Wednesday, February 28, 2024

Cink i selen za štitnjaču

Podijelite

Štitnjača je malena endokrina žlijezda smještena na prednjem dijelu vrata neposredno ispred grkljana. Izlučuje dva važna hormona – tiroksin i trijodtironin (T4 i T3). Izlučivanjem navedena dva hormona štitnjača ima utjecaj na cjelokupni organizam, napose na brzinu metabolizma.

Dva najčešća funkcijska poremećaja štitnjače su hipotireoza (smanjena aktivnost štitnjače) i hipertireoza (pojačana aktivnost štitnjače), a u tom kontekstu se najčešće spominju selen i cink za štitnjaču kao dodaci prehrani koji uz lijekove mogu potencijalno pomoći.

Cink i selen za štitnjaču

Koji je mehanizam potencijalnog benefita kada su u pitanju cink i selen za štitnjaču? Kako je već navedeno, štitnjača, pored ostalog, izlučuje dva važna hormona, tiroksin i trijodtironin. Pritom 93 % čini tiroksin, a tek 7 % trijodtironin. Međutim, na periferiji se u tkivima gotovo sav tiroksin pretvara u aktivniji trijodtironin te su zato funkcionalno važna oba navedena hormona.

Selen je važan mikronutrijent za ulogu štitnjače. Prema istraživanjima, štitnjača sadrži najveću tkivnu koncentraciju selena u ljudskom organizmu. Selen kao takav je sastavni dio različitih selenoproteina koji imaju razne fiziološke uloge.

Konkretno, selenoproteini su i dejodinaze koje kataliziraju reakciju pretvaranja tiroksina u aktivni trijodtironin. Navedeni enzimi ovisni o selenu nalaze se u štitnjači, ali i na periferiji u različitim ciljnim organima.

Treba naglasiti kako su za pretvorbu tiroksina u aktivni trijodtironin, a i u konačnici samo djelovanje hormona štitnjače na organizam ključni upravo selenoproteini. Iz toga proizlazi kako eventualan manjak selena u organizmu potencijalno može dovesti do tegoba sa štitnjačom i hormonima koje izlučuje.

Cink je prema istraživanjima također važan za metabolizam hormona štitnjače. Sudjeluje u reguliranju ranije spomenutih selenoproteina dejodinaza. Usto, cink prema nekim istraživanjima ima određenu ulogu i u regulaciji TSH-a (tireotropin) i TRH-a (hormon koji oslobađa tireotropin), ključnih hormona u mehanizmu povratne sprege i regulaciji lučenja hormona štitnjače.

U svakom slučaju, osim dosad poznate fiziološke uloge selena i cinka u funkcioniranju štitnjače, simptomatično je što su u različitim patološkim stanjima štitnjače, između ostalog, nerijetko prisutni deficiti cinka, selena ili pak oba elementa.

Jasno, kao i obično, pri takvim nalazima ne možemo sa sigurnošću utvrditi jesu li navedeni deficiti jedan od uzročnika bolesti ili pak posljedica iste, no u svakom slučaju nam nešto govori o ulozi cinka i selena za zdravlje i funkcioniranje štitne žlijezde.

Cink i selen – iskustva

Određena klinička ispitivanja su se bavila pitanjem utjecaja suplementacije cinkom i selenom kod različitih tegoba štitnjače. Tako se npr. suplementacija selenom u nekim ispitivanjima pokazala korisnom kod autoimunog tireoiditisa. Riječ je o stanju poznatijem kao Hashimotov tireoiditis, relativno čestoj autoimunoj bolesti štitnjače.

Kod Hashimotove bolesti vlastiti imunološki sustav napada štitnu žlijezdu, a posljedica toga jest situacija u kojoj štitnjača propada te više ne može proizvoditi hormone štitne žlijezde na adekvatan način, što posljedično dovodi do hipotireoidizma.

Suplementacija selenom je dovela do smanjenja subjektivnih simptoma kod dijela pacijenata, ali i smanjenja razine antitijela protiv tireoidne peroksidaze. Naime, tireoidna peroksidaza u štitnjači sudjeluje u sintezi hormona štitnjače. Kod Hashimotove bolesti imamo pojavu antitijela na tireoidnu peroksidazu.

Određena ispitivanja su pokazala kako suplementacija s 200 μg selena dnevno uz levotiroksin dovodi do smanjenja razine spomenutih antitijela u serumu. Isto tako, istraživanje koje je koristilo već 83 μg selena dnevno pokazalo je statistički značajan učinak na razinu TSH-a u serumu pacijenata, što govori o koristi selena kod hipotireoze.

Kada je u pitanju samostalna suplementacija cinkom, nešto je slabija razina dokaza u odnosu na selen. Ipak, kombinacija cinka i selena pokazuje potencijal kada su u pitanju pacijenti s hipotireozom. To se prema nekim rezultatima posebice odnosi na žensku populaciju te na pretile osobe.

Kada piti cink i selen?

Iz svega navedenog te na temelju dostupnih ispitivanja postavlja se pitanje tko i u kojim situacijama bi trebao dodatno uzimati suplemente cinka i selena. Unatoč navedenim rezultatima koji idu u prilog korištenju cinka i selena za štitnjaču, važno je naglasiti i skeptičnost jednog dijela stručnjaka. Naime, postoje ispitivanja koja nisu dovela do pozitivnih korelacija između općeg stanja pacijenata i suplementacije cinkom i/ili selenom.

Drugim riječima, bilo bi poželjno provođenje većih istraživanja, s većim brojem pacijenata i s točno određenim dijagnozama s obzirom na različitu etiologiju raznih patoloških stanja štitnjače. Tada bismo imali i snažnije dokaze u svrhu čvršće preporuke cinka i/ili selena našim pacijentima, iako je potencijal istih nedvojben.

Najsnažniji dokazi kada su u pitanju selen, cink i štitnjača su kod već spomenutog Hashimotovog tireoiditisa, gdje se primijetio i generalno češći deficit selena i cinka. Kod pacijenata s Hashimotovom bolešću pokazalo se da i, neovisno o pretragama, korištenje selena i cinka uz terapiju dovodi do poboljšanja subjektivnih simptoma.

Selen danas u dodacima prehrani najčešće dolazi u obliku selenometionina, formulacije koja je superiorna kada je u pitanju apsorpcija istog. Cink postoji u različitim kemijskim oblicima. Cinkov sulfat je najjeftiniji oblik, ali i oblik koji se i najslabije apsorbira. Oblici poput pikolinata, citrata ili glicinata se bolje apsorbiraju.

Preporučena dnevna doza selena kod zdravih odraslih osoba iznosi 55 μg, dok maksimalna dnevna doza iznosi 400 μg. Preporučena dnevna doza cinka kod zdravih odraslih osoba iznosi 11 mg kod muškaraca, odnosno osam miligrama kod žena. Maksimalna dnevna doza iznosi 40 mg.

Važno je naglasiti kako je potreban oprez pri dugotrajnom korištenju visokih doza cinka i/ili selena zbog mogućih nuspojava. Također, ovisno o kliničkoj slici i individualnim potrebama svakog pacijenta, potrebne su i različite doze selena i/ili cinka.

Općenito govoreći, prije korištenja selena i/ili cinka kao dodatka prehrani, važno je konzultirati se s ljekarnikom ili liječnikom, kako bi se uopće odredila generalno potreba, ali i doza te duljina korištenja suplemenata selena i/ili cinka.

Pročitajte više

Više

Translate »