Voda je najvažniji element za sva živa bića u, na i iznad Zemlje. Tijelo odraslog čovjeka sadrži oko 60% vode. Dovoljan unos tekućine u organizam je važan za svaku pojedinu funkciju u ljudskom tijelu. Pomaže kod budnosti, poboljšava koncentraciju i od vitalnog je značaja za sve aspekte zdravlja i općenite dobrobiti za organizam.
Hidracija podrazumijeva dovoljan unos tekućine u organizam na dnevnoj bazi, dok dehidracija znači upravo suprotni, odnosno da organizam nije opskrbljen dovoljnom količinom tekućine.
Od iznimne je važnosti svakodnevno konzumirati određenu količinu tekućine.
Dehidracija može biti blaga, ona se obično nadomješta unosom izgubljene tekućine i elektrolita; umjerena, koja može dovesti do oštećenja bubrega te stvaranje bubrežnih kamenaca i obično se može nadomjestiti unosom tekućine i elektrolita; te teška dehidracija koja se smatra ozbiljnim zdravstvenim problemom i zbog toga zahtjeva hitan tretman, a ponekad može rezultirati i bolničkim tretiranjem dehidracije.
Tijekom dana kroz razne svakodnevne radnje gubimo tjelesnu tekućinu i to znojenjem, suzama, vlagom prilikom disanja, urinom i stolicom, ali ju isto tako u normalnim uvjetima uspijevamo nadomjestiti hranom i pićem.
Prema mnogobrojnim istraživanjima koja su se provodila do danas, odraslom čovjeku je potrebno oko 2-3 litra tekućine dnevno. Ukupna količina tekućine koja je osobi potrebna ne mora nužno biti iz tekućine za piće, jer se dio te tekućine nalazi u hrani koju jedemo.
Hidracija organizma je mnogo više od dnevnog unosa tekućine. To je način za osigurati potrebnu količinu elektrolita koji su veoma bitni za zdravlje i koji su zaslužni za hidraciju organizma, posebno kalcij, magnezij, kalij i natrij.
Naši bubrezi zajedno s crijevima sudjeluju u kontroli razine tekućine u tijelu. U crijevima se odvija apsorpcija vode i elektrolita, a bubrezi reguliraju količinu koja će se izlučiti kroz urin. Ako se kojim slučajem veća količina tekućine izgubi zbog dijareje, tada postoji mogućnost da bubrezi neće biti u mogućnosti regulirati balans vode i elektrolita u organizmu, zbog čega će iste trebati nadomjestiti.
Nakon operacije crijeva i stvaranja sasvim novog organa na trbuhu, zvanog stoma, izloženi smo većem riziku od dehidracije. Rizik je veći ako se radi o ileostomi i nešto manji ako je riječ o kolostomi, zbog čega je veoma bitno pratiti potrebe svoga tijela, čak i više tijekom fizičke aktivnosti ili vježbanja, za vrijeme ljetnih vrućina ili povećanog pražnjenja sadržaja na stomu, posebno ukoliko se radi o vodenastom sadržaju.
Kod kolostome bitnu ulogu igra koji dio debelog crijeva je odstranjen i koliki postotak crijeva nedostaje, jer kod određenih osoba kolostoma se može ponašati kao i ileostoma i kod takvih osoba rizik je sličan kao kod ileostome.
Kod osoba kojima je odstranjeno debelo crijevo smanjena je mogućnost apsorpcije tekućine i elektrolita iz hrane, a ukoliko se na dnevnoj bazi na ileostomu prazni više od 1500 ml sadržaja tada je osoba izložena velikom riziku nastanka dehidracije.
Čak i kad se stoma potopi, a pražnjenje sadržaja iz crijeva preusmjeri na pouch, i dalje postoji mogućnost od dehidracije, jer isto kao kod ileostome, fali dio crijeva i postoji mogućnost nastanka smanjene apsorpcije tekućine iz hrane i pića koji se svakodnevno unose u organizam.
Osobama sa stomom/pouchem je itekako preporučljivo pratiti dnevni unos tekućine, paziti na simptome dehidracije kao i povremeno uzimati hidracijska sredstva uz prethodno savjetovanje sa svojim liječnikom.
Hidracijska sredstva mogu biti dobar izbor kod osoba koje imaju učestalo pražnjenje sadržaja na ileostomu/pouch ili skraćeno debelo crijevo, međutim, ponekad, i uz to možda će biti potrebno i uvesti promjene u samom unosu tekućine kako bi se izbjegla dehidracija iz razloga jer prevelik unos obične vode može isprati esencijalne soli iz tankog crijeva ravno u stoma vrećicu/pouch. Kako se voda najbolje apsorbira zajedno sa šećerom i soli, gubitak soli preko sadržaja koji se prazni na stomu može dovesti do dehidracije. Kako bi se potvrdilo ovakvo stanje, poželjno je razgovarati s liječnikom, te na osnovu činjenica utvrditi vrstu ishrane i unos vode.
Osim stome ili poucha i upalne bolesti crijeva sa sobom nose određene rizike dehidracije, zbog same etiologije bolesti.
Ipak, ako bolujete od ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti, ne mora nužno značiti da spadate u rizičnu skupinu. Vrlo vjerojatno je da ćete biti izloženi dehidraciji u vrijeme aktivne faze bolesti popraćene dijarejom, povišenom tjelesnom temperaturom i pojačanim tjelesnim znojenjem ili možda povraćanjem. Postoji mogućnost i da ćete osjećati mučninu i zbog toga ograničiti unos tekućine i hrane zbog čega se možete dovesti u opasnost od dehidracije.
Osim direktno povezanog rizika od dehidracije sa samom bolesti, možete biti izloženi dehidraciji ukoliko se zbog same bolesti razviju i neka dodatna stanja ili bolesti, poput gastroenteritisa, stomačne/crijevne infekcije koju uzrokuje virus ili bakterija, te trovanje hranom; patite od malapsorpcije žučne soli koja se može javiti zbog lokalizacije Crohnove bolesti u ileumu; kao i zbog korištenja diuretika zbog nekog drugog zdravstvenog problema ne nužno povezanog s upalnim bolestima crijeva.
Pazite i na dehidraciju ako ste zbog upalnih bolesti crijeva imali operacije bez izvođenja stome/poucha, odnosno ako vam je samo uklonjen dio crijeva te preostali dio ponovno spojen bez formiranja stome na trbušnoj stijenci ili poucha, a posebno ako zbog opsežnih i brojnih operacija patite od sindroma skraćenog crijeva.
Kako bi se otklonila dehidracije, tijelo se mora ponovno hidrirati. Kod blažih oblika biti će dovoljno povećati unos tekućine, vode i nezaslađenih biljnih čajeva, te elektrolita, ili odlučiti se na konzumaciju nekih hidracijskih preparata kojih ima kupiti bez liječničkog recepta.
Kod težih oblika vrlo vjerojatno će biti potrebno savjetovati se s liječnikom te stanje dehidracije bolnički otkloniti i pod nadzorom liječnika.
Bitno je na vrijeme prepoznati i otkloniti simptome koji upućuju na dehidraciju, a koji mogu biti: žeđ, suha usta, glavobolja, tamnija boja urina, smanjeno lučenje urina, umor i nedostatak energije, mučnina, nizak krvni pritisak i vrtoglavica, grčevi i loša koncentracija, te ukoliko je potrebno na vrijeme se obratiti svom liječniku ili hitnoj medicinskoj pomoći.