, biomarker, viši u osoba s upalnim bolestima crijeva, posebno s Crohnovom bolesti, kao i da je viši u onih s perifernim i/ili aksijalnim artritisom u usporedbi s kontrolom grupom. Svakako je potrebno provesti više studija, ali rezultati ove studije mogli bi biti od velikog značaja i mogli bi biti putokaz ka novim terapeutskim ciljevima.
Otvorena i iskrena rasprava s liječnikom o svim simptomima prva je stanica kod dijagnosticiranja enteropatskog artritisa.
Kod oboljelih se obično rade testove kako bi se otkrili znakovi:
- Anemije
- Povišen CRP i sedimentacija koji ukazuju na upalu
- Karakteristične promjene na RTG snimci perifernih zglobova.
- Rendgenske snimke sakroilijačnih zglobova i kralježnice koje podsjećaju na ankilozantni spondilitis.
Studija objavljena u Autoimmunity Reviews, procijenila je učinkovitost Gastrointestinalne i reumatološke klinike.
Studija je otkrila da osobe sa spondilitisom imaju veću prevalenciju drugih autoimunih vancrijevnih manifestacija i da su primale više terapije TNF blokatora nego osobe s upalnim bolestima crijeva.
Oni koji su imali simptome enteropatskog spondilitisa u desetljeću između 1980. do 1990. i 1991. do 2001. imale su značajno kašnjenje u dijagnozi.
Osobe koje su imale početak bolesti enteropatskog spondilitisa između 2002. i 2012. imale su puno rjeđe kašnjenje u dijagnozi. Iz provedene studije, evidentno je da su klinike s multidisciplinarnim pristupom, s fokusom na simptome zglobova i gastrointestinalne simptome, optimalne za postaviti ovu dijagnozu.
Enteropatski artritis se liječi gotovo na isti način kao i druge spondiloartropatije zbog simptoma u zglobovima. Do problema dolazi iz razloga jer se moraju rješavati oba stanja – artritis i upalne bolesti crijeva – nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) mogu učinkovito liječiti artritis, ali isti ti lijekovi mogu pogoršati stanje kod upalnih bolesti crijeva.
TNF inhibitori, koji uključuju Remicade (infliksimab), Humiru (adalimumab) i Cimziu (certolizumab pegol) uspješno se koriste za liječenje upalnih bolesti crijeva, te isto tako su učinkoviti i kod upalnog artritisa.
Prema Američkom udruženju za spondilitis, tijek i težina enteropatskog artritisa varira od osobe do osobe. Dok su aktivne faze bolesti kod enteropatskog artritisa obično samoograničavajuće i nestaju nakon šest tjedana, recidivi su ipak česti. Nema poznatog lijeka za enteropatski artritis, ali TNF blokatori se smatraju dobrim izborom u liječenju oba stanja, kako upalnih bolesti crijeva, tako i enteropatskog artritisa te se smatra kako samo smirivanje osnovne bolesti može dovesti i do smirivanja simptoma enteropatskog artritisa.
Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest sa sobom donose brojne vancrijevne komplikacije
