Louise Thompson je bivša reality zvijezda showa Made in Chelsea koji prikazuje živote imućnih mladih ljudi u zapadnom Londonu i jugozapadnim područjima Belgravia, King’s Road, Chelsea, Fulham i Knightsbridge, kao i njihova putovanja na druge lokacije širom svijeta.
Louise je dijagnosticiran ulcerozni kolitis 2018. godine nakon što je primijetila dosta krvi u stolici.
Nisam znala mnogo o upalnim bolestima crijeva, ali moja je glavna briga bila činjenica da je nekoliko članova moje uže obitelji bolovalo od agresivnog raka crijeva, kaže Thompson.
Mislila sam da bi moji simptomi mogli nestati s vremenom (s obzirom na to da nikada prije nisam imala zdravstvenih problema) pa sam potisnula sve to na mjesec dana ili dva. Međutim, kako se simptomi nisu smirivali, rekla sam članovima svoje obitelji što se događa.
Ulcerozni kolitis joj je dijagnosticiran nakon kolonoskopije i, na njenu sreću, terapija lijekovima koju je njen liječnik preporučio je djelovala prilično brzo i dovela ju u remisiju.
Nažalost, nakon nekog vremena stanje se pogoršalo.
Kad je moje mentalno zdravlje bilo jako loše, izgubila sam kontrolu nad tjelesnim funkcijama i, nažalost, nisam davala prioritet svom fizičkom zdravlju jer me zapravo nije bilo briga hoću li umrijeti.
Nisam mogla shvatiti što se događa oko mene, čak ni u trenucima kad bih bila malo bolje, te u brojnim prilikama kad bih izašla iz kuće ne bih mogla zadržati stolicu. To je bila samo još jedna smetnja s kojom sam se morala nositi, ali iskreno zanemariva u usporedbi sa svom mojom unutarnjom patnjom i mojim drugim neurološkim simptomima.
Bila sam toliko odvojena duhom od svog tijela da nisam mogla ništa osjetiti, zbog čega bi me često potpuno iznenadilo.
Bilo je gore onima oko mene koji su imali razumniju glavu na ramenima i koji su me konačno odveli na hitni prijem gdje sam ležala i bila liječena intravenskim steroidima, TNF-om, infuzijama željeza i drugim lijekovima.
Iako je uspjela postići remisiju na više mjeseci, nažalost, Thompson opet prestaje reagirati na terapiju te joj liječnici preporučuju Vedolizumab.
Ovaj lijek mi se činio praktičan jer sam mogla davati injekcije kod kuće (nakon početnog perioda intravenskih infuzija u bolnici u ambulantnoj njezi).
Thompson je nakon početka korištenja Vedolizumaba osjećala se zahvalno jer je njeno tijelo uspjelo odreagirati pozitivno i što nije gubila drastično na težini poput nekih njenih kolega koji se bore s IBD.
Nažalost, stvari su se odvijale tako da je Louise Thompson morala biti operirana zbog komplikacija koje je ulcerozni kolitis stvarao i u veljači 2024. godine podvrgnuta je operaciji na kojoj joj je izvedena stoma.
Thompson je u svojoj nedavnoj objavi na društvenim mrežama podijelila video u kojem pokazuje stoma vrećicu pričvršćenu za trbuh.
U naslovu je upitala: “Kako objaviti ovakvu vijest?”
Rekla je da ovo otkriće “nije baš neko uzbudljivo otkriće” kako bi bila objava o trudnoći ili otkrivanje spola.
Dodala je da će samo stajati ispred kamere, ponosna, sa svojom novom prijateljicom, le bum vrećicom, koja je sinonim za život, i to bolji, nada se.
Nije li bizarno da je ova mala siva vrećica cijena koju plaćam za dobro zdravlje, dalje je napisala.
Dodala je u post kako je “dobro se riješi tog gadnog prijetećeg debelog crijeva” i pozvala je svoje obožavatelje da “budu ljubazni”.
U više navrata u svojim postovima poziva priča o IBD i problemima koje oni nose poručujući kako je potrebno srušiti stigmu oko pričanja o stolici i ističući kako je potrebno pronaći lijek.
Potrebna su dodatna istraživanja, posebno s obzirom na to da se čini da je prevalencija ovog autoimunog stanja u porastu!
Mlađi od 35 godina imaju najnižu svijest o bolestima crijeva, a samo 8% kaže da ih ništa ne bi spriječilo da potraže liječničku pomoć ako razviju simptome u usporedbi s 28% njih na nacionalnoj razini.
Ako se predugo ne kontroliraju, Crohnova bolest i ulcerozni kolitis mogu biti opasni po život. Osobe kojima se ne dijagnosticira IBD na vrijeme imaju četiri puta veću vjerojatnost da će imati ozbiljne komplikacije crijeva i dvostruko veću vjerojatnost da će imati operaciju.
Prestanimo sa s*anjima i počnimo razgovarati o našim iskustvima/simptomima i o tome kako je vama postavljena dijagnoza kako bismo pomogli da se oni koji se osjećaju izolirano i zaglavljeno, osjećaju manje usamljenima, poručuje Thopson.
