Studija objavljena u časopisu Cell koju su proveli U-M medicinski i stomatološki fakultet dovodi u međusobnu povezanost lošu brigu o oralnom zdravlju i pogoršanje upale u crijevima, referirajući prvenstveno na vezu između pogoršanja kolitisa zbog bolesti usne šupljine – zbog čega je sasvim opravdano zapitati se nalazi li se lijek za upalnu bolest crijeva u našim ustima?
Upalne bolesti crijeva su bolesti probavnog trakta koje mogu zahvatiti bilo koji dio, od usta do anusa. Među najpoznatijim su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis. Karakteriziraju ih upalni procesi kroz aktivne faze bolesti, kao i faze mirovanja, odnosno remisije. Kod aktivnih faza se često nastoji izbjegavati većina prehrambenih namirnica s ciljem da se ne uzrokuje dodatno pogoršanje simptoma.
Takvo izbjegavanje sa sobom nosi i ograničenje kod kvalitetnog i raznolikog unosa nutritivnih vrijednosti kroz hranu što svakako može i utjecati na zdravlje usne šupljine.
Oboljeli od upalnih bolesti crijeva često su u deficitu raznih vitamina i minerala pa tako i vitamina D koji je itekako bitan kod mineralizacije kostiju i zubi. Niske razine ovog vitamina povezane su s povećanom prevalencijom parodontalnih bolesti, gangivitisa i parodontitisa, kao i s nastankom karijesa i gubitka zuba.
Deficitne vrijednosti vitamina D uzrokuju lošu apsorpciju minerala kao što su kalcij i fosfor, a koji su ključni za čvrstu caklinu, što u konačnici rezultira slabljenjem iste.
Kod aktivnih faza bolesti fokus se uvijek stavlja na saniranje simptoma i stavljanje istih pod kontrolu, zbog čega ponekad briga o oralnom zdravlju i higijena usne šupljine padaju u drugi plan.
Rezultati objavljeni u časopisu Cell dovode u međusobnu povezanost lošu brigu o oralnom zdravlju i pogoršanje upale u crijevima, referirajući prvenstveno na vezu između pogoršanja kolitisa zbog bolesti usne šupljine – zbog čega je sasvim opravdano zapitati se da li bi se adekvatnom brigom o oralnom zdravlju moglo utjecati na smirivanje upale kod kolitisa?
Studija ističe kako loša briga o oralnom zdravlju nosi sa sobom daleko ozbiljnije posljedice od pojave karijesa i problema sa zubnim kanalima, a isti sežu od mogućnosti srčanih problema i dijabetesa, pa sve do problema s cjelokupnim zdravljem osobe i pojave sistemskih oboljenja.
Kako navodi M Health Lab, jedan od autora istraživanja, Nobuhiko Kamada, dr. sc., docent interne medicine na odjelu za gastroenterologiju, godinama proučava crijevni mikrobiom – zbir bakterija koje su normalno prisutne u crijevima. Zabilježio je pojavu poveznice u istraživačkoj literaturi između prekomjernog rasta stranih bakterijskih vrsta u crijevima osoba s upalnim bolestima crijeva – bakterija koje se inače nalaze u ustima, na osnovu čega se odlučio obratiti stomatološkoj školi i postaviti pitanje utječu li bolesti usne šupljine na težinu gastrointestinalnih bolesti?
Ispitivanje je provedeno na modelima miša, a rezultati ukazuju na dva scenarija na osnovu kojih oralne bakterije pogoršavaju upalu crijeva, odnosno pogoršanje kolitisa.
U prvom scenariju, parodontitis dovodi do neravnoteže u normalnom zdravom mikrobiomu koji se nalazi u ustima i povećava bakterije koje uzrokuju upalu. Te vrste bakterija koje uzrokuju bolesti zatim putuju u crijeva.
Međutim, ovakav scenarij sam po sebi najvjerojatnije nije dovoljan za pokretanje upale u crijevima.
U ovoj smo studiji otkrili da parodontalna upala doprinosi patogenezi upalnih bolesti crijeva. Upala u oralnoj sluznici potiče razmnožavanje enterobakterija, kao što su Klebsiella i Enterobacter spp., a ektopična kolonizacija crijeva ovih bakterija igra ključnu ulogu u pogoršanju crijevne upale. Važno je napomenuti da oralni patobioti ne koloniziraju gastrointestinalni trakt zdravih osoba. Ovi dokazi sugeriraju da moraju biti ispunjena najmanje dva uvjeta da bi oralni patobioti ektopično kolonizirali crijeva, navode autori.
Tim istraživača ipak upućuje na to da oralne bakterije mogu uzrokovati pogoršanje upale u crijevima, referirajući se na činjenicu promjene mikrobioma kod modela miševa s upaljenim debelim crijevom.
Normalni crijevni mikrobiom odolijeva kolonizaciji stranih bakterija. Međutim, kod miševa s IBD, zdrave crijevne bakterije su narušene, što umanjuje njihovu sposobnost da se bore protiv bakterija koje izazivaju bolesti, a koje su dospjele tu iz usne šupljine, ističe Kamada.
U istraživanju se navodi kako je zabilježen porast gubitka tjelesne mase kao i porast aktivne bolesti kod miševa s oralnom i crijevnom upalom.
U drugom scenariju, parodontitis aktivira T stanice imunološkog sustava u ustima. T stanice iz usta putuju do crijeva gdje dovode do pogoršanja upale.
Normalni crijevni mikrobiom odražava se u ravnoteži djelovanjem upalnih i regulatornih T stanica koje su usklađene kako bi tolerirale rezidentne bakterije.
Kako Kamada ističe, oralna upala generira uglavnom upalne T stanice koje migriraju u crijeva, gdje iste, uklonjene iz svog prirodnog okruženja, izazivaju imunološki odgovor crijeva, pogoršavajući bolest.
Ovakvo pogoršanje upale crijeva potaknuto oralnim organizmima koji migriraju u crijeva ima snažnu poruku te visoko prioritetno naglašava potrebu za promicanjem oralnog zdravlja kao ključnog za dobrobit ukupnog zdravlja, ističe jedan od autora William Giannobile, kao i Mary Anne Najjar, profesorica stomatologije i voditeljica odjela za parodontologiju i oralnu medicinu na Stomatološkoj školi UM.
Naši rezultati zajedno pružaju dokaz da su oralna i gastrointestinalna sluznica mikrobiološki i imunološki povezane. Stoga bi optimalna oralna njega (npr. uklanjanje patogenih oralnih biofilma i smanjenje parodontalne upale) mogla smanjiti rizik kod upalnih bolesti crijeva, ograničavanjem ekspanzije patogenih efektorskih T limfocita i njihovih reaktivnih antigena. Isto tako, inhibicija migracije oralnih T-EM stanica u crijeva mogla bi biti alternativna strategija koja se koristi za blokiranje patogene poveznice usta i crijeva u kontekstu IBD-a, zaključuju autori istraživanje.
